Loading...
Satire šumske

Vi pitate, predsjednik odgovara: Kako malog mi na pravi put uputiti?

Nihad Filipović

Poštovani čitaoci,

Kako bi dali još veći doprinos demokratizaciji naše republike i protočnosti ideja između naroda i njegovih političkih deputata, redakcija naše ćenife je odlučila pokrenuti rubriku “Pitajte predsjednika”. Zahvaljujući ljubaznosti gospodina predsjednika i njegovog kabineta, u današnjem izdanju, u prilici smo, u formi molbe, poruke, pitanja i odgovora, objaviti  nešto opširniju korespondenciju između predsjednika i građanina Jovana Ristića iz sela Glogov Koc na Manjači. Iz te prepiske, koja se desila u rasponu od pravoslavnog Božića do Uskrsa, imamo priliku osvjedočiti se sa kakvom efikasnošću gospodin predsjednik rješava životne problema građana. Na izričiti zahtjev gospodina predsjednika, pisma objavljujemo bez lektorske intervencije kako bi vi, naši dragi i cijenjeni čitaoci, na što plastičniji način doživjeli, sada već legendarnu predsjedni-kovu neposrednost, njegov prirodan odnos sa narodom, njegov talent i sposobnost da razumije i na pravi način odgovori na probleme, potrebe i zahtjeve tzv. malog čovjeka, ali i ljubav i povjerenje sa kojim narod pristupa voljenom predsjedniku.

Redakcija: nihbih-fejsćenifa@magacin.com

1. Molba građanina Jovana

Dragi Predcjedniče,

U mene mi mali skreno s uma. Oće na visoke škole. Ja sam čoek, ovaj, seljak, nemam para za njegovo školanje. Imam ja još, ovaj, troje djece, dvije cure, za udaju su. Ej, treba to udati predcjedniče, plus još jedan, ovaj, mali. Al taj je dobar. Radi samnom zemlju. A ovaj se vazdigo, oće na vakultet. Samo mu njekakvi, ovaj, atomi u glavi. Pitam ga, a živili se od tijeh tvojih tamo atoma. A on kaže pa sami život su ti, ovaj, atomi, moj ćale. Čuj, život atomi. Ma kažem ti, ovaj, onaj predcjedniče, naprosto mi mali sišlo s uma. U crkvu neće, samo mu knjiga u rukama. Šta da radim. Pomozi predcjedniče, u tebe se uzdam ko u svetog, ovaj, Vasilija. Vidim kako nam dobro vodiš državu. Razumiš se u te stvari, a plus, ovaj, razumiš se i u druge, ovaj, stvari. Razumiš se u loptanje, razumiš se u zemlju. Eto, svaka ti čast, ovaj, vidim sinu si našo pare i dao ga da radi na voću. Pa kažem ženi mi Gospovi, odo ja pitati precjednika. Znaće on. Kad nam je znao napraviti, ovaj, državu, kad je znao svoje, ovaj, dijete onako pametno uputiti, znaće i naše. Znači, ne tražim od tebe predcjedniče, ovaj, pare. Našo si sinu i neka si. Kažu, predcjednik samo na svoje misli. Pa na koga će, kažem ja, neg na svoje. Đe bi nas odvelo i šta bi bilo od države kad bi precjednik narodu šakom i kapom davo, ko što daje svom malom, ovaj, pare. Nego molim ti se ođe samo za naputak, šta da radim sa ovim mojim, onaj, malim.
Poslo sam ti nešto milošte moj predcjedniče, nešto jaja, sira, kajmaka, jednu pljosku i nešto dobre pečenice. Da se nađe tebi i gospoji. Znam ja da ste puno u poslu. Samo ako ovi tvoji ne slažu i sebi smotaju. Nebi im bilo prvi put.

Eto tolko. Živ nam bio precedniče. Ostaj u zdravlju i ti i gospoja.

Hristos se rodi.

Tvoj glasač Jovan Ristić-Rilja, iz Glogovog Koca.

Odgovor gospodina predsjednika:

Dragi Jovane,

Prvo, hvala ti na lijepim riječima, ali nemojmo pretjerivati. Mnogi su zaslužni za ovu našu državu, ali bez Radovana i Ratka, znaš ti koji su, ni d od države mi danas ne bi imali moj Jovane. Ja se samo trudim, doduše, ajde da kucnem o drvo, uspješno se trudim ostati na njihovom putu. Ali, da sada ne duljimo o tome, jer će mi još pripisati da sam protiv prava i pravne države. Vidiš i sam brate Jovane kakva je situacija.
A to za malog ti, da ti kažem, nije u tebe mali sišlo s’ uma, nego je dobrica pametan. Samo što njegova pamet nije za nas. Mali smo mi da bi nam trebali stručnjaci za atome. To je za velike. No dobro. Ne razumješ ti to. Ali, ovo ćeš lako razumjeti Jovane: nama su danas potrebni ljudi na zemlji i ljudi u politici. Prvi, jer treba neko da ore i kopa, da se narod može prehraniti, a drugi su nam potrebni u ovoj teškoj borbi sa Sarajevom. Vidiš kako hoće da nam uzmu državu. A ni za jedno, ni za drugo, ne treba neka škola – mislim to, za bavljenje zemljom i politikom. Pravo rečeno, ne treba ni pamet. Samo zasukati rukave i raditi pošteno, srpski. Zato je dobro što ti je taj drugi sin osto s tobom na zemlji da radi. Zato sam i ja ovog svog dao u voćarstvo. Nisam ni ja imao pare za investirati, ali fala bogu i čestitim ljudima, našlo se.
Jovane, moj ti je savjet za ovog što hoće na škole, pošalji ga vamo meni u moju stranku. Mali ima potencijal, vidim ja to; A moji ljudi će ga obraditi u pravog našeg političara. Zato ti ne trebaju pare. Samo dobra volja.
Ali, nemoj raditi na svoju ruku. Danas je novo vrijeme Jovane. Sjedite brate i dogovorite se porodično i srpski. Nas samo sloga spašava. Zato i ja tebe u ove blagdanske dane pozdravljam na kraju ovoga kratkog pisma, sa našim tradicionalnim pozdravom, Hristos se rodi!

I nezaboravi, samo sloga Srbina spašava.

Tvoj Predsjednik.

P.S. Umalo ne zaboravih. Hvala na milošti. I kajmak i rakija i sve ti je pravo naše, domaće i srpsko. Živ bio Jovane.

2. Druga molba građanina Jovana:

Fala dragi predcjedniče. Voistinu se rodi. I fala na brzom i pametnom odgovoru na moje pitanje i molbu. To sam od tebe i očekivo. Kako si me uputio tako sam, ovaj i uradio. Sjeli smo ja i u mene mi žena sa djecom i dogovorili se. Da vidiš čuda i mali, ovaj, pristo spika. Pravo kažeš predcjedniče, nas samo sloga i pošten dogovor spašava. Kaže mi mali: ”U pravu je predcjednik. Idem ja u politiku. Tamo su dobre plate, a ovaj, samo sjediš i pričaš. Tu ću ja prištediti, a onda znam šta ću”.
I eto malog sade u tebeka. Čujem dobro si ga primio. Reko sam ja ljudima. Niko nije ko naš predcjednik. On i uzima i prima. Đe bi ja i šta bi, da mi ga ti, ovaj, neuze. I zato još jednom fala ti gospodine predcjedniče.
Al sade jopet imam drugi problem. Sade mi se digo, ovaj, drugi, moj predcjedniče. Oće i on u političare. Kaže, mene si dao na zemlju da kopam, orem i crnčim po vascijeli gospodnji dana, a ovaj, burezera dade da glanjca guzicom fotelje. Oću i ja u politiku, kaže, pa da imam para, ovaj, ko što sade imam blata na rukama. Pa ja sam, ovaj, više dao za državu od burazera. Ja sam bio u uniformi, nije on. Ja sam bio na Bihaću i na Goraždu. Ja sam čistio i oslobađo Prijedor, nije on. I tako, da ti ne duljim moj predcjedniče, hoće i on u politiku, pa ti se molim, ovaj, da vidiš imali još koje mjesto kod tebe doli u toj tvojoj stranjci…

Pozdravi gospoju. I da znaš baš si me obradovo što ti se ona milošta dopala. Evo ti jopet šaljem sve ko i prvi put samo uduplato.

Tvoj glasač,

Jovan Ristić-Rilja iz Glogovog Koca.

Odgovor gospodina predsjednika:

Dragi Jovane,

Prvo, onaj prvi. Slušaj, mali ti je savršen. Pametan je on. Brzo je shvatio gdje je i šta i kako treba i eno ti sam ga posl'o sada u Parlament u Teheranu da se bori za naše narodne i državne interese. Mogu ti reći, boljeg od njega nemam danas. Gura mi mali dobro. Zapravo, niko mi neodrađuje  k’o on. Sve što mu zadam, mali odradi u punom kapacitetu. Prezadovoljan sam sa njim, pa sam ga ugurao malo i u sport. Da me mijenja. Ne mogu sve ja stići, a mali voli loptanje, pa rekoh evo ga, ko poručen da one u Teheranu malo na minderima pritegne. Vazdigle se tamo, hoće da fudbal bude samo sport, a ne i politika.

Nego, moja ti je prognoza Rilja, da će ti mali dogurati daleko. Baš neki dan naletim, tu dole u Dražinoj, na njega, pa svratismo na janjetini, dole na Vrbasu, ispod Srpskih toplica, pa ga pitam, kako je i razmišlja li još o atomima. A on reče: “Ma kakvi atomi predsjedniče. I ne mislim na to. Prvo država, a onda sve ostalo“. Vidim ja mali pravilno shvata stvari. Kada imamo državu onda imamo sve. A bez nje nema ništa. Jebeš i atomi ako šaraju po tuđoj država, moj Jovane.

A sada da ti kažem za ovog drugog ti malog. Dobro bi bilo da ostane na zemlji. Mislim, za tebe dobro, da imaš dvije ruke više na ispomoći, kada već praviš vaki kajmak i pečenice. I rakija ti je grom i to da znaš. Baš mi sjela… A državi svejedno Jovane. Tu ne beri brige. Imamo mi danas seljaka ko blata, al nam još fali takvih u politici. Mislim, ljudi iz naroda, koji su bili i ostali uz narod.

A kažeš i taj drugi ti je vrijedan. Vidim, bio je obučen i đe treba kad je trebalo. Neka, neka, tako i treba. Pa mislim, ako će takav vrijedan biti i na državnoj službi, šalji ga vamo meni. Kažem ti, treba mi još sposobnih ljudi da se nose sa teheranskim dahijama. Jedan na zemlji, manje više, ne mijenja na stvari. U nas seljak može i travu pasti ako ustreba. A imamo i maticu za leđima, sa prebogatom Šumadijom, tako da se gladno neće biti. Nas samo sloga spašava.

Tvoj Predsjednik.

P.S.

Jebi ga, ja uvijek glavno zaboravim. Dajder, slave ti, pošaljder mi nešto meda. Znam ja da ti držiš i pčele. Mali mi se nešto uzdiho ko riba na suvom, a kažu med prijeki lijek za to, pa deder, živ mi bio, pošaljder po ovom mom kuriru.

3. Treća molba građanina Jovana:

Dragi Predcjednče,

Oprostićeš, evo i treći put ti se javljam, al nebi, ovaj, Velikog mi petka nebi, nego muka opet natjerala. Digle se ovije u mene mi, ovaj, dvije snašice sadeka. Hoće i one u tu tvoju državnu službu. Kažu, što smo mi cure manje vrijedne, ovaj, od burazera. Kad mogu oni što nebi i mi mogle. Ja ih odvraćam, pa stante cure, nije viš ni predcjednik rupa brez dna, kažem. Šta je dao, dao je. Al neće snašice ni da čuju. Oće i one dole, ovaj, kod tebeka i gotovo. Zato ti se jopet molim da vidiš imaš li doli ljudi da bi mogli i ove moje dvije cure đegođ u državnu službu metnuti. Hvala ti predcjedniče đe čuo i nečuo na sve što, ovaj, uradi za svog glasača Jovana. Ih kade bi mi još ovijem curama uglavio kakvu službicu, makar i u taj Teeran, ejjj, niđe kraja mojoj sreći nebi bilo.

A za med se ne sekiraj moj predcjedniče. Ima u Jovana meda. Samo da tebi mali prizdravi.

Vavjek tvoj glasač,

Jovan Ristić-Rilja, iz Glogovog Koca.

Odgovor gospodina predsjednika:

Dragi Jovane,

Da ti odmah kažem, šalji cure vamo meni. Nama žena treba u službi, ko žednoj zemlji vode. Ovi stranci mi stalno prebacuju nemaš žena, a vamo ko oćeš u Evropu. Ne ide to tako baja. Nego žene u službu, pa onda kucaj na vrata… Da skratim, još jednom ti kažem, šalji ih hitno vamo, a ti se gore snalazi sa Gospovom kako znaš. Šta možemo, sve ima svoju cijenu i ako se nećemo žrtvovati, ništa ni postići nećemo. A med ti je pravi. Mali mi čisto prodiho. Deder boga ti pošaljder još koji galon, ne bi li mi mali, s božijom pomoći skroz prizdravio.

Ajde, ostaj u zdravlju i ne zaboravi: samo sloga Srbina spašava.

Tvoj Predsjednik.

PS. Nemoj zaboraviti med.

4. Poruka građanina Jovana:

Dragi Predcjedniče,

Još jednom oću da tebeka kažem, fala ti i na ovom i na onom svijetu što si bio tako dobar sa svojiem glasačom Jovanom. Kako mi djecu stavi u državnu službu moj predcjedniče, jeste kuća zamučala, al pravo govoreći odanuli smo i ja i u mene mi Gospova žena. Jes ona malo kmečala, joj jadna ja nema mi djece i tako, al sade je jopet u redu. Pa nisu na kraju svijeta, jel tako. Etoidoli u Banjoj luki. Dobro, taj mlađi je u Teeranu, al nije ni to na kraj svijeta. Etoi jopet svaki drugi treći dan kod nas. Al nema više u Rilje ko što je bilo moj, ovaj, moj predcjedniče. Ko što ti ono reče, sve ima svoju cijenu, jel tako. Zemlju smo dali u najam, a mi malo oko kravice, malo nešto zasijemo, al preko toga nema, časnog mi krsta, moj predcjedniče, ovaj, nema više. A najvažnija je naša sloga pa će jope, ovaj, nekako biti, jel tako… Još jedanred fala ti predcjedniče. Baš fino da ti je mali ozdravio. I želim i tebim i gospoji sreću. I da ste mi u zdravlju i veselju.

Hristos voskrese. Vavjek tvoj glasač,

Jovan Ristić-Rilja iz Glogovog Koca.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *