Nihad Filipović
E izim ti viš’ i taj nacionalni interes i nacionalni identitet. Znaš šta kume, koliko mi vonja rigidno narodnjaštvo i nacionalistički šabanolozi, toliko mi tukne i ona masa građanskih šalabajzera što drma bh. medijima poturajući puku pod bubrege kukavičije jaje biva liberalnog, prosvijećenog i nacionalno i nacionalistički imuniziranog intelektualizma. Kao da postoje države bez nacije i kao da je moguća nacija bez države i nacionalizma.
Na vruće treba puhati, ali se bez vrućeg, ogrijati ne može. Puhnete li prejako, zavrnete li gas do balčaka, ogrijati se nećete. A bh. medijski šalabajzeri nam poručuju: – ‘Bem ti gas. Radije ćemo se smrznuti nego riskirati eksploziju.
Tako jedan sarajevski građanski šalabajzer piše: “Polomih se ovih dana tražeći po stanu moj nacionalni interes. Zavirim u poluprazan frižider – nema ga. U polupraznom rezervoaru automobile – nema ga. Na praznom bankovnom računu – nema ga. Nigdje moga nacionalnog interesa. Onda kupim novine, kad tamo, na naslovnici, stoji moj nacionalni interes, ovjekovječen historijskim izjavama moga stranačkog predsjednika. On reče da je postignut dogovor o daljnjem dogovaranju”.
Na ovi bih aforističar Vasil Tolevski od Makedonije kazao:
“Ne priznajem kolektivno ludilo. Ja sam izraziti individualac.”
A kolega mu Grujo Lero bi dodao:
“Izgubio čovjek tlo pod nogama, pa pao na glavu.”
Od inkvizicijskog progona “vještica”, preko “Iluminate protokola”, preko američkog makartizma, sovjetskog staljinizma, kineskog maoizma, kampučijskog polpotizma pa bliže do jugoslavenskog šuvarizma i bijelih inkvizicijskih knjiga intelektualaca, toliko puta, uvjek iznova, kazuje nam se koliko je pogubno “plakatirati” ljude, narode, pojedince.
A ja, eto, grišnik, znajući da mu od toga neće dlaka sa glave faliti, ne mogu, a da ovoga ne poškropim svetom vodicom građanskog šalabajzerstva. Naš šalabajzer cilja na BiH i ne može se reći kako nije u pravu. Ali, ni da je u pravu. Jer u Bosni se uistinu politički žonglira nacionalnim interesima suprotstavljajući ih općem građanskom interesu punih stomaka, frižidera, bankovnih računa i tako dalje i tome slično.
Međutim, tamo gdje nema nacionalnog interesa, u pravilu uvjek ima praznih frižidera, polupraznih automobilskih rezervoara i slično, mada, misao je svemoćna, moguće je, teže, ali je moguće zamisliti i pune frižidere, pune automobilske rezervoare i bankovne račune, pa da opet nema nacionalnog interesa našeg šalabajzera.
Zamislimo upravo takvu situaciju. Pretpostavimo da je frižider pun, samo fali nacionalni interes šalabajzera.
Pretpostavimo da je rezervoar automobila pun, a ono ni tamo nema nacionalnog interesa našeg žurnaliste.
Pretpostavimo i bankovni račun krcat, lova do krova, a ono opet, nigdje nacionalnog interesa.
Onda žurnalista uzme novine, a ono ni tamo nema njegovog nacionalnog interesa. Samo krupnim slovima ispisan naslov: “Juden, sind hier nicht erwünscht.”
Plajvaz pisac uzme druge novine, kad tamo krupnim slovima na naslovnoj stranici ispisano: “Srbima, Hebrejima, Ciganima i psima zabranjen ulaz”.
Potom posegne za trećim novinama, kad’ ono tamo, javlja se dopisnik iz njegovog rodnog grada; naslov teksta: “Srpska Srbima, Turci napolje.”
Očajan naš se pisac, kao u bijegu, stalno se osvrćući, žurno, gotovo trčeći, vrati u stan. Frižider pun, a njemu se ne jede. I ono što je pojeo povratio bi.
Nego ženu i djecu potrpa u auto, skokne do banke, prebaci novac na račun u inozemstvu, nazad u auto, gas do daske, pa nagari za novcem.
Možda tamo vani nađe svoj interes. Možda i nacionalni, ko zna? Ima sretnih zemalja u kojima se verbalno ne žonglira, nego ozbiljno drži do svih građanskih prava.
(Preneseno iz knjige Kultura i politička higijena, Odjeljak II. Pisma iz nesvijesti)