Loading...
FilosofijaHistorijaPolitikaPsihologijaSvijetVijesti

Machiavelli i Saudijska Arabija – očijukanje sa političkim (ne)moralom budućnosti

(Crown Prince Mohammed bin Salman. Photo: Reuters via Saudi Royal Court)

Piše: Asle Toje, vanjskopolitički komentator u norveškom tjedniku Morgenbladet

Preveo: Sanjin Salahović

Nije dobro. «Maler» sala u Nacionalnom teatru se ukazala kao kakav rasadnik u kome se glumci smjenjuju u deklamovanju naivnih političkih pogleda za odrasle sa horskim pjevanjem dječjih hitova sa gusarskim motivima. Predstavljanje Machiavelli-jevog «Vladara» u 2016 godini bi nesumnjivo uzelo norvešku politiku za reprezentanta prizme političkoga doživljaja iste. Prirodno, sasvim, norveška politika ima makijavelističke crte, ali radi se uglavnom o tome kako se koriste mediji u obračunu sa neprijateljima i kako se rivali unižavaju i pretvaraju u beznačajnost. Simptomatično, takav makijavelizam nije odveć interesantan kritici norveških kulturnih radnika pa obračun sa njime ostaje posao sivoj eminenciji Alistair Mc Alpine koji je napisao dragocijen i praktičan makijavelistički priručnik.

Običava se reći da je Niccolo Machiavelli «neshvaćen». Čudno, jer knjiga «Vladar» nije dvoznačna ništa više od obična čekića. Njena poruka je opisana u sljedećem popratnom pismu iz 1513 god.:»Ja želim pojasniti šta je san svakome vladaru, (…) kako se pobjeđuje na vlasti, kako se ona osvaja i kako se ona prokocka. (…) djelo bi trebalo dobro doći svakome vladaru, posebno onome koji tek počinje.»

33-godišnji Mohamed bin Salman (MBS) je nedavno postao vladar. Njegov otac, kralj Salman, je star i dementan dok je princ: nestrpljiv, ambiciozan i pohlepan za vlašću. Njegov put do vlasti kao da je preuzet iz «Vladara». Knjiga je prevedena na arapski u 19.st. i postala je osnovna uputa despotima sa aspiracijom prema vlasti. Na Srednjem Istoku osjeća se Machiavelli kod kuće.

Kako većina zna, više je hiljada prinčeva u Saudijskoj Arabiji. 2015 god. je MBS – ov rođak bio odabran za prijestolonasljednika. Mohammed bin Salman-ov otac, kralj, učinio je MBS ministrom odbrane kada je imao 29 godina. Samo dva mjeseca nakon toga, mladić je uvukao Saudijsku Arabiju u građanski rat u Jemenu. Za sve je ovaj rat bio nesreća osim za njega. Iskoristio je krizu da proširi polje djelovanja na ekonomiju i vanjsku politiku. Sljedeći korak prema vlasti išao je preko kalkulirane krize. Najvjerovatnije falsificirano pismo katarskog emira, ubačeno je u državne medije i iskorišteno za, saudijcima predvođenu, blokadu ove golfske zemlje.  Dvije sedmice nakon izbijanja krize, prestolonasljednik i ministar unutrašnjih poslova Mohammed bin Nayef je iznenadno smijenjen i stavljen u kućni pritvor. MBS je zabranio majci da viđa oca, baš kao i svima drugima koji su mogli «zatrovati» misli staroga kralja u odnosu na mladoga princa. Puč u kraljevskoj palati prigušem je patriotskim mahanjem sabljom potaknutom «krizom» sa Katarom. Ali vlast još uvijek nije bila osigurana. Dvorskim intrigama u Saudijskoj Arabiji nije lako stati u kraj. Još jednom se vanjska politika koristi kao dimna zavjesa. U novembru 2017 god., Saad Hariri, Libanonski premijer, biva namamljen u Riyadh i zatvoren. Očito jer nije bio jasna stava u odnosu na Iran, vanjskog neprijatelja korištenog u prinčevim poslovima osvajanja apsolutne vlasti.

Srednji istok je Machiavelli-jev domaći teren

Sa medijskim teatrom zaluđenim narodom, iskoristio je MBS priliku da smijeni oko 200 pripadnika saudijske elite, uključujući svoga posljednjeg velikog rivala, rođaka Miteb bin Abdullah-a. Svi su sjedili zatvoreni u hotelu Ritz-Carlton u Riyadh-u sve dok nisu pristali da plate velike otkupne sume, što je opet iskorišteno kao priznanje. Popularan potez u zemlji u kojoj nema pritužbi na korupciju. U taktu sa borbom prestolonasljednika za apsolutističku vlast, isti je započeo reforme namijenjene prilagođavanju zemlje životu bez nafte. Potezi se kreću od dopuštanja ženama da voze automobile do stavljanja državnih naftnih preduzeća na burzu. U biti, dok ljudi uživaju visoke socijalne beneficije i slobode, nestaju njihova politička i juridička prava.

Jedan od školskih primjera koji čine Machiavelli-jevu knjigu opšte poznatom jeste opis ubistva Ramiro d’ Orco. Cesar Borgia ga je ubio i prepustio raspadu njegov leš na trgu u Cesena-i. Da svi gledaju. Machiavelli drži to pametnim potezom koji pokazuje zastrašujuću surovost, a u isto vrijeme poniženje koje ukazuje na distancu između vladara i smaknutoga d'Orco-a. Najbliže poređenju može se naći u slučaju ubistva Jamal Khashoggi-ja. Pretpostavimo da je ubijen u Istambulu po nalogu MBS – sva druga objašnjenja su slabe logike. Na zapadu je on postao novinar, ali je u biti bio više od toga. Na različitim mjestima i u raznim prilikama bio je: špijun, spletkaroš, prijatelj familije bivšega kralja Faisal-a (vladao od 1964 do 1975 – jedan od MBS –ovih mnogih amidža) i pripadnik Muslimanskog bratstva, prezrenog od strane vladajuće elite u Riyadh-u.

I tako, da Machiavelli-jem inspirisan despot može narediti ubistvo i izmaći konsekvencama, biva zbilja interesantno. I posebno šta ovaj primjer MBS svjedoči o vremenu u kome živimo. Filozof Isaiah Berlin ukazuje na Machiavelli-ja kao prethodnika populizmu vrijednosti. Tvrdeći da jedan set vrijednosti vrijedi za vladara, a drugi za ostale, florentinac je doslovno negirao misao o opštem (globalnom) moralu. I to je važno u današnjem vremenu jer zar nije upravo to to što se dešava pred našim očima?! Ubistvo Kim Jong –nam, atentat na Sergej Skripal-a i njegovu kćer i ubistvo Kashoggi-ja, svi svjedoče o tome da multipolarni svijet ne diferencira samo moć nego stvara i konkurenciju među različitim moralnim vrijednostima. U takvome svijetu postaju vrijednosti Zapada ponovo krovna konstrukcija civilizacije i njen osnovni oslonac u isto vrijeme. I ovaj će proces najvjerovatnije pronaći put i u teatar norveške svakodnevnice. U biti on će biti jedini istinit, relevantan argument u prilog nadmoći Zapada.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »