Naslovnica – Aleksandar Šokin, ministar i predsjednik Državnog odbora za elektrotehničke tehnologije i vodeća osoba lobija oligarha u Kremlju; dok narod ubijaju, a Ukraina gori, Šokin govori o upotrebi kripotonovca kao načina eskiviranja zapadnih sankcija.
Bill Browder
(Bill Browder je izvršni direktor Hermitage Capital Managementa i šef Globalne kampanje za pravdu za Sergeja Magnitskog.)
Kada se Sovjetski Savez raspao prije 25 godina, svijet je kolektivno odahnuo jer je prijetnja nuklearnog uništenja bila gotovo eliminirana. Rusija je prešla u demokratiju, a politički zapad bi mogao preusmjeriti svoje napore na mir i prosperitet. U tom procesu, međutim, klatno se zaljuljalo od intenzivne anksioznosti prema Moskvi sve do nepažnje i zanemarivanja.
Nažalost, dok je zapad ignorirao Rusiju, ona je tiho mutirala u nešto mnogo opasnije od Sovjetskog Saveza.
Neki od ruskih oligarha na listi sankcija USA – prvi red gore: Oleg Deripaska, Vladimir Bogdanov, Suleiman Kerimov, Kiril Šamalov, Viktor Vekselberg; srednji red: Mihail Fradkov, Sergej Fursenko, Aleksej Dumin, Vladimir Kolokoltcev, Konstantin Kosačev; donji red: Andrej Kostin, Aleksej Miler, Nikolaj Patrušev, Vladimir Ustinov i Viktor Zolotov.
Bez učinkovitih zakona i institucija (i jedno i drugo u srazu sa državom, pod njihovom kontrolom), 22 ruska oligarha ukrala su 40 posto bogatstva zemlje od države. Ostalih 150. 000. 000 Rusa ostalo je u neimaštini i siromaštvu, a prosječan životni vijek muškaraca pao je sa 65. na 57. godina. Profesori su morali da zarađuju za život kao taksisti, medicinske sestre su postale prostitutke. Cijelo tkivo ruskog društva se rastrojilo.
U međuvremenu, Zapad nije samo ignorirao pljačku Rusije; aktivno je to omogućavao. Zapadne banke prihvatale su opljačkana sredstva od ruskih klijenata, a zapadne agencije za nekretnine su oligarhe dočekivale raširenih ruku da kupe njihove najpoželjnije nekretnine u St-Tropezu, Majamiju i Londonu.
Nepravda je razbjesnila prosječne Ruse. Čeznuli su za jakim čovjekom koji bi uspostavio red. I 1999. godine pronašli su jednog: Vladimira Vladimiroviča Putina.
Međutim, umjesto da uspostavi red, Putin je zamijenio 22 oligarha sa samim sobom na vrhu.
Iz vlastitog istraživanja procjenjujem da je u svojih 18. godina na vlasti ukrao 200 milijardi dolara od ruskog naroda.
Poredani po azbučnom redu, ruski tajkuni u Kremlju, na sastavku s Putinom, mart 2022. s početka agresije na Ukrainu.
Putin je dopustio da djelić ruskog naftnog bogatstva prodre u stanovništvo – tek toliko da spriječi ustanak, ali ni blizu dovoljno da preokrene užasno nepravdu situaciju. Ali, ni to nije dugo trajalo. Kako je naftni bum jenjavao, patnje običnih Rusa su se nastavile, a ljudi su izašli na ulice 2011. i 2012. u znak protesta protiv njegove vladavine. Putinov metod obračuna sa nezadovoljnom populacijom dolazi iz standardne knjige diktatora:
Ako su vaši ljudi ljuti na vas, započnite ratove.
To je bio pravi razlog njegove invazije na Ukrajinu i to je funkcionisalo nevjerovatno dobro: Putinov rejting odobravanja je skočio sa 65 odsto na 89 odsto za nekoliko mjeseci.
Kao odgovor na aneksiju Krima, rat u Ukrajini i obaranje civilnog aviona Malaysia Airlinesa, u kojem je poginulo 298. nevinih ljudi, zapad nije imao izbora nego da odgovori nizom sankcija Rusiji.
Ove sankcije, u kombinaciji s padom cijena nafte, dovele su do još više ekonomskih poteškoća, što je još više razbjesnilo ruski narod.
Tada je Putin započeo još jedan rat, ovaj put u Siriji.
Problem sa kojim se svjet sada suočava je taj što je Putin sebe zapravo satjerao u ćošak. Za razliku od bilo kojeg normalnog svjetskog lidera, on se ne može graciozno povući – izgubio bi novac, suočio se sa zatvorom ili bi ga čak ubili njegovi neprijatelji. Stoga se ono što je počelo kao pokušaj maksimizacije profita za Putina pretvorilo u vježbu svjetske dominacije, kako bi se osigurao njegov opstanak.
Dvadeset pet godina nakon pada Sovjetskog Saveza, Zapad se još uvijek suočava s prijetnjom iz Kremlja. Sada je vođen kleptokratijom, a ne komunističkom ideologijom. Ali to je i dalje ista prijetnja, s istim nuklearnim oružjem i izuzetno opasnim stavovima (mišljenjem).
Prava je to tragedija. Da Zapadne vlade nisu tolerirale rusku kleptokratiju u poslednjih četvrt vijeka, danas mi ne bi bili tu gdje smo.
Ali sve dok Putin i njegovi prijatelji i dalje čuvaju svoj novac u Zapadnim bankama, i dalje postoji poluga: imovina se može zamrznuti, a računi odbiti.
Ako treba izvući jednu lekciju iz raspada Sovjetskog Saveza, to je da mi na zapadu, ne možemo nastaviti da držimo glavu u pijesku i ignoriramo kleptokratiju u Rusiji, jer su posljedice katastrofalne.
(Foreign Policy, decembar 2016. Preveo i za bosanskepoglede.com priredio N. F.)