Licha Barbara: Urbanised, Monttalto Sculpture Prise 2012.
Nihad Filipović
Nije znano zašto je tako, ali dođe vrijeme “vaskrsa duša nebeskih ljudi, umišljenih da u sami Svemogući”… I teško da ćemo ikada do kraja dokučiti zašto je tako, ali nam je dato da propitujemo i tako tragamo, koliko riječ i osobna imaginacija dopušta, zašto jeste tako.Možda su svi ti Znaci upozorenja što najavljuju nastupajuće Zlo, koje zapažamo i ne zapažamo,kojem se ponekad pokušavamo suprotstavfiti, a najcešće nastavljamo sa zebnjom u srcu, nadajući se da će ipak sve proći, možda je sve to skupa hirovita volja Stvoritelja, dio nekog Njegovog plana da se ljudi spomenu i opomenu…. Ili je to Sjeme zla tek đavolska masturbacija Sotone. Tek, jasno je, zlo miriše mržnjom, mržnja miriše opojno; i to je ta smjesa što razum progoni u egzil, a ljude umeće u cjepanice u maršu. Možda je i smrt samo dio Plana, da se ljudi spomenu, jer na kraju, svi smo isti u piništenju, pa je i smrt tako Znak upozorenja!
Slijedi nekoliko pjesama odabranih iz moje poetske zbirke Metamorfoza tijela – privatno izdanje, 2016. CIP 821.163.4(497.6)-1; 821.163.4(497.6)-83. ISBN 978-9958-781–81-0.
VEHN (*)
krv zgonjena u noge
zazire od smrti
žanjući plodove poniženja
slaba srca škrtarila
starevinu dušmanima
šparala
pa sada nakoćena bijeda
rođaci
kao naplavak bujice
gladnih
napada na čanke
* Anahronizmi i fraze: Vehn – ljubav prema imetku i zazor od smrti; “krv zgonjena u noge”- fraza
kod Crnogoraca u značenju prestravljenosti, strah od smrti; škrt/škrtariti – “težak na novcu”,
sebičan; šparati – štediti, čuvati; čanak – posuda, sud.
Licha Barbara: Break, 2015.
GLUHI VAKAT
vrisak
zasjeca otupio
dan
a dan težak
nehajan, lijeno se vuče
do u noć
šuplju
i k tomu tuplju
i još gluhlju
ja gluha vakta gluho bilo
MALA PJESMA
mali miš
u kutu male sobe
zatvoren u svoj mali mozak
razmišlja o svom malom životu …
i tako dalje do u mutno ušće
ISTRAGA PAMETI
Slomljenih rebara i
krvav, pred kasap četobašom,
što se igra Boga.
Ćefšit,
bakovit neki katil,
visok i tup, poput
zatupljenih bosanskih planina,
snažno ošne i vrisne.
U sobi, maloj i mračnoj,
zaljuja se pamet, padne
i nestane u crno zavijena.
*Anahronizmi: kasap – mesar; četobaša – vođa čete; ćefšit – isljednik, onaj koji vrši uviđaj; bakovit – snažan, jak; katil – zločinac, ubojica.
BILJEG
“Jer nebo postoji da bi ti, misletći da ćeš
skočiti u vječnost, lakše skočio u ništa”
(Zapisano na stećku)
I dok je Sunce na horizontu
zapadealo u zemlčju
On je skočio i
nestao u dubini.
Iza njega je ostao
samo njegov biljeg:
krhko i prolazno,
blago udubljenje
od udara tijela o zemlju.
*Anahronizmi: biljeg – znak, obilježje, otisak.
PORUKA
Djete,
Sve što imaš imaj,
al ‘ i drugom daj.
Nemoj samo da je tvoje,
što biti može,
komotno za dvoje.
Ne oholi se,
moć, slavu i bogatstvo
ako uzmogneš.
Nego,
na sedžu padaj,
molitvi se predaj,
nahrani siromaha,
prigrli siroče.
Nađi vremena za pogledati
i u zemlju i u nebo:
predahni,
osluhni,
udahni,
pomiriši,
poljubi.
I upamti:
Nije Bog Sunce,
da bi vatra,
nego toplo.
I nije vodu,
da bi poplava,
nego žedna.
A nije ni čovjeka,
da bi mržnja,
nego ljubav.