Genocidna policija Republike Bukove danas (04. 4. 2020), slavila je njen Dan…
Bedrudin Gušić svjedoči:
Dakle, jedan sam od desetina hiljada žrtava policije koja danas obilježava svoj dan. Ovo je ista priča kao i o 9. januaru, što svi mi – žrtve te genocidne tvorevine uzimamo kao Dan početka realiziranja plana brojnih zločina i genocida nad Bošnjacima.
Lično, imam iskustva sa četnickom policijom ranih 90-tih. Bilo ih je puno, ali ću izdvojiti samo neka. Naime, cijela svjetska javnost zna za rušenje najpoznatije banjalučke džamije Ferhadije, 7. maja 1993. Svjedočim i ovdje, kao što sam svjedočio i za Haški Tribunal u nekim predmetima, da je policija CSB-a Banja Luka, na čijem je čelu bio osuđeni ratni zločinac STOJAN ŽUPLJANIN, osiguravala lokalitet i okoliš Ferhadije te noći 6/7 maj 1993., kako bi jedinice tzv. VRS nesmetano odvezle eksplozoziv, postavile ga na potrebna mjesta eksterijera džamije, da bi je minirala u 3:05 h.
Ujutro, kada sam sa rahmetli muftijom Halilovicem išao na stratiste džamije, uz mnoštvo okupljenih građana, vidjeli smo brojne policijske snage koje su osiguravale lokalitet sa kojeg su radnici JP “Put” pomoću teške mehanizacije i kamiona kupili i odvozili ruševne ostatke džamije na deponiju gradskog smetljišta. Dakle, policija koja obilježava danas svoj dan, znaši nastavlja kontinuitet, jer suodgovorna za zločin rušenja banjalučke Ferhadije koja je bila pod navodnom zaštitom UNESCO-a; a danas to proslavljaju.
Dalje, navečer 7. maja, neposredno uoci policijskog casa, pozvali su me u Policijsku stanicu Centar gdje su mi pokazali “Rješenje o potrebi rušenja minareta džamije Ferhadije”, koji nije bio srušen prethodne noći, ali je bio oštećen. U sobi punoj policajaca bio je i civil koji se predstavio kao BRANKO GUDALO. Predstavio mi se kazavši da je istražni studija u predmetu rušenja Ferhadije i Arnaudije (danas je dotični advokat u Banja Luci).
Zvali su me kažu mi, da meni kao predsjedniku Odbora IZ Banja Luka daju na znanje da će još te noći “LEGALNO SRUŠITI MINARET, kako bi zastitili okolne objekte i ljude na okolnim ulicama, ako bi se minaret samourušio”.
Osporio sam Rješenje jer u Komisiji koja ga je ad hoc donijela, nije bilo stručnjaka koje bismo i mi predložili. Upozorio sam ih da ako sruše minaret ušinit će zločin, ali tu se nije ništa mogli više ušiniti.
Nakon što sam pred ponoć vraćen kući, negdje pola sahata nakon ponoći, srušen je i minaret Ferhadije.
Na kraju, četiri puta bio sam lično privođen od strane policije u Banja Luci, od kraja septembra do početka novembra 1994.,kada me je psihički i fizički zlostavljao isljednik SRETO ANČIĆ ŠOŠA.
Eto, to su neka moja neposredna iskustva sa policijom koja danas obilježava svoj dan.
(Za bosanskepoglede.com pripremio: NF)