Loading...
KulturaPoezija

Izbor iz zbirke “Ukopana luka” Giuseppe Ungarettija

Foto: https://www.shutterstock.com/

Za bosanskepoglede.com preveo i priredio Erman Jakupi

(Giuseppe Ungaretti je jedan od najznačajnih italijanskih pjesnika prošlog vijeka. Rođen je u Egiptu 1888 a umro u Milanu 1970. U Egiptu je proveo djetinjstvo i ranu mladost i ljubav prema ovoj zemlji nije ga napustila nikada. To najbolje potvrđuje kratka i intenzivna pjesma MAJSKA NOĆ u kojoj pjesnik izražava svoje divljenje i familijarnost sa islamskom arhitekturom i duhovnošću. Ungareti kaže: Nebo je spustilo na glavu/minaretima/vijence od svjetiljki. Svog velikog prijatelja Moammeda Sceaba s kojim je dijelio hotelsku sobu u Parizu, gdje je Ungareti slijedio predavanja filozofa Henrija Bergsona, i koji će u toj istoj sobi izvršiti samoubistvo otpratio je poezijom IN MEMORIA koja završava stihovima : Možda ću tek ja/znati/da je postojao. Pjesme koje sam izabrao da vam predstavim ovdje dio su njegove čuvene zbirke UKOPANA LUKA koja je napisana na italijanskom frontu, od božića 1915 do oktobra 1916 godine i koja je štampana u Udinama u 80 primjeraka zahvaljujući jednom mladom italijanskom činovniku. Ungareti je autentični glas evropskih rovova iz prvog svjetskog rata, glas otrežnjenja od nacionalističkih ludila zbog kojih je izginulo više od 15 miliona ljudi. Tom ludilu svoj mali doprinos dao je i sam pjesnik jer je prije italijanskog ulaska u rat zastupao interventističke ideje. Ratna razaranja, smrt i ubijanje probudiće u njemu privrženost životu kao što će i sam priznati u jezivo realističnoj pjesmi “BDIJENJE”. Nama ne preostaje nego pitati se: nije li to perverzna logika svih otrježnjenih romantičara rata?)

 

The Italian poet Giuseppe Ungaretti is seated on a low step, in a courtyard, holding his puppy, a Pekinese, and looking at the photographer with serenity. Italy, the ‘50s.. (Photo by Mondadori via Getty Images)

 

LIJEPA NOĆ

Koja pjesma se digla noćas
da izveze
kristalnim ehom srca
zvijezde

Koji praznik izvirao
iz srca na svadbi

Bio sam
lokva mraka

Sad ujedam
prostor
kao dijete dojku

Sad sam pijan
od svemira.
(Devetachi 24 avgust 1916)

NOSTALGIJA

Kad noć
izčezne
malo prije proljeća
i rijetko
poneko prođe

Nad Parizom se zgušnjava
tamna boja
plača

U pjesmi
jednog mosta
gledam
beskrajnu tišinu
nježne
djevojke

Naše
bolesti
se stapaju

I kao odnešeni
ostaje se
(Devatchi 24 avgust 1916)

UKOPANA LUKA

Stiže vam pjesnik
vrača se svijetlu sa svojim pjesmama
i rasipa ih

Od ove poezije
ostaje mi
ono ništa
neistrošive tajne.
(Mariano 29 jun 1916)

BDIJENJE

Cijelu noć
bačen blizu
jednog suborca
masakriranog
sa ustima
kao da reži na mjesec
i sa zagušnjenjem
na rukama
prodirućim
u moju tišinu
pisao sam
pisma puna ljubavi

Nikad nisam bio
toliko
vezan za život.
(Cima quattro 23 decembar 1915)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »