- Ovo se nije desilo u Federaciji nego u Crnoj gori:
https://www.facebook.com/reel/1368074911953090
Koliko mi je poznato, Crna gora je na korak od ulaska u EU. Crna gora NIKAD nije odmakla dalje od jedne žice na guslama, tri etno pesme, dva akorda, jednog književnika i NI JEDNOG nacionalnog jela. Put od jedne žice na guslama i dva muzička akorda, do sevdalinke se meri VEKOVIMA…. Kada je bila nedavno ona tuča izmedju Crnogorca i nekog Turčina, Crnogorci su masovno jurili Turke po CG pogrom da naprave, Turci se sakrili na aerodromu, polupali im prodavnice i restorane: KRISTALNA NOĆ!… Bosna i pre svega bosanski muslimani su omogućili kulturološku sinergiju, najviši oblik UNIVERZALNOG koji “najrazvijeniji evropski narodi” nisu iznedrili ni u 21 veku…. To moram da natenane napišem, to treba da se odradi sa sociološkog politikološkog i kulturološkog aspekta. … Bosanski muslimani JEDINI pored Turaka imaju kapacitet da se nametnu kao duhovni lideri, meni je stalo do tog puta za Bosanske muslimane. Kulturološki su najrazvijeniji u Evropi. Procentualno gledano, više nego Turci, ako uporediš brojnost…
(Autor XY; ime poznato malenkosti tvorca ove objave.)
Nihad Filipović
Negdje iza rata, ne bih zaista znao kazati kada, ali i dobrih desetak godina iza rata, dok su utisci još bili sirovi i jaki do mjere bola i tijela i duše, pisao sam pjesme. Nikada do tada nisam imao potrebu izražavanja na taj način. Pa i tada sam bio krenuo u ono što sam od ranije znao – prozno pisanje – ali nije išlo. Šta god naumio, ne ide. Nisam imao taj kapacitet i snagu istrajati do kraja u proznom reazvijanju mišljenja. Tako mi je taj posao pada teško da sam i onako depresivan upao u još teže stanje očaja, jer, šta Malom mišu kakvim sam se doživljavao i doživljavam, ostaje ovamo u tuđoj državi, u tuđem stanu, u stranom jeziku, do u budžak i čekati neumito, a u međuvremenu, iz budžaka cviliti. A eto, nemušt, pa ni to ne mogu. I onda u tom duhovnom samohrvanju, otkrih da mi ide kratki poetski izraz. Sjetim se A.B.Šimića i njegove traume susreta sa bolešću i neumitnim krajem u pjesnik kojem završava, kada mu vrijeme nije – i iz mene provali. Napisa, sabrah i objavih (dosta kasnije, 2016.) Metamorfozu tijela, ilustrirano radovima australijsko-poljske umjetnice Barbare Liha (kategorizirano je u publikaciji Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH, ali je privatno izdanje, br. 821.163.4(947.6)-1 i 821.163.4(947.6)-83, u svega 30 komada, bez izdavačke kuće, te je malo kome pod ruku došlo. Nejse).
Nego tamo objavih i pjesmu Zvuk, koja mi naum pade, nakon što se tu skoro sretoh sa gore citiranom porukom moje Meta poveznice, odjeljak nihbih@psihijatrija.com , usput rečeno, jer i to nešto u našim relacijama poremećenih vrijednosti znači – SrBkinje bre.. Ide ovako ta pjesma:
Zvuk
u svim mojim besanim noćima
prati me taj zvuk
opor
krt
ogoljen
prost
ružan
a snažan zvuk
cvileći
a duboki zvuk
nepatvoreni
iskonski
animalni zvuk
i pjesma i nad hrpom pobijenih
Vidite, mnoštvo ih je što guslanje i u bukvalnom (što je istina, jeste izvorno) i u prenesenom smislu (što je takvim koristan kulturološki i nada sve politički spin), doživljavaju kao nešto nepatvoreno i time vrijedno, čak vele, esteteki je to doživljaj. E pa lijepo, odite na koncert guslara i ako izdržite dva sahata (što je očekivano trajanje koncertne prezentacije) slušajući ih gdje na upredenoj konjskoj dlaci razvlače uvijek isti monotono zavijanje u planini zvjeradi, halal vam vjera; evo i sam ću priznati, poput književnika Miljenka Jergovića, da tu ima estetike; pa ja, čim ljudi ne bježe nakon treće pjesme – mora da tu nekog vraga, đavola, a i šejtana ima. … Jer, ima guslarskih obrada nekih vrijednih, lirskih posebno pjesama, iz sehare kulturološkog naslijeđa naroda; s tim, što za moj ukus, i te bivaju zvukom efermerizirane, ne ostaju u uhu, gube se u memoriji i to im je sav efekt.
Dobro, istina Bog, ima i u drugih naroda tih izvornih, onamatopejskih folklornih izraza, neki su da te Bog sačuva, ni na oko ni na uho ne ide, a neki i nisu, pa su zbilja slušljivi, npr. škotske gusle, mješina izrađena od ovčije ili kravlje kože, u koju se puše i na pisku proizvodi estetski ugodan zvuk. To se da slušati, uz to se da koreografirati i kreirati umjetnost visokog i vrhunskog kvaliteta. Ali – gusle! Halo bre i bolan, što se mene i mog ukusa tiče – traš i stoga – stipu ba.