Loading...
KulturaPoezija

Preživjela pjesnikova duša

Izvor fotografije: Pinterest

Ja sam davni, zaboravljeni pjesnik
preživjele duše
Crnim plaštom sakriven
u liku mlade, senzualne žene

I umjesto da sam oslonjen
sopstvenim štapom
Njenim tankim štiklama hodam
meni stranim i dalekim gradom

Još mi se iz grudi ne otima krik
još svaki pad dočekam spremno
I neću još da upalim svijeću
i poželim “nek'pjesnik živi vječno”

Udobno sam se smjestio
u toplini ove žene
Samo mi ponekad bude žao
što ne mogu da se oslonim
o sopstveno rame
Već kroz oči njene k'o užarenim mačom
tragam za starom, utabanom stazom

A znam da ću jednom morati da odem
jer u njoj je već zaživjela moja pjesma
A tako mi teško snage smoći
za te mračne dubine bezdna

(Amna Dumpor, London, 1996)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »