Otvaranje prvog McDonalds restorana u Moskvi, 1990. “Nikada neću zaboraviti uzbuđenje Moskovljani u izčekivanju otvaranja. Red napolju bio je dug kao ruska zima. Trebalo mi je tri sata da uđem da kupim hamburger. A sada je i McDonald prestao s poslovanjem u Rusiji”.
Steve Rosenberg
Godinama je moj jutarnji ritual bio – uključim radio i slušam Eho Moskve na 91,2 FM. Ali, prije nekoliko dana sam uključio i nije bilo ništa. Eho, liberalna informativna stanica, uklonjena je iz etera.
I nisu jedini. Od napada Kremlja na Ukrajinu, skoro sve nezavisne ruske novinske kuće su ili pod uređivačkom blokadaom ili su zatvorene.
Promjene u ruskom krivičnom zakonu su također osmišljene da uplaše novinare i blogere da prešute šta se dešava. Širenje ‘lažnih vijesti’ o ruskim oružanim snagama sada je kažnjivo do 15 godina zatvora.
Ali, ne nestaje samo sloboda govora. Kao i zapadnjačke prodavnice i kafići, međunarodne kompanije i korporacije – od Coca Cole do Starbucksa, od Applea do Toyote itd. – velike kompanije svjeta obustavljaju poslovanje u Rusiji. McDonald privremeno zatvara svojih 850. restorana širom zemlje zbog, kako su izjavili iz kompanije – “nepotrebne ljudske patnje koja se odvija u Ukrajini”.
McDonald je otvorio svoj prvi moskovski restoran na Puškinovom trgu 1990. Nikada neću zaboraviti uzbuđenje Moskovljani u izčekivanju otvaranja. Red napolju bio je dug kao ruska zima. Trebalo mi je tri sata da uđem da kupim hamburger. A sada je i McDonald prestao s poslovanjem u Rusiji.
Osjećaj izolacije ovdje je opipljiv; kao i ekonomska bol. Lavina međunarodnih sankcija koja je pogodila Rusiju izazvala je pad vrijednosti rublje. Inflacija se ubrzava.
Do sada nisam vidio paničnu kupovinu. Ali, neki supermarketi su uveli ograničenja. U mojoj lokalnoj prodavnici hrane pojavio se natpis:
‘Kako bismo osigurali da svi kupci mogu nabaviti društveno važne artikle, privremeno ograničavamo prodaju šećera na 5 kg po kupcu, 5 pakovanja brašna po osobi, 5 boca biljnog ulja po osobi.’
Moskovljani su očajnički zabrinuti šta ih čeka.
Ove sedmice sam se šišao. Nisam blagoslovljen obiljem dlaka na glavi tako da moje šišanje ne traje dugo, obično je to uđem, brzo se obavi posao i izađem. Ali ovaj put je trajalo duže. Brico je živo pričao o tome kako se svijet oko njega raspada. „Ne znamo šta će nas sledeće snaći“, rekao mi je. ‘Sve nestaje.’
U međuvremenu, izvještavanje na ruskim tv. kanalima me podseća na Džordža Orvela i njegovo djelo “1984”. … Gledateljima se govori da je cilj ofanzive Moskve da odbrani Rusiju od ukrajinske agresije, da ‘denacificira’ svog susjeda, kao da je ukrajinska vlast puna fašista i neonacista, što jednostavno nije istina. Ruska tv. izbjegava riječi “rat” i “invazija” – umjesto toga koristi Putinovu frazu “specijalna vojna operacija”.
Putin se retko korigira. Nikada ne priznaje svoje greške niti da je njegova Rusija možda negdje i u krivu, možda negdje pogriješila. Više voli da krivi Ameriku, NATO, Evropu i Zapad za sve što krene po zlu u svijetu. Prije dvije godine pitao sam Putina da li je, nakon 20 godina na vlasti, prihvatio barem dio odgovornosti za tenzije između Istoka i Zapada, ili su ruske vlasti samo ‘bijele i pahuljaste’; (ruski izraz kome bi, u našem jeziku i kultruri, odgovarala fraza – Čist kao Sunce).
‘U poređenju sa vama (Zapadom), da, mi smo bijeli i pahuljasti’, odgovorio je.
I tada je to bilo teško prodati. Sada je još teže.
Često se prisjećam 2018. godine, kada je Rusija bila domaćin Svjetskog prvenstva u fudbalu. Za jedan veličanstveni mjesec, Rusija je pokazala šta može biti: gostoljubiva, otvorena, prijateljska. Činilo se kao da je pritisnuto dugme za resetiranje i sve tenzije sa Zapadom – na primjer, oko trovanja u Salisburyju i miješanja Moskve u američke predsjedničke izbore – odjednom su nestale.
Strani fudbalski navijači su se zabavljali na ulicama; čak su se i policajci smejali.Jedan mjesec Rusija je bila u centru pozornice na divan način. Samo da se tako nastavilo.
Živim i radim u Rusiji skoro 30. godina. Sjećam se praznih polica prije kraja komunizma. Nevjerovatno, zemlja sa takvim potencijalim i resursima, i ljudskim i prirodnim, a police u trgovinama prazne. Gledao sam i kako Rusija prerasta u zemlju supermarketa i turista. …
Ali, sadašnji ruski lideri to odbacuju. Pošto je toliko naporno radio da postane sastavni dio globalne zajednice, čini se da je Kremlj spreman prekinuti te veze.
Za Putina sada prioritet nije dostupnost američkih hamburgera: to je vraćanje ruske moći, stvaranje nove sfere uticaja za Moskvu i prepisivanje rezultata Hladnog rata.
Često me pitaju kako će se ovo završiti. Ali nemam odgovor. Kada pokušavam da razmišljam šta će se desiti, sve što mogu da čujem u svojoj glavi je zvuk praznine. Baš kao statična gdje je nekada bila moja omiljena ruska radio stanica.
Preneseno iz – The Daily Mail, London, Steve Rosenberg, It's not just free speech that's vanishing for Muscovites … the sense that we're part of the rest of the world is ebbing away, too – 23. 3. 2022.
(Naslovio, preveo i za bosanskepoglede.com uredio – N.F.)