Nihad Filipović
Čitam, u objavi jednog od mojih meta-poveznica do čijeg mišljenja držim, jer je misaon, a svoj, pali svjetlo, ne ide putevima utabanim i hrabar je kazati njegovi istinu i šta misli, iako zna da je to protiv većinskog u sredini u koji živi i djeluje… Piše:
“Napravio sam intervju i sa poznatim jordansko-palestinskim novinarem Jasir Za'atire. Taj intervju se završio neslavno, sve je bilo uredu dok nismo počeli razgovarati o šehidskim ili samoubilačkim akcijama koje su se u to vrijeme 2002-2005. izvodile u Palestini. U jednom trenutku je situacija eskalirala, pale su i teške riječi. Moj stav da to nije od islama jednostavno bio je tada pretežak kako za Jasira tako i za mnoge druge ljude porijeklođ iz Palestine. Zeatire i danas piše kolumne, gostovao je na Al Jazeeri. Sjećam se kako me odveo u sobu i iz ladice izvadio smotak papira pokazujući mi povišenim glasom da su sve to fetve 50 najvećih alima u islamskom svijetu koji smatraju da su te akcije opravdane”.
I to je to. Famozne fetve učenjaka – pazite, nije šala, 50 najvećih alima islamskog svijeta – kojima se de facto maše kao zastavama prijetnje svima koji su s onu stranu fetve!
DA, pozivanje i opravdavanje samo-ubijanje općenito, ljudi, žena, omladine, čak su i DJECU – da djecu su uvlačili u tom periodu (2002 – 2005) u taj odvratan posao, doskora su to radili, a nije izključeno da će opet – znači, uvjeravaju tu djecu i omladinu da ih, svakog ponaosob po 72 hurije u nebesima čekaju kao nagrada, da u njima i sa njima uživaju u vječnom životu, itd…. jasno je da taj spin nema veze s misijom Islama, da je to zloupotreba vjerskog u političke svrhe i da je to, na kraju krajeva, uvlačenje Boga u politiku. A Bog u politici je stranputica humaniteta, kao što je historija već odmotala.
I dok god Palestinci ne nađu snage da se otmu “učenjacima” što im djecu huškaju na samoubijanje u ime Islama i ubijanje drugih tim činom, oni neće kao narod sići s tog puta džehenemskog na koji su namamljeni.
Izreal je država. Tu je i tu ostaje. Godina 1948. je bila i prošla. I 1957. i 1967. i sve ostale godine stradanja, patnje, terorizma i državnog kontra-terorizma. Vrijeme je za konačno okretanje k sebi i za iZkorak na put izgradnji sobstvene moderne zajednice i države, makar priuba ravne hebrejskom, demokratskom Izraelu; da demokratskom, onom u kojem narod i alimi mogu slobodno vjerovati, ali se ipak, kako-tako, narod pita.
Prosveta, zdravstvo, ekonomija, socijalna zaštita, ljudska prava i slobode, to je put dizanja i Gaze i tzv. Zapadne obale iz ruševina općedruštvenog zaostajanja za modernim svijetom, put iz neimaštine, zatucanosti, bijede.