Loading...
NaukaSvijetTehnologija

Stiže nova 5G tehnologija, ali sa njom i opasna zračenja

Foto: naturalnews.com

Prilog pripremila: Amna Dumpor

Za organizacije širom svijeta, 5G predstavlja obećanu bežičnu WAN budućnost definisanu sposobnošću da obezbijedi 24×7 (non-stop) povezivanje ljudi, lokacija i uređaja širom svijeta.

Do sada su mobilne širokopojasne mreže dizajnirane da zadovolje potrebe ljudi. Ali 5G je stvoren za potrebe uređaja, nudeći prenos podataka sa niskom latencijom i visokom efikasnošću. To se postiže razbijanjem podataka u manje jedinice, što omogućava brže vrijeme prijenosa. Dok 4G ima kašnjenje od pedeset milisekundi, 5G prenos podataka će imati samo jedno milisekundno kašnjenje – koje mi nećemo primjetiti, ali će dozvoliti uređajima da postignu skoro besprijekornu komunikaciju. To samo po sebi može otvoriti čitavu Pandorinu kutiju problema za nas – i za našu planetu.

 

Dangers of 5G

 

Više propusnog opsega – više opasnosti od 5G

Počnimo s osnovnom pozadinom 5G tehnologije. Veće brzine obrade zahtjevaju veću propusnu moć, ali se naši trenutni frekventni opsezi brzo zasite. Ideja iza 5G je da se koristi neiskorišćeni propusni opseg izuzetno visokofrekventnog milimetarskog talasa (MMW), između 30GHz i 300GHz, pored nekih nižih i srednjih frekvencija.

Tornjevi 5G ćelija su opasniji od drugih ćelijskih tornjeva iz dva glavna razloga. Prvo, u poređenju sa ranijim verzijama, 5G je ultra visoka frekvencija i ultra visok intenzitet. Drugo, budući da se kraći milimetarski talasi (MMV) koji se koriste u 5G ne kreću daleko (ili kroz objekte), sa našim trenutnim brojem ćelijskih kula, signal ćelije neće biti pouzdan. Da bi se nadoknadio manjak u broja ćelija, moraju se instalirati kule ili tornjevi. Procjenjuje se da će za potrebe 5G mreze trebati mini ćelijski toranj na svakih 2 do 8 kuća. To će uvelike povećati izloženost RF zračenju.

Visokofrekventni MMW prelaze kratku udaljenost. Štaviše, oni ne putuju dobro kroz zgrade i imaju tendenciju da se uz pomoć kiše apsorbuju kroz biljke i drveće, što dovodi do smetnji u signalu. Prema tome, potrebna infrastruktura bi zahtijevala mnogo manjih, jedva primjetnih ćelijskih tornjeva koji bi se nalazili bliže zajedno, s više ulaznih i izlaznih portova nego što su na mnogo većim, lakšim za vidjeti 4G tornjevima. Ovo bi vjerovatno rezultiralo bežičnim antenama na svakih nekoliko koraka, na postolju svake ulične lampice i stubu uslužnog programa u našem dvorištu.

 

Izvor:eluxemagazin.com, radiationhealthrisks.com

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *