Ruski nosač aviona Admiral Kuznjecov.
Jasmin Malkić
Kretanje admiralskog broda ruske mornarice, Admiral Kuznjecov, projektiranog davne 1985. i puštenog u puni pogon 1995. jasno oslikava zašto se Rusija uopće angažira u Siriji i zašto je otrpila uspješan turski napad na svoje avione, koštajući života ruske pilote, koji su se drznuli da povrijede turski zračni prostor.
Brod je odmarao u svom sidrištu u nekakvom Severnomorsku, valjda tamo negdje u arktičkom krugu, kada mu je Putin naredio pokret i dolazak u sirijsku luku Latakia, kako bi navodno pružio podršku u borbi protiv tzv. Islamske države i drugih terorističkih grupa, a zapravo kako bi misijama svojih aviona spriječio neminovan pad krvničkog režima koji je uspostavio još Hafez Al Assad. Nakon navodno izvršene misije, a zapravo nakon što je postalo izgledno kako će SAD pojačati svoje prisustvo u regionu, brod je vraćen u Svernomorsk na redovno održavanje.
Iz svega ovoga jasno je da, iako je izgrađen na Crnom moru, brod se mora sidriti i održavati na dalekom Arktiku, a kretanje broda može pratiti čak i marokanski dječak opremljen pogledom na Gibraltarski tjesnac i dobrim durbinom. Da ne spominjemo kako su mu europske vojske skoro cijelom njegovom putanjom pružale pratnju lovcima-bombarderima, dakle znale su gdje se nalazi bez obzira na vremenske prilike.
Rusija je država koja praktično nema izlaz na otvoreni ocean i osim nuklearnih podmornica, ostale države mogu bez problema znati kretanje i položaj njenih većih plovila. Oceanske imperije poput SAD, Velike Britanije i Francuske imaju taj luksuz da šalju svoje brodove gdje hoće i kako hoće bez da zaobilaze cijele kontinente (da ne spominjemo kontrolu panamskog i Sueckog kanala), ali Rusija i Kina su daleko od takvog statusa. Održavanje kakvog-takvog pristupa mediteranskoj luci Latakia na sirijskoj obali, daje Rusima nadu da mogu predstavljati barem nekakvu prijetnju pomorskim putevima oceanskih imperija, ako već ne i ravnopravnog partnera. U tom smislu je Rusiji ključna i Turska, koja kontrolira jedini prolaz do Crnog mora i ukrajinskog Sevastopolisa, za čiju okupaciju su brojni ruski vojnici već položili živote, a joč će ih ginuti u istočnoj Ukrajini.
Nikad se ne zna kad će Admiral Kuznjecov zatrebati prolaz u Crno more i kada će mu Turska kao članica NATO-a to uskratiti.