Loading...
Historija

Gotsko naslijeđe u Bosni

Češljevi sa runskim slovima (futhark) i simbolima cikličnih krugova, nalaz iz 2003.,
Freinstedt, Stadt Erfurt, Njemačka.

Autori: Suad Haznadarević, Emir Medanhodžić

(Za bosanskepoglede.com priredio:NF)

Napomena priređivača:

Novi prilog naših vrijednih saradnika S. Haznadarevića i E. Madanhodžića, kojim se popunjavaju neke od crnih rupa u našem kolektivnom pamćenju jednog historijskog vremena, ljudi i društvenih fenomena u vremenu, o kojim,  do juče takorekuć, najveći dio nas, ništa nismo znali, a bez kojeg uvida je nemoguće ispravno razumjeti nas, ove danas.
Rečeno je (amer. historičar Arthur Schlesinger): “Prvi korak ka uništenju jednog naroda je brisanje njegovog pamćenja. Uništiš mu knjige, kulturu i historiju i onda nađeš nekog da piše nove knjige, proizvede novu kulturu, izmisli novu historiju. Takav narod brzo počinje zaboravljati šta jeste i šta je bio…
Iskrena (poštena) historija oslobađa”.
Historijski hod naroda Bošnjana je bio upravo takav: silom historijskog usuda, to je narod koji je gotovo pa zaturio kompletnu historiju predosmanskog, kasno-antičkog i  rano-kršćanskog perioda.  A ako je Bošnjani neće, ima ko hoće… Prilozi poput ovoga s kojim se srećete ovdje poštovani čitatelji,  sa mnoštvom historijskih činjenica u prilog izrečenom, imaju upravo tu zadaću: da nas, svjetlom istine o jednoj zaboravljenoj historiji,
oslobode.

Prostor na kojem su živjeli Goti do njihovog dolaska u naše krajeve je Skandinavija. Napuštanjem Gotlanda prolaze područje današnje Poljske i Ukrajine gdje se prvi put pominju 50-100. g. n.e. Na svom putu dolaze u dodir sa Keltima i svakako bivaju izloženi različitim uticajima, pogotovo u pograničnim dijelovima; tako da germanski historiografi ni danas, ne uspijevaju povući jasnu liniju između elemenata njihovog gotskog i keltskog kulturnog naslijeđa.
Prije nego su prihvatili Arijanstvo, Goti su slijedili mitologiju raznih božanstava i polubožanstava, koji su u najviše slučajeva bili ženskog roda. Svaki vojskovođa sa donesenom pobjedom na bojnom polju mogao je biti smatran polubogom. Plemena su imala svoje toteme i božanstva, dok su porodice mogle imati porodična božanstva. Imali su nekoliko zajedničkih božanstava, npr. Odin ili Wodan je glavno božanstvo u mitologij germanskih naroda. On je nekad Bog-bogova, Bog rata, Bog pjesništva i Runa (pisma), smrti i extaze sa demonsko-šamanskim elementima. Pored ovog vjerovali su u Sunce, Mjesec, Majku plodnosti Holle (Tera Matter), božanstvo rata i pobjede, a sa druge strane čuvar prava i reda, Ziu (Tiw); nekad se stavlja u red Rimskog boga Marsa. Thor (Donar) je bio božansvo nevremena i vegetacije… itd.

Thor, Marten Eskil Winge.1872.

Da se primjetiti da su pagani i paganska vjerovanja, bez obzira kojoj su etničkoj grupi pripadali, rimskoj, ilirskoj ili germanskoj, imala slična božanstva, tj. između nije bilo velikih različitosti; to ukazuje na interakciju i preuzimanje elemenata kulture, u našem slučaju božanstava, koja su se vezivala najčešće uz prirodne pojave i fenomene  što su, od kada je nas i naših civilizacija,  osvajala imaginaciju ljudi; (svjetlo, tama, rađanje, smrt, ratovi.)

Goti su na svom dugotrajnom putu prema Rimskom Carstvu uspostavili jasnu hijerarhiju vojne i civilne uprave. Poznata su imena njihovih plemenskih vladara još iz vremena pred-hunskog prodora na tle Europe, a to su:
Berig, Gadarich (2-gi vijek), Filimer (2/3-ći vijek n.e.), Ostrogotha (oko 250. g.), Kniva (oko 250. g.)

Od vremena kad su se gotska plemena podijelila na Istočne i Zapadne Gote, slijed gotskih kraljeva izgledao je ovako: Geberich (334.–337.), Vultulf, Ermanarich (– 375.), Vithimiris/Vinitharius (375–376.), Hunimund, Thorismund.

Kraljevi Istočnih Gota su sljedeći: Valamir, 451–468/69., Thiudimir,  468/69.–474., Theoderich Veliki 474–526.,
Athalarich, 526–534., Amalasuntha, 526–535., Theodahad, 534–536., Witichis, 536–540., Hildebad, 540–541.,
Erarich, 541., Totila, 541–552., Teja, 552.

Treba napomenutu da sva imena koja su navedena s nastavakom „ich“ u starogermanskom jeziku se čitaju sa „ić“ što svakako potvrđuje bronzana ploča Theodoricha (T(h)eoderih ili T(h)eoderik) Velikog, izdata od perfekta Cetulinusa na kojoj piše „Thloderići“.

Lijevo, bronzana ploča sa u srebru ispisanim imenom kralja Theoderiha.

U historijskom pohodu Gota koji na područje sjeverno od Crnog mora stižu najkasnije 238. g., a najranije vrijeme  podijele na Terwingen (Stanovnici šume) i Istočne Gote mogla bi biti 291. g.
Ermanarich je bio prvi historijski, a ujedno posljednji kralj Gota prije pojave Huna 375. g. na ovom području. O njegovoj smrti izvijestila su dva povjesničara: Jordanes i Ammianus Marcellinus.
Prema Ammianusu, počinio je samoubistvo nakon poraza protiv Huna. Kralj Ermanarich je bio slavljen u narodu zbog svojih ratničkih sposobnosti i pravičnog vladanja. Zbog njegovog uticaja i važnosti za Gote našao je pomen u mnogim pripovijetkama (sage) o Gotima.

Kratak osvrt na jednu začuđujuću pojavu

Osvrnimo se ovdje na jednu začuđujuću pojavu. Već duže vrijeme neki srbijanski historičari unose zabune i neistinite o gotskom kralju Ermanarichu – 375. g. i kralju Totili 541–552. g. Kralj Svevlad I bi po njihovoj teoriji trebao biti gostki kralj Ermanarich – 375. g, koji nije Got nego navodno Srbin, što je naravno, suludo. A Samovlad, Svevlad II Svevladović, po njihovoj teoriji, imao je tri sina Borisa, Totilu i Ostrojila. To bi značilo da je gotski kralj Heldebad 540-541. g. (vidi listu) u stvari brat Svevlada (porijeklom navodno Slavena-Srbina), čiji sinovi nakon njegove smrti nastavljaju navodna srpska osvajanja Rimskog Carstva. Boris je vladao očevom zemljom, a mlađi brat Totila provaljuje u Rim.

U stvari, gotski kralj Totila, zvani Baduila (Mali ratnik) je bratić gotskog kralja Heldebada 540-541. iz plemena Amalera. Ime njegovog oca se ne nalazi na listi kraljeva, a zasigurno to nije bio Svevlad II Svevladović, navodni Slaven i Srbin. Ovdje se zapravo radi o slobodnom prijevodu imena Ermanarich u Svevlad na srpski jezik, umetanju i pokušaju srbizacije Ilirije u kasnoantičkom periodu.

Gotski kraljevi su uspjeli zauzeti Panoniju i centar im je bio južno od jezera Balaton u današnjoj Mađarskoj.

Intrige na kralja Theoderiha

Kad je Gotsko carstvo, koje je djelovalo u okviru Rimskog Carstva, bilo u procvatu i u punom zamahu pokazalo svoju snagu, rimski car Justinian je odlučio da ponovo uspostavi kontrolu nad cijelom imperijom i ukine vlast Gota i nihovog kralja Theodoriha. Car je dobivao razne pritužbe na Theoderiha. Iako je Theoderih bio tolerantan sa nastojanjima ekonomskog i kulturnog napretka, nije mogao zaobići tadašnja previranja u društvu. Spletku protiv Gota izmislili su biskupi Rimske Crkve jer je u njenim redovima bilo ljudi koji su nastojali da suzbiju i umanje vlast arijanskih Gota i da se u tom metežu domognu Papske titule. U ovoj bici Goti su u kratkom vremenu izgubili nekoliko vladara. Posljednji među njima je novoimenovani kralj Gota, general Teja.

