Ilustracija – Yoko Tanji, weandthcolor.com
Piše: Sanjin Salahović
Francuski filosof i sociolog Michel Foucault definisao je moć kao ono što ima monopol na stvaranje istine. Najdalje što je čovjek otišao u pokušaju nalaženja apsolutne istine je religijsko učenje. U svim ostalim granama čovjekovog stvaranja iskustva i mišljenja istina je promjenjiva. Također i u nauci, tom bastionu empirizma i vjere u mogućnosti otkrivanja istine kroz aktivnosti razuma – nešto što je pokušalo i samo sebe učiniti religijom u toku 18. stoljeća. Neko će religiozni sadržaj uzeti za apsolutnu istinu, a neko će to držati zgodnom pričom koja sadrži dovoljno etičkih vrijednosti i osjećanja potrebnih autocenzuri u čovjeku što pomaže civilizacijsku zbilju i čini život upotrebljivim dok ne smetamo jedni druge. Ja sam od ovih drugih, ali izbor je slobodan. Sveti Thomas Aquinas je riješio problem našavši da svi putevi vode u Rim – ili ti da i razum nauke i vjera sa svojim osjećanjima vode Bogu.
Francuski filosof Michel Foucault (Poitiers, 15. oktobra 1926 – Pariz 26. juna 1984.)
Za nas u Bosni je veoma bitno shvatiti da historija nije prirodna (pozitivistička) nauka poput matematike, fizike, kemije, inžinjerskih zanimanja i da ne operira sa istom kvalitetom činjenica poput njih. Ona je ranjiva i veoma izložena zahtjevima nalogodavnih kultura i državnih tvorevina kojima služi. Historiografija je pod velikim uticajem onoga ko je plaća i duhovnih, psiholoških, mentalnih, socijalnih, ekonomskih itd. potreba kulture u kojoj se ona izučava. I to se dešava kod nas danas kad se odnosi snaga na našim prostorima mijenjaju – mijenja se i vlast koja ima monopol da istinu definiše. Srpska historiografija ovdje ima problem, bilo zato što joj pokroviteljska kultura i njena nacija gubi moć koju je imala prije, a bilo i zato što je kroz historiju bila podložna prevelikom manipuliranju u smislu jačanja samosvijesti srpskog naroda, jačanju njegovog položaja, uloge i ciljeva politike na prostorima Balkana. Danas je ta historiografija razapeta između realnih političkih potreba s jedne strane, još realnijih potreba same naučne discipline za višim standardima u korištenju metodologije traganja za istinom uz potrebu dezideologizacije – s druge, te sa nemogućnošću Srbije da se navikne na novu situaciju u kojoj je njena moć i nezavisnost u vođenju politike koju je imala u prošlosti na Balkanu znatno reducirana. (Sjetite se jednačine s početka teksta moć=istina).
U isto vrijeme ponovo se rađa jedna stara istina u novom ruhu sa novom moći koja je izašla iz ratova 90 -tih. Bošnjaci, bosanska nacija, bosanskohercegovačka država i njena vlastita historiografija koji polako, ali sigurno dobijaju pravo na pristup izučavanju i promicanju istine uporedo sa pravom na politički, informativni i ekonomski pristup centrima moći. A to je upravo to što stvara istinu po Foucalt-u. Imamo, oni koji se identifikuju sa državom BiH, “MOĆ” po definiciji. Možemo je izgubiti samo ako odustanemo od prava da stvaramo svoju vlastitu istinu.
Njegova su djela imala velik utjecaj na druge znanstvene discipline: Foucaultov utjecaj vidljiv je u humanističkim i društvenim znanostima. Poznat je po svojoj kritici raznih socijalnih institucija, psihijatrije, medicine i zatvorskog sustava, te po svojim idejama o povijesti seksualnosti. Njegove su teorije usmjerene na moć i odnos između moći i znanja, a njegove ideje vezane za diskurs u odnosu na zapadnu misao bile su široko raspravljane i primjenjivane.