Ponoćni voz za Moskvu; izvor Foreign affairs magazine
Nihad Filipović
S vremena na vrijeme, na obraz-ćenifi, pustim koju objavu ašćare, glede i sproću palestinsko-hebrejskog “pitanja”, titoizma i komunističkog antidemokratskog naslijeđa, osmanizma i percepcije Osmanskog naslijeđa u našoj kulturi. Reagiranja su uvijek, znači očekivano ista. Moje su poveznice uglavnom odmjereni, pristojni ljudi, pa kada i ne mislimo isto, znaju to kazati pristojno, ali javi se i padobranaca te krhaju na sva zvona. No kada bih gledao koliko su me psovali i vrijeđali na topiku pokojni J. B Tito, pa rahm. predsjednik Alija Izetbegović, pa komunizam i njegov legat u našim “prosječnim” glavama – kontam, komotno bih mogao zaključiti da sam jedan od glupljih na mreži.
Nego ovako, na hebrejsko-palestinskom pitanju, po mom mišljenju, kao i na pitanjima odnosa prema periodu titoizma i komunističke dominacije u RBiH i ex jugoslavenskom Regionu, plus na pitanju percepcije Osmanskog perioda dominacije Bosnom – na tim pitanjima, testira se politička kultura Bošnjaka i patriotskih Bosanaca.
A na sva tri ta polja, mi u prosjeku padamo na testu političke zrelosti. Na sva ta tri polja mi se deklariramo u prosjeku kao infantilno, demokratski nezrelo društvo – što i jesmo!
- O hebrejsko-palestinskom pitanju imamo totalno iskrivljene predstave; tu je gotovo unisono: Hebreji loši momci, genocidaši i teroristi, a Palestinci dobri momci.
- Titoizam pak i period komunističke dominacije na našim prostorima, to je tu negdje, frtalj ovih frtalj onih, pa tako: frtalj zadrti klero-bajagi-nacionalisti, frtalj a la Izet Fazlinović mahnitaša, frtalj bajagi socijaldemokrati, reformirani titoisti prešaltani na zapadni set vrijednosti, (a i dan-danas, avaj i aman, sa fazlinovićevcima njeguju uspomenu na boljševičku revoluciju), plus frtalj onih što bi i kakili i piškili, i jedno su i drugo su, pa se kunu i u Tita i u Aliju.
- A percepciju Osmanskog perioda da i ne pominjem; tu je pravo pravcato partijsko bratstvo i jedinstvo – većinski se pjeva srBski narativ: okupacija, turska tiranija, harač, sepeti, danak u krvi, izmišljeno pravo prve bračne noći… Ma upiš živi…
Sve u sve, najmanje je normalnih, onih što nemaju dovoljni novaca da kupuju bofl robu, bilo na ekonomskoj bilo na političkoj pijaci, pa stoga „kupuju“ samo ono što vrijedi, ali i oni, gle vraga, oportunistički povijaju šiju pred šumovitom Bukovom, koja je, jel’te, legitimna tvorevina, a oni su, znate, legalisti ašćare, te se tu ništa ne da uraditi, to je tako i ima ostati tako!
Pa buduću je tako, tvrdim – mi nismo spremni za Europsku Zajednicu naroda.
Sa tom “političkom arhitekturom” u glavama, sa tim crnim rupama u duhovnoj slici svijeta, nemamo mi šta tražiti u EZ. Tamo možemo samo ući kao Trojanski konj, po liniji političkog prioriteta.
E, a onda je Europa zbilja nagrajisala. Kad se ovo nas i resto Balkanezera udruže sa Grcima, Rumunima, Bugarima, uz potporu tradicionalno “prijateljskih” Mađara, pa u europskom parlamentu krenemo s glasanjem kao da smo na eurovizijskom takmičenju za pop pjesmuljak godine, e ima da očepuramo tu staru kurvetinu. Perje ima da joj leti.
Amin, Amen i Smrt fašizmu i antifašizmu!