Spomen česma Josipu Brozu i Aliji Izetbegoviću, uz cestu Banovići-Zavidovići,
godina izgradnje 2007.
Nihad Filipović
Na bosanskim društvenim mrežama, od pojave u vilajetu pa do danas, zapaža se nekoliko fenomena, a ovdje izdvajam dva.
Numero uno, sve vrijeme traje, pojačava se i jenjava, kampanja ZA i PROTIV Alije – znate kojeg. Trenutno jenjava, a potom će nanovo, u punom zamahu, rascvitati se tikve. Po ko zna koji put.
Numero due, pojava što vonja s obraz-ćenife, jeste non-stop reciklaža jugonostalgije i posebno lika i djela Josipa Broza Tita.
Znači, jedni su ZA Aliju, protiv Tita, a drugi su ZA Tita, protiv Alije.
Ima i onih trećih; oni su ZA jednog i drugog! Ti su najtvrđa japija; drže se kao pijani plota zakona: I poslije Tita – Alija Broz! Iako je, zna se to, maršal poručio: Drugovi, nemojmo se k'o pijani plota, držati zakona!
A svi su manje-više, više-manje za Bosnu. Svi kao navijaju za Bosnu. A oni u šumovitoj Bukovoj, jasno za Bukovu. Ili Jugoslaviju, pardon – Srbiju, što mu ga dođe na isto.
Jaštaradi!
Znači, Bosna im je svima na usnama, a u srcu, hmm. U nekih, eno ih i po diplomatskim destinacijama u svijetu, tamo stanuje Jugoslavija, odnosno Bukovina; što je opet isto, jel'te, što i Jugoslavija.
Moš’ misliti, zastupa u svijetu Bosnu, od nje prima plaću, a u srcu nosi Jugoslaviju. I Bukovu. Ma strašna mašna, kažem vam.
S tim u vezi, skromna primjedba malenkosti ovog skribomana: Ljudi, s kim se ima posla, ispada da je još i dobro, što Bošnjake i Bosance zapa tih 22 do 27% ili koliko već njihove zemlje.
Jedan reče – S nama, vaki kaki jesmo – nije ni nama lahko.
I pravo reče; dječja pamet na kanafi.