Kako je carska vojska napredovala, Teja je gubio vlast nad teritorijama. U oktobru 552. g. poražen je u posljednjoj bici na brdu Mons Lactarius – „mliječno brdo“ (Monti Lattari u blizini Napulja, moguće Monte Sant’Angelo). U toku povlačenja vojske i naroda, narod je prelazio na teritorije koje su bile sigurnije za njihov opstanak. Jedan dio preostale vojske je prešao na stranu Langobarda i Franaka, a dio plemena Alemana koje je bilo pod zaštitom Theoderiha, je svoje utočište pronašao na području Ilirika, današnje Slovenije, Hrvatske i zapadne Bosne i Hercegovine.

Da je pleme Alemanni u to vrijeme živjelo na južnom alpskom području pokazuje nalaz pozlaćenog srebrenog broša iz ranog 6 vijeka. Broš je pronađen u gotsko-arijanskoj bazilici u austrijskom gradiću Globasnitz, Hemmaberg. O ovim događajima i njihovom boravku na ovom prostoru svjedoči rimski senator i pisac Aurelius Cassidorus.

Gotska arheološka nalazišta u BiH

Rakovčani kod Prijedora s groblem (70 grobova), najveće su arheološko nalazište u BiH vezano za Gote. Svi grobovi su, što je tipično za gotski način pokapanja – poredani u redove. Nalazište u Rakovčanima predstavlja prvu zabilježenu ranu pojavu organizovanja grobova u redove.
Ova pojava će se održati do duboko u srednji vijek i u svim nekropolama gdje nalazimo stećke na redove, možemo govoriti o grobovima u tradiciji gotskog sahranjivanja.
U Rakovčanima su po prvi put pronađena izdubljena stabla u koja su spuštana tijela (Totenbaum) i zaštitne drvene ploče (Totenbret) koji su tipčni za Gote.

Slika lijevo: Broš iz arijanske bazilike Globasnitz,
Hemmaberg, Austrija.

U nekropoli sa Gradine u Koritima kod Duvna (lat. Delminum) grobovi su ograđeni kamenom, a u nekoliko slučajeva i sa nepravilno otesanim pločama. U njima su nađeni ukrasni ili upotrebni dijelovi nošnje (fibule, kopče, prstenovi, narukvice, naušnice). Nađene su i sjekire, mali noževi i neobične strelice. Od ukrasnih predmeta pronađene su ogrlice od perli različitog oblika od ćilibara i staklene paste, pločaste fibule, par zlatnih naušnica sa jednostavnom kockom i veliki broj kopči različitog tipa, uglavnom od bronze, željeza i srebra. Tu su i primjerci ukosnica u vidu bronzanih i srebrnih stilusa sa istaknutom i perforiranom glavom.
Skupocjeni nakit je otkriven u Potocima kod Mostara. U jednom grobu pronađen je zlatni lanac koji predstavlja rijetkost među nakitom tog vremena na čitavom evropskom području.
U drugom je pronađen par srebrnih pozlaćenih lučnih fibula, par zlatnih naušnica i dio zlatnog lančića. Ova zbirka zlatnog nakita također pripada luksuznom ostrogotskom nakitu s početka 6. vijeka.

Značajan nalaz je i par srebrnih i pozlaćenih lučnih fibula, par srebrnih naušnica i krupna perla od kalcedona iz Gornjih Pećina kod Travnika.
U Gornjem Turbetu kod Travnika nađena je zlatna ogrlica koja sadrži osamnaest kružnih medaljona. Na jednima je predstava jagnjeta, a na drugim predstava anđela.
Ovakvi ukrasni predmeti se javljaju u svim oblastima u kojima su boravili Istočni Goti, od Ukrajine do Italije. Potekle su iz čuvenih gotskih zlatarskih radionica na Krimu, u Podunavlju, Srebreniku, Sirmijumu, Akvileji i drugih.

Gotske grobnice pronađene na tlu BiH su: u Bijeljini, Batkovići-Doboj, Žabijak-Prijedor, Rakovčani, Velika Kladuša, Donji Vakuf, Oborci, Bugojno, Čipuljić, Gornje Turbe, Dželilovac, Gornje Pećine, Zenica, Bilmišće, Stranjani, Breza, Višegrad, Mušići, Sarajevo, Debelo brdo, Rajlovac, Mihaljevići, Vrdolje, Lisičići, Duvno, Korita, Han Potoci, Čapljina, Nerezi.

Uz navedene nalaze pronađen je i veliki broj kovanog novca iz perioda bizantskih careva (Zenon, Anastazije I, Justinijan I i Mavrikije), ali posebnu vrijednost imaju novčići gotskih vladara. Srebrni novčići Athalariha 526–534., pronađeni su u Vinici kod Duvna i srebrni novac Theodahada 534-536., u okolini Bihaća. Svi ovi nalazi potvrđuju opticaj istočno-gotskog novca na području Bosne i Hercegovine  vrijeme njihovog kraljevstva.

Toka sa kaiša gotskog oficira.

Na toki (slika gore) je orlovska glava, što je bio omiljen simbol kod istočnih Germana. Heraldički orao je povezan sa strukturom velikih carstva, a prvi put se javlja u Ahemenijskom (Perzijskom) Carstvu, Rimu, Vizantiji. U našim krajevima simbol orla preuzeli su Srbi za vrijeme srednjovjekovne dinastije Nemanjića, 12-14 vijek.
Toka je unikatan primjerak sa prozirnim staklenim kamenčićima. Kroz nju se oslikava podbačena crvena koža koja se nalazi na još jenom kožnom kaišu. Svojim izgledom budila je osjećaj, kao da je ukrašena granitnim kamenčićima.

Bosanske Arijanske bazilike

Arijanski Goti su sagradili mnoge arijanske bazilike, njih preko 50 je do sad pronađeno na prostoru Bosne i Hercegovine. Bazilike se razlikuju od drugih pronađenih, tako se u ovom slučaju govori o tipu Bosanske bazilike. Na osnovu njihovog broja se da zaključiti da je Arijanstvo bilo masovno prihvaćeno, kako od gotskog tako i domaćeg ilirskog stanovništva.

Runska inskripcija, otkriveno na kamenu bazilike iz Breze, 1930. g.

Na ranokršćanskoj bazilici iz Breze koja je otkrivena 1930. g. na jednom nađenom polukružnom kamenu su ugravirane gotske Rune. U ovom nalazištu je pronađeno i latinsko pismo. Runski alfabet svjedoči o gotskom prisustvu na ovom području i korištenju više jezika i pisama u Bosni tog vremena, a što prerasta u njenu vjekovnu tradiciji. Lingvista Tineke Looijenga, pisca ovih Runa ,svrstava u pleme Langobarda koji su živjeli u okolini Breze od 535–567., a Helmut Arntz, ( indogermanist i ekspert za runsko pismo) datirao je ovaj natpis u 525. g.

Mitras, perzijsko božanstvo svjetla, dupli reljef, 2-3 vijek,
čuva se u Rimu.

Pojavom arijansko gotskog biskupa Vulfile, 311-383., u Iliriji. Goti masovno prihvataju Arijanizam, koji se već tada etablirao u višim slojevima rimskog društva. Napustili su staru mitologiju i već integrisani u redove rimske vojske otvaraju prostor novoj eri razvoja zapadnog društva.
Jedna činjenica je izuzetno bitna. Prije pojave kršćanstva kompletna vojska Rimskog Carstva je slijedila Mitraizam. (Mitrás je persijsko božanstvo svjetlosti, predstavljeno u liku bika i često spareno sa Anahitom, božanstvom voda koje je stari Zoroastrizam dovodio u vezu s rijekom Oksus.)
Ovdje treba dodati da su Goti u svojoj pradomovini slijedili božanstvo voda, pa su obavljali kult žrtve u močvarnim i vodenim područjima. Pojavom učenja Arija i pokreta koji je nazvan po njemu, vojska Rimskog Carstva je preuzela ovaj oblik Kršćanstva pa se može kazati da je  mitraistički dualizam, arijeniziran.
Obzirom da je to bilo vrijeme uspona i vlasti Gota, cijelo Sredozemlje je bilo arijansko. Ako pogledamo odnos Arijanstva i Kršćanstva, vidjet ćemo da je tu postojala konstantna borba za prevlast i moć. Ovaj odnos je rezultirao stalnim progonom arijanaca, pod optužbom krivovjerstva. Tako je Rimska Crkva je uspjela pokrstiti primorske dijelove provincije Ilirije (Dalmaciju) dok su unutranji, teško prohodni dijelovi, ostali arijanski.

Vakum koji je nastao na području unutarnjih dijelova provincije Ilirikum ispunili su arijanci, različitih etniciteta, povlačenjem sa izgubljenih bojnih polja gotske države. Njihovim dolaskom na teritorije današnje Bosne i Hercegovine i nemogućnošću rimskih imperatora da uspostave potpunu kontrolu vlasti, stvaraju se uslovi za nastanak banovine Bosne i začetak Crkve bosanske, koja se temelji na učenju Arija.

Obzirom da je Arijanstvo u najvećoj mjeri bilo zastupljeno kod doseljeničkih Gota i domicilnog stanovništva, tradicija iz doba paganskog vjerovanja dva naroda je prenesena, makar u onom simboličkom smislu. U brojnim bosanskim nekropolama stećaka, sinkretizam (spajanje u jedno) gotskog Arijanstva i ilirske tradicije i običaja je očit. Mnoge nekropole, čije ime ima gotsko porijeklo, čuvaju uspomene na prve stećke, a oni datiraju iza 348., kada su naše prostore naselili arijanski Vulfilini Goti i istočnjački arijanci sa područja Šama(Sirije) i Libana. Sve nekropole sa područja kraljevine Bosne koje u sebi imaju poredane stećke na redove su arijansko gotskog porijekla, a takvih je mnogo.

Ono što je kod nas do nedavno bila praksa, a što je zaostavština gotskog običaja, jeste modeliranje, zapravo deformacija dječje glave u izdužen oblik.  Maramom ili nekom čvrstom tkaninom bi se stezala glava djeteta kako bi dobila izdužen oblik. Nije poznato, s kojih razloga je to “krenuo” taj običaj.

Paganski običaj koji je zabilježen u Bosni i Hercegovini kod Bošnjaka, a može se pripisati gotskom kultu vode, je da kada bi neko umro, tokom noći na prozor bi se stavljala posuda sa vodom kako bi se duh umrlog, koji još neko vrijeme nastoji doći do kuće, poslao na onu stranu, e da se ukućani ne bi plašili.

Jedan gotski sujevjerni, paganski običaj i danas se prakticira u katoličkoj crkvi, a to je Cvitina -ili Dan blagoslovljenja biljaka. U Bosni i sjevernim krajevima se na blagoslov tradicionalno nose jelove i vrbove grančice, u južnim krajevima je to maslina i palma.
U narodnom vjerovanju blagoslovljenom se bilju također pridavala dvostruka moć: zaštitna (od groma, tuče, bolesti) i plodonosna moć (osiguravanje dobrog zdravlja te obimna uroda); u tu svrhu ih se stavljalo u avliju, u kuću, zgradu, na groblje, kitilo bunare, momci su darivali djevojke i sl.
Masline, drijenak, mace i palme imaju važnu ulogu u narodnom vjerovanju o prenošenju vitalne snage bilja na dom. Običaj je i umiti se u vodi u kojoj je preko noći odstojalo cvijeće.

Arijansko-gotski simboli koji se nalaze na stećcima su svakako Hexagram i Pentagram; simboli Zemlje i neba, Sunca, Mjeseca, mač, te arijansko-gotski križ ili grčki križ. Na dva najstarija pisana gotska napisa koji se nalaze na češljevima , datirano 150-ta g.p.n.e., ugravirana su 3 ciklična kruga. Ovakvi ciklični krugovi su pojava koja je zabilježena i na bosanskom stećku.

Pored ovih, omiljeni simbol Istočnih Gota je Orao. Sa ovom simbolikom koja je karakteristična za Gote, a na drugoj strani sa simbolikom karakterističnom za Ilire, zaključuje se da je na stećcima zastupljena ilirsko-gotska simbolika. Možemo zaključiti da svjetonazor koji je bio prisutan u vrijeme kasne antike ili rane Crkve bosanske, preko srednjeg vijeka do danas, na nekakav podsvjestan način održao i jednim dijelom još uvijek djeluje u našoj komunikaciji.

Na kraju se postavlja pitanje: “Ako su božanstva i simboli starih Gota i Ilira u mnogome slični ili isti, da li je njihov izvor, iz kojeg su nastali u prahistoriji, isti?

—————————————————

Literatura:

1. S. Unter „Teja“ XXXVII, 535., die Münzen, Urgeschichte I., Berlin 1881. S. 300, die Kirchenlegenden, Könige III. 1866. S. 246, über das Schlachtfeld von Taginas die Karte bei Hodgkin, V. London 1885. p. 710.

2. Tossanus Paul T., des vorgenannten Sohn, reformirter Theologe, hervorragend als Herausgeber eines Bibelwerkes, sowie als wissenschaftlicher Exeget, geboren am 27. September 1572., zu Montargis, † 1634., zu Heidelberg

3. Hans-Ulrich Wiemer , Theoderich der Große König der Goten – Herrscher der Römer

4. Jordanes († nach 552.): Getica (Bearbeitung und Fortführung von Cassiodors Gotengeschichte)

5. Ibrahim Pašić; Predslavenski korijeni Bošnjaka, Knjiga I 2008. , II 2009. , III 2012 .

 

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »