Loading...
Politika

S ovu i onu stranu historijskih taraba: velikosrbski sluga Tito, Alija i Alijin trocki

Asger Jorn (1914 – 1973), Untitled.

Nihad Filipović

Kako god okrenem, razmišljajući o onom Latiću Džemalu i njegovom političkom angažmanu, dođem do zaključka – dobro je što on izađe iz aktivne politike. Jer, taj koliko je književno nadaren, a jeste jak pjesnik i koliko god uspješno argumentirao na književno-povijesnoj strani, jednako toliko je slabašan, do onemoćalosti anoreksičan na strani filosofije historije i dnevne pragme, bez koje (pragme) nema uspješnog političara. Da išta zna, racionalno posmatrano i u glavi poslagano, znao bi da je politika vještina balansiranja, a politika koja se bavi krupnim idejama humaniteta i njihovim instaliranjem u novo vrijeme, vještina balansiranja na oštrici noža.

U toj historijskoj utakmici koju čovječanstvo igra od kada ga ima, i igraće valjda do kada ga bude, krvca pobijenih, krivih, nevinih i manje ili više krivih i nevinih, lije se potocima, rijekama se lije i salijeva, sve u jedno veliko, krvavo more ljudske patnje, stradanja, čemera, jada. Historijski je to (a to znači ljudski, jer ljudi tvore historiju) paradoks iz kojega humanite ne uspjeva izaći, jer je to jednostavno tako sa nama ljudima, koji u sebi nosimo i dobro i zlo; šta preteže u masi i u vremenu, jeste ono što je javno mišljenje i historija, a ono kontra je sa one strane historije.

Tako posmatrano mogao bi on još i biti u pravu kada veli da je Tito i komunizam, pa tim slijedom i ovi mlađahni danas okupljeni oko tzv. “Naše stranke”, koji valjda silijede te titoističke ideje, da su helem, bili i jesu, na onoj strani historije.

Pročitam Latića, pa kontam, pa prebiram šta ja pokupih u ovu svoju blentaru svih ovih godina živeći i na ovoj i na onoj strani historije, već kako me historijska turbulencija zahvati, na plavo i žuto kroz pendreke propusti, utamniči, rastamniči, “humano” preseli, raseli, naseli; zaista, bilo me je, a prije mene i moj otac i njegova generacija, i na ovoj i na onoj strani historije, zavisi, sa koje strane historijskog plota Latić i ti njegovi neokomunisti iz “Naše stranke”, posmatraju, mjerkaju, analiziraju, studiraju i šta veleučeno iz tog dumanja i lutanja u maglama povijesti, izvlače za zaključke.

Ono gdje imam problem sa tim Latićevim historijskim retrovizorom jeste taj selektivni pristup: ono što vrijedi za jednu stranu historijskih taraba, ne vrijedi za drugu. Pa je tako moguće za Tita ispisati da je bio velikosrpski sluga, ali ni u primisli Latiću nije da je i sa njegove strane historijske tarabe moguće, tom njegovom optikom, naći onih koji su bili igrači u velikosrpskom planu – Srbi svi i svuda.

Istina bog! Valja nam biti pošteni. A ako smo pošteni, krećući se njegovom trasom emotivnog i ideološki determiniranog historicizma, sve ono što on pripisuje Titu, zločini itd., sa puno razloga bi se moglo pripisati i njegovim političkim uzorima iz mladih dana, ajatolahu Homeiniju i kasnije lideru bosanskih muslimana devedesetih g. 20. stoljeća, rahm. Aliji Izetbegoviću. O „igračima“ na terenu, da i ne govorim.

Npr., šta je sa odgovornošću generala Sakiba Mahmuljina i gen. Brzine, za zločine El Mudžahid jedinice oko Zavidovića? Ta jedinica, sastavljena od stranaca, kooptirana je u Armiju RBiH – neko je to na vrhu odlučio tako, zar ne? A radili su užasne zločine. Prema pisanju londonskog “The Times”, u optužnici protiv gen. Rasima Delića stajalo je: “Jednom prilikom, jula 1995. godine, vojnici ove jedinice (El Mudžahid) su, tvrdi se, otsjekli glavu jednom zarobljenom srpskom vojniku i natjerali ostale zarobljene Srbe da ljube otsječenu glavu prije nego su je objesili na kuku na zidu u prostoriji u kojoj su držani zatvorenici“. “El Mudžahid” jedinica je do pomentih bos. generale držala “kao do lanjskog snijega”, a navodno su samo rahm. Izetbegovića i njegov autoritet poštivali.

I šta sada: da li je rahm. predsjednik Izetbegović, odgovoran za njihove zločine? Većina Bošnjaka će reći ne, nije, jer je to prevlađujuće javno mišljnje, to je ona “naša strana historije”.

Ali, linijom Latićevog povijesnog rezona, na onoj drugoj, njihovoj strani historije, ispada ne samo da rahm. predsjednik Izetbegović jeste odgovoran, nego i da je bio dio velikosrpski sluga, upregnut u taj njihov projekt. Jer zločini koje su pripadnici te jedinice radili, poput vode na mlinski točak, išli su na korist četničke propaganda u ratu protiv Republike BiH i naroda Bošnjaka.

A Latić je bio Alijin Trocki. Pa vi sad’ kontajte!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *