Loading...
Komentari

Nenaučene lekcije iz raspada SSSR-a: Globalizacija i postsovjetska Centralna Azija

Naslovnica – poster iz vremena trajanja Sovjetistana na području Centralne Azije: “Seljaci, ne birajte ove ljude. Oni su vaši neprijatelji i ostaju neprijatelji”. Taškent, 1920.

Alexander Cooley

(Alexander Cooley je direktor Harriman instituta Univerziteta Columbia i Claire Tow profesora političkih nauka na koledžu Barnard u New Yorku. Njegova nadolazeća knjiga, u koautorstvu sa Johnom Heathershawom, je Diktatori bez granica: moć i novac u centralnoj Aziji.)

Pet novih zemalja centralne Azije — Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan — pojavile su se nakon raspada Sovjetskog Saveza kao zaboravljeni region naizgled odsječen od sila globalizacije. Naučnici i kreatori politike počeli su da posmatraju Centralnu Aziju kao izolovanu, nepovezanu i nedovoljno integriranu u globalnu ekonomiju. Vlade u regionu postajale su sve autoritarnije, a ekonomije su ostale u stagnaciji i nereformirane od sovjetskih dana.

Države Centralne Azije, međutim, nisu bile ostale po strani globalizacije. Ali, umjesto da s liberalnim svjetskim sistemom, nastalim u tranziciji nakon raspada Sovjetskog Saveza, olakšaju tranziciju sa komunističke komandne ekonomije, politička klasa Centralne Azije je globalizacijske mogućnosti iskoristila u trci za osobno bogaćenje i izmještanje (bijeg) kapitala iz zemlje, što je učvrstilo korupciju, i sve skupa, omogućila nekim od najbrutalnijih svjetskih diktatora da učvrste svoju vladavinu.

Ovo naslijeđe offshore finansiranja odigralo se širom Centralne Azije, umanjujući nacionalne ekonomiju regiona i osnažujući njene autokrate. Elite u regionu možda nisu prevele svoje zemlje u liberalne političke i ekonomske sisteme, ali su itekako koristile državne institucije da se lično obogate – oslanjajući se na fiktivne kompanije i offshore bankovne račune da zakamufliraju sumnjive transakcije.

Iako je Zapad kažnjavao ove zemlje zbog rasprostranjene korupcije, rijetko je obraćao pažnju na međunarodne posrednike, sve te  računovođe, advokate i vanjske savjetnike (podrazumijeva se za Zapada), koji su pomogli u strukturiranju ovih nezakonitih aranžmana.

Postsovjetska Centralna Azija: Kazahstan, Uzbekistan, Kirgistan, Tadžikistan i Turkmenistan

U Tadžikistanu, maloj planinskoj zemlji sjeverno od Afganistana, vode se političke bitke oko Tadžikistanske aluminijske kompanije (Talco), najvećeg izvoznika u zemlji, čija je upravljačka struktura registrirana na Britanskim Djevičanskim ostrvima. Optužbe o milionima dolara koje su izvučene i pronevjerene u inostranstvu, navodno od strane predsjednika Emomali Rahmona i njegovih rođaka, odigrale su se u sudnicama u Londonu, Švicarskoj i New Yorku.

Slično, u Turkmenistanu, istraga koju je sprovela organizacija za borbu protiv korupcije Global Witness, procijenila je da je 2 milijarde do 3 milijarde dolara u deviznim rezervama zemlje — akumuliranom od trgovine prirodnim gasom za vrijeme prvog predsjednika Turkmenistana, Saparmurata Niyazova — držala Deutsche Bank na računu koji je “isključivo kontrolirao” turkmenski predsjednik.

U naftom bogatom Kazahstanu, u velikom skandalu podmićivanja iz 1990-ih, činjenog radi dobivanja unosnih energetskih koncesija, našlo se umiješano pola tuceta velikih zapadnih energetskih kompanija, uključujući Exxon Mobil i Conoco Phillips. Otkriveno je da su kompanije usmjerile oko 80 miliona dolara mita višoj kazahstanskoj eliti preko offshore bankovnih računa. Godine 2010, James Giffen, američki posrednik i viši savjetnik predsjednika Nursultana Nazarbajeva, izjasnio se krivim za jedno manje kršenje Zakona o korupciji, nakon što se jako trudio odbraniti ličnosti na vlasti, prema kojim je, kako je kazao, djelovao u ime raznih američkih vladinih subjekata, uključujući CIA-u, a u cilju promoviraja američke interese.

U međuvremenu, u Kirgistanu, dva predsjednika, oba zbačena u odvojenim narodnim pobunama 2005. i 2010, koristili su američku zračnu bazu u Manasu da obogate sebe i svoje saradnike. Iako je baza bila ključna za kampanju američke vojske u Afganistanu, milijarde dolara od unosnih ugovora o gorivu kanalisane su preko te baze, kroz misteriozne offshore kompanije registrovane u Gibraltaru.

Privreda susjednog Uzbekistana općenito se smatra zatvorenom, ali je i ona bila zahvaćena međunarodnim skandalom mita. Gulnara Karimova, kćerka pokojnog predsjednika zemlje, navodno je koristila razna offshore vozila da prenese više od milijardu dolara plaćanja i povrata od zapadnih telekomunikacijskih kompanija.

Od raspada Sovjetskog Saveza, vanjski posmatrači su često okarakterisali Srednju Aziju kao povučeni dio svijeta. Međutim, zanemarujući kako su režimi strateški koristili offshore vozila, bankovne račune i finansijske posrednike u krađi i švercu novca, Zapad je zanemario vlastito saučesništvo u podsticanju globalnih mreža koje su podržavale autokratije u Centralnoj Aziji i širom bivšeg sovjetskog svijeta.

(Foreign Policy, decembar 2016. Preveo i za bosanskepoglede.com priredio N. F.)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *