Nihad Filipović
Pratim komentare na sinoćnje isključenje Miralema Pijanića, u utakmici BiH protiv Grčke. Biva sudac ima nešto protiv Bosne – to je manje više opće mjesto komentatora. A da nam na um nadođe da je prosto to tako vidio sudac – to nam nije ni u malom mozgu. Evo i meni se na prvu učinilo da je Pjanić onoga zakačio po nozi. Tek u ponovljenom snimku sam vidio da nije. A da li je i sudac to tako mogao vidjeti?
Pa mi onda na um pade paralela – pa isto se tako ponašamo i u društvu, u politici napose: uvijek nam je neko drugi kriv. Primjera je milion – od Dejtona kojega su nametnuli stranci do bajagi nametnute zastave Vartanke…
Nikako da se oko sebe osvrnemo i prokontamo – ima li šta i do mene i politike za koju glasam i koju izglasavam na vlast…. I nikako da skontamo da veliki svijet nije obavezno tu da nam sapliće noge, podmeće i radi protiv nas.
U redu, uvijek su to iz nekog interesa – od Plavih šljemova i Dejtona do danas. Ali utakmicu na terenu igraju igrači i nije baš da je sve mimo njih, a do sudaca.
Što se utakmice tiče, u pravilu, sudije su tu da sude, ne da navijaju. Naravno i tu svega ima. Ali, kažem u pravilu. A na kraju smo dobro i prošli – 2:2 je super rezultat, kako se igra razvijala.
Znači taj čip u glavama moramo mijenjati. A sa promjenom čipa slijedi i promjena u načinu mišljenja; opet otuda do promjene stanja na terenu je samo korak!
Nije dakle baš svaka do sudije koji nas mrzi!