Loading...
EsejiKulturaPolitikaVijesti

Radikalna desnica i ljevica obožavaju iste jake ljude

 DIDRIK SØDERLIND,  savjetnik, Human-Etički Savez, Norveška

Preveo: Sanjin Salahović

Dijelovi polariteta na ljevici i desnici u politici nalaze zajednički put. Šta se dešava? Odgovor nalazimo, možda, u takozvanoj ”teoriji potkovice”.

Fotografija koja prikazjuje četiri nasmijana lica za stolom u jednom kafeu u Trondheim-u je dijeljena od mnogih na facebook-u. Prvo publicirana na zatvorenoj fb grupi ”Mi koji se brinemo o novinama Klasna borba”. Tu sjedi Hans Lysglimt Johansen, lider partije ”Alijansa”. Liberal, Lysglimt je htio etablirati jednu verziju norveškoga UKIP (United Kingdom Independence Party), ali se ubrzo pridružio desnim ekstremistima tzv. radikalnom desnom fenomenu, tradicionalno ispunjenom rasizmom. Rap – muziku je zvao ”degeneriraranom crnačkom kulturom”.

Pored Lysglimt-a sjedi Trond Andresen, prvi amanuensis na NTNU – Norveški univerzitet tehničkih i prirodnih nauka. Andresen je jedan od osnivača partije Crvena izborna alijansa, kasnije poznata kao ”Crveni”.

Tačno preko puta, sjedi Hans Olav Brendberg. Učitelj. Slično Andreasen-u ima dugo iskustvo na radikalnoj ljevici.Najbliži kameri sjedi Bjørn Christian Rødal, tadašnji dopredsjednik Alijanse.

U svijetu u kome sam odrastao 80-tih prošlog vijeka, radikalni socijalisti i rasističke pristalice slobodne trgovine bili su prastari neprijatelji. U svakom slučaju suprotnost. Ali sad, januara 2017 god. sjede u kafani saglasni o onom najvižnijem o čemu Trond Andresen komentira ispod ove slike na Facebook-u.

Pa za ime svijeta, šta se dešava?

Takozvana ”teorija potkovice” pripisuje se francuskom filozofu Jean-Pierre Faye-u. Teorija koristi desno-lijevu predodžbu koja je uobičajena od Francuske revolucije kada su pristalice kralja sjedile s desne strane predsjedniku Nacionalne skupštine dok su revolucionari bili s lijeve. Ali dok se ova predodžba shvata linearno, Faye primjećuje da se ona iskrivljuje na krajevima koji se približavaju i sve više nalikuje potkovici. Oni na krajevima, sa svojim autoritarizmom ili čak totalitarizmom su bliži jedni drugima nego što im je politički centar. Tako su nacisti i staljinisti, ako ne braća, a ono siguno rođaci. Kontroverzu teorije potkovice nije teško shvatiti. Većina radikalnih, ali i demokratski orijentiranih socijalista, bi se naljutili na primjedbu da su bliski nacizmu. Teorija također nema podršku u istraživanju ekstremizma. Ali i najnevjerovatnije teorije ponekad jednostavno pogađaju. Ova teorija je predvidila ovu sliku za stolom u kafani u Trondheim-u.

Zašto su i radikalna ljevica i desnica protivnici globalizacije? Ljevica je skeptična prema slobodnoj ekonomiji i pritisku na plaće. Desnica je zabrinuta da slobodan protok ljudi moze izbrisati nacionalne kulture. Obe strane žele drugačiji svijet od onoga neoliberalnoga, od USA dominiranoga svjetskoga poretka.

Traganje za izvorima sila protivnim globalizaciji prečesto vodi Moskvi i njenom jakom čovjeku, Putinu. Ovoj ljubavnoj aferi lijevih i desnih radikala kumuje Putin upumpavajući novac u političke pokrete i medijske kuće koji akceleriraju nemir na Zapadu. U isto vrijeme on prodaje sebe kao zaštitnika: nacije, kršćanskoga nasljeđa i heterofilne familije.

Nije novost da su krajnjoj desnici i ljevici dragi ”jaki” ljudi. Kao vođe – zvijezde ili barem korisni politički alati. Ono što je neobično i novo je da su ove krajnosti postale sklone da prigrle iste ”jake” ljude. Na taj način postaju krajnja desnica i krajnja ljevica novi ”moskva komunisti”. Još jedan način da se shvati ova ugodna atmosfera za stolom u kafani u Trondheim-u je poslovica:”Neprijatelj moga neprijatelja je moj prijatelj”. Neprijatelji su ”globalisti” i ”internacionalisti”. Dežurni krivci su Soros, Rotschild i Rockefeller. Ako se pitate šta ovi imaju zajedno, odgovor je jednostavan – Jevreji su. Ili ih se tako doživljava.

Trond Andresen je napisao artikl o tome da je Izrael znao za 9/11. Tvrdio je da Izraelcima nedostaje empatija u odnosu na druge narode, a u mimohodu na ulici povodom 1.maja, nosio je natpis ”kuknjava o antisemitizmu je taktika odvlačenja pozornosti od onog što je važno”. Kada se Andresen 2009 god. ispisao iz ”crvenih”, tema sa jevrejima je igrala također ulogu.

Hans Olav Brendberg pozira na svojoj profil slici na FB sa ananasom . Kako sam reče, slika referira na francuskog komičara Dieudonnés-a i njegov izraz «Shoananas» koji upućuje na «Shoah», jevrejski naziv za Holocaust. Ovaj se njegov performans uzima za poseban način negacije ili bagateliziranja genocida prema Jevrejima s kojim se želi izbjeći sankcijama francuskog zakonodavstva. Dieudonné je ipak osuđen za antisemitizam. Lysglimt je otišao najdalje. 2.septembra tvitrao je (referirajući na Holocaust) ”Koliko ih je podavljeno plinom? Ni jedan.”

Na drugoj slici pozira najmlađi iz kvarteta za stolom, Bjørn Christian Rødal, nasmijan pored naučnika koji proučava fenomen mira Johan Galtung-a. Ništa ne nagovještava da Galtung zna ko je Rødal, ali da ga jedan desni ekstremist tako prigrli nije čudno za one koji se sjećaju Galtunga kao miljenika ljevice. Galtung je godinama bio kontroverzan u svojim diskusijama o ulozi Jevreja u javnom životu inspirišući se tekstom ”Protokoli cionskih mudraca” i naci pamfletima.

U januaru je Galtung govorio na jednom sastanku u organizaciji časopisa Ny Tid (Novo vrijeme). Mnogo je godina već prošlo otkako je Ny Tid bio partijsko glasilo SV (Socijalistička ljevica), a i poslije, kao nezavisan, nastavio je poziciju na lijevoj strani. Urednik Truls Lie nazvao je časopis ”ekološko – anarhističkim”. I sada je Ny Tid uzeo Galtung-a da govori o antisemitizmu. Na sastanku je Galtung, između ostalog, rekao da su Jevreji objavili rat Njemačkoj i da je Wikipedia jevrejski proizvod. Prvi iskaz je jedan trikk koji koriste oni koji progone Jevreja pokušavaju prikazati kao konflikt izmeđ dvije strane i tako oprati Hitlera odgovornosti. Tvrdnje da Jevreji kontrolišu medije imaju svoju tradiciju.

I kako je reagirao Ny Tid na Galtung-ove izjave? Pa postavio ga je za stalnoga kolumnistu.  Lako je smatrati portal Resett desničarskim, sa svojim zalaganjem za: jake granice, norveške tradicije i preciziranje uloga spolova. I Trond Andresen i Hans Olav Brendberg, obojica predstavnici ljevice za ovim stolom u kafeu u Trondheim-u, pisali su članke u njemu. Među intervjuisanim se može naći i veteran AKP (Radnička komunistička partija) Pål Steigan koji se, u godinama nakon toga, sa naglaskom fokusirao na Soros-a.

Još jedna publikacija koja je zakovala potkovicu iznad vrata je portal ”Kulturno djelo”, na prvi pogled časopis o kulturi i ekologiji, promiče ultradesnu misao i vođen je od strane osobe koja ima dugo iskustvo na kranjoj desnici. Hand Olav Brendberg je tu davao značajan doprinos, a nedavno mu se pridružio još jedan iz kvarteta za stolom, Bjørn Christian Rødal. ”Kultur djelo” je izdavao i zajedno sa Ny Tid.

Iako teorija potkovice ima svoje slabosti, možemo se složiti da je stvoren jedan novi fenomen koji možemo nazvati ”ambijent potkovice”.

Možda najvažniji predstavnik ambijenta potkovice jeste pomenuta grupa na Facebook-u ”Mi koji se brinemo o novinama Klasna borba”. Grupa je počela kao što je navedeno, ali se vremenom razvila u radikalnom pravcu. Na kraju se sama novina Klasna borba distancirala od njih u uredničkom komentaru. Jedan od moderatora grupe je Trond Andresen. Kako se može vjerovatno primijetiti, ista imena cirkuliraju i ambijent potkovice nije velik za sada. Ali vrijedno je spomenuti da nas oblik potkovice podsjeća na magnet. Potkovica privlači ljude i jedna novija epizoda svjedoči o tome. 25. novembra se Christian Rødal povukao sa mjesta zamjenika lidera Alijanse. Prije vikenda stajao je ispred Parlamenta pred bučnim skupom: islamofoba, neonacista i protivnika imigracije koji su protestvovali protiv migracijskog dogovora u režiji UN. Jedan koji nije došao, a trebao je dijeliti govornicu sa Rødal-om bio je glasnogovornik za imigracijsku politiku Frp (Fremskritspartiet – desni populisti), Jon Helgheim. Umjesto toga poslao je pismo podrške koje je pročitala organizatorka skupa Lena Andreassen, bivši vođa Norwegian Defence League (neonacisti).

Put od stola u kafani u Trondheim-a to mogućnosti da podjeli govornicu sa glasnogovornikom jedne od vladajucih partija u desnoj koaliciji u Parlamentu pređen je za manje od godinu dana.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »