Savezni sekretar za narodnu odbranu, general Veljko Kadijevic i Sovjetski ministar odbrane Dmitrj Jazov, g. 1990. za tajne posjete Kadijevića gdje je tražio podršku SSSR-a u slučaju da JNA izvrši vojni udar u Jugoslaviji.
Nihad Filipović
Svojevremeno sam na portalu www.orbus.be, bio počeo pisati serijal tekstova pod skupnim naslovom – Odbrana i posljednji dani gluposti. Poslije napisana, dva moguće tri teksta, napišem članak Đavolovi advokati – i odustanem od daljnjeg pisanja onoga što sam zamislio da bude serija tekstova. Zašto?
Zato što sam razmišljajući o fenomenu gluposti u javnom diskursu, o etičkoj pervertiranosti i ideološkoj zatrovanosti koja zamagljuje vidike racionolnog, na kraju krajeva dijalektičkog polaza u mišljenju, shvatajući o kako razširenom društvenom fenomenu se radi, upao u depresiju iz koje sam jedini izlaz našao u odustajanju uopće o razmišljanju o istom. Tada sam, pred samim sobom i onim za koje sam pisao te tekstove, pokušao naći opravdanje za postupak odustajanja od započetog posla. I “najpametnije” do čega, razmišljajući o načinu da se izvučem iz posla koji mi je najednom omrznuo i da taj postupak kako-tako opravdam, bilo je slijedeće: – Mora tako biti, jer moralnih pokvarenjaka i “glupana u kravati” na koje je ovaj serijal prvenstveno ciljao, toliko je da sam već počeo sumnjati i u sopstvenu pamet. Da pišeš iz dana u dan, uvjek novog “materijala. (…) Evo, zato prestajem ispisivanje ovoga serijala, jer ću se inače izložiti opasnosti da postanem moralistički arogantan, a moralističko dociranje, niko ne voli, ni stari ni mladi. Stariji, valjda jer znaju kako i koliko su puni grijeha, pa ne vole “podgrijavanja” i stalna podsjećanja, a i apatija i “predavanje životu” čini svoje, a mladima je to dosadno jer je u prirodi mladosti “piškenje” uz vjetar svakog autoriteta, svake “istine” i svake “vrijednosti i dobra”. Itd. itsl.
Đavolovi advokati – generali Veljko Kadijević i Blagoje Adžić
A da sam nastavio sa poslom izpisivanja tog serijala, pokojni posljednji Savezni sekretar za narodnu odbranu, general Veljko Kadijević i posljednji načelnik Generalštaba JNA, general Blagoje Adžić, kao dva značajna đavolovih advokata zla iz kojeg je proizvedena krvava kataklizma raspada jedne zemlje koja je bila i moja, svakako bi bili pacijent na stolu moje kritičke observacije. Ti su ljudi naime upravo slika i prilika fenomena kojim sam se bio namjerio baviti u rečenom serijalu:
Šta naime ili preciznije, kako kulturni modeli u kojem se razvijaju ličnosti, formiraju obrazce mišljenja za koje držimo da su osobna, a zapravo su kolektivističke matrice proizvedene halatima kulturološkog drila – knjiga, film, publicistika, mediji – od porodice, preko škole do posla kojim se profesionalno bavite.
Evo rama modela mišljenja u vremenu iz kojeg je proizveden genocid i krvavi raspad Jugoslavije: postoje dobri i postoje loši momci, mi smo dobri, oni su loši, mi smo partizani i antifašisti, oni su ustaše, četnici, koljači, genocidaši i listom “protunarodni elementi”. Između njih i nas nema dijaloga, između je strah, između su rovovi i između strahovi pucaju. I kao što znamo sve vrijeme trajanja tog modela mišljenja trajao je i Drugi svjetski rat; trajao je u čitankama, u medijima, a onda i u glavama ljudi, ali ne – i to je ovdje ključno – kao sukob dobra i zla (koje nema granice i u svakom je od nas – i jedno i drugo), nego kao sukob njih zlih i nas dobrih. Pa smo imali rat tajne službe i neprijateljske emigracije, atentati, kontra-atentati, podmetanja bombi u avione i u kina, likvidacije. Što je i logično, jer kada tako krenete u mišljenju, onda se dolazi na tu pragmu iz koje slijedi, evo da se primjera radi vratimo Adžiću i Kadijeviće i da skratim, slijedeće:
Naredba br. 1023 -1 Načelnik Štaba Vrhovne komande JNA, od 19. novembra 1991. godine.
“Izvršavajući zadatke u suzbijanju napada na jedinice i objekte JNA i u sprečavanju ponavljanja genocida i drugih posledica međunacionalnih oružanih sukoba, oružane snage Jugoslavije ostvarile su značajan uspeh u borbenim dejstvima na području Vukovara. U dugim i teškim borbama potučene su i zarobljene elitne ustaške formacije i brojne ubice iz zemlje i inostranstva.
Pobedonosnu operaciju izvele su operativne grupe „ Sever “ i „ Jug “ iz sastava 1. vojne oblasti uz neposrednu podršku 1. korpusa RV i PVO. Za iskazanu moralnu čvrstinu, upornost, hrabrost i odlučnost u borbenim dejstvima u Vukovaru,
POHVALJUJEM
- General-potpukovnika Panić Životu, komandanta 1. vojne oblasti.
- Operativnu grupu „ Sever “ sa komandantom general-majorom Biorčević Andrijom na čelu.
- Operativnu grupu „ Jug “ sa komandantom pukovnikom Mrkšić Milom na čelu.
- Avijacijsku jedinicu 1. vazduhoplovnog korpusa RV i PVO sa komandantom pukovnikom Petrović Branislavom na čelu.
Naredbu saopštiti svim pripadnicima oružanih snaga Jugoslavije. Neka podvizi, hrabrost i požrtvovanje starešina, vojnika i dobrovoljaca angažovanih u vukovarskoj operaciji bude sveti primer svim borcima i starešinama JNA i TO. Neka je večna slava palim borcima i starešinama u Vukovaru.
U podpisu, gen. Blagoje Adžić. To je isti šarlatan što je nešto ranije, u julu iste te 1991. g. izjavio:
“Nama prijeti zajednička intervencija Njemačke, Austrije, Mađarske i Čehoslovačke. Postoje planovi o stvaranju ogromne zajednice od 130 miliona građana. Zaista to je velika prijetnja za nas zato što je to projekt stvaranja Velike N jemačke. (…) Imamo podršku naših tradicionalnih saveznika Engleske i Francuske, a takođe i SSSR-a i SAD da se suprotstavimo stvaranju Četvrtog Rajha.”
Tri dana nakon “vukovarske operacije” (kužnite tu mimikriju u jeziku, čuj operacija, nije ofanziva, napad, agresija; nejse) i citirane naredbe gen. Adžića, gen. Kadijević, u izjavi za javnost, reče:
„S naglašenom nestrpljivošću Nemačka po treći puta napada našu zemlju. Sada pribegava modernim metodama, ali koristi i fašističke metode iz Drugog svetskog rata. Nemačka je tada koristila takozvanu ‘petu kolonu’. Sada primenjuje razne druge oblike specijalnog ratovanja pripremajući ekonomske i vojne akcije koje će uslediti”.
Lijevo, gen. Kadijević, ( 21. 11. 1925 – 2. 11. 2014), jedna od posljednjih fotki; iako je stisnut ko dijete na tuti i u uniformi, za njega vrijedi – Nije se im'o rašta ni roditi.
Godina je 1991, ali Sekretar za narodnu odbranu SFRJ i načelnik Generalštana JNA govore kao da su u godini 1941. Kako je to moguče?
Moguće je, jer su oba ta generala, ali evo zadržimi se u daljem tekstu na gen. Kadijević i njegovom “slučaju, jer je on organizaciono bio u vrhu oružanog stožera, nadređen Adžiću, kojeg ćemo ovdje pustiti niz vodu; on je dakle upravo ogledni primjerak pacijenta čije je mišljenje formirano i razvijeno u naprijed skiciranom kulturološkom MI i ONI modelu iz kojeg se razvilo njegovo mišljenje, a onda vidimo i ponašanje (praksa) i iz čega on, ni nakon boravka na školovanju u USA, nije nalazio izlaza, po mom mišljenju, bilo s toga što je bio tup (znači glup, idiot, klimoglava budala ili pragmatik, kakvim su bili krcati partijski i armijski ešaloni bivše SFRJ), ili s toga što je naprosto bio korumpiran privilegijama koje je nastojao zadržati pod svaku cuijenu.
Warren Zimmermann, posljednji američki veleposlanik u Jugoslaviji u knjizi sjećanja – Origins of a Catastrophe, Yugoslavia and its destroyers, ovako bilježi sjećanje na razgovore koje je imao s Kadijevićem (prije napada na Vukovar) o političkoj situaciji u Jugoslaviji i o Kadijevićevim geopolitičkim i filozofskim pogledima na suvremeni svijet:
„U našim diskusijama Kadijević je izražavao gotovo mistični pogled na Jugoslaviju i na misiju JNA da je obrani. Njegova raščlamba vanjskih prijetnji Jugoslaviji bila je, u najmanju ruku, osebujna. S vatrom u očima kazao mi je da opasnost dolazi od Njemačke koja širi svoje gospodarske i političke pipke oko Balkana, nastojeći zagospodariti tim područjem. U žaru toga svog neprijateljstva izgledao je kao da se bio vratio u bunker iz Drugoga svjetskog rata odakle se bori protiv panzera i protiv Luftwaffe. Ta odavno mrtva povijest bila je za njega jednako živa, kao nešto što se dogodilo jučer. Nijemci su tada bili poraženi, a sada ih se stalno mora držati na uzici. Po njegovu mišljenju, Savezna Republika Helmuta Kohla ne razlikuje se od Trećeg Reicha Adolfa Hitlera; današnji Nijemci čvrsto su odlučili da cijeli Balkan, od Albanije do Mađarske, uključe u Četvrti Reich. Kako vi Amerikanci možete imati tako dobre odnose s ljudima s kojima ste se, kao naši saveznici, tako žestoko borili, čudio se naglas preda mnom. Kadijević nije bio ponudio nikakve dokaze za tu svoju bizarnu analizu, ali je bilo očito da mu ta uvjerenja dolaze iz utrobe.”
Kao što je poznato, krvnik Vukovara, odgovoran za napad na Dubrovnik i na Hrvatsku, general Kadijević, općenito, jedan od najodgovornijih za katastrofu krvavog raspada Jugoslavije, nakon što je u neko doba 2000. godine procjenio (pravilno) da mu se iztražitelji Haškog tribunala počinju motati oko vrata njegovog luksuznog beogradskog stana, pobjegao je s ruskim pasošem, zna se gdje – u Rusiju, u Moskvu, gdje završi u podmoskovskom naselju Barhiva, elitnom azilantskom konačištu svih bjelosvjetskih ruskih satelita-pobjegulja, od Slobodanove Mire Marković do Viktora Janukoviča i kirgistanskog satrapa Askara Akajeva. Tu je i umro, 2. 11. 2014, daleko od Beograda i Srbije i još dalje od rodnog sela Glavina donja kod Imotskog.