Loading...
HistorijaPolitikaPsihologijaSvijet

Sirija – Šta se dešava tamo i zašto je došlo do sukoba?

Foto: Mikhail Klimentyev, Sputnik, Kremlin

Izvor: bhdinfodesk.com, 30.12.2016

Piše: Dr Murhaf Gakenyi

Neki smatraju to građanskim ratom; neki misle da je to religijski sukob, dok ima i onih koji vjeruju da je to rat u ime nekog drugog a dešava se na sirijskom teritoriju i kojem je, nažalost, izložen nedužni sirijski narod.
Međutim, istina je da je ono što se tamo zbiva najveća tragedija poslije Drugog svjetskog rata. Vjeruje se da je preko 200.000 umrlih ili poginulih; preko 300.000 onih koji su po zatvorima i oko 10 miliona raseljenih i izbjeglih lica unutar i van Sirije; od toga, prema UN podacima, više od četiri miliona su ugrožena djeca. Zna se da to nije konačan broj i zvanično tačan broj se ne zna i možda se nikad neće ni saznati.

A zašto je došlo do ovog sukoba?

Dr Murhaf Gakenyi
Foto: BHDinfodesk

Dosta negativnih promjena se desilo kad je otac sadašnjeg sirijskog predsjednika, Hafez Asad, preuzeo vlast sedamdesetih godina državnim udarom eliminišući svoje neprijatelje, a one koji su ga podržavali postavljajući na značajne položaje. Mijenjao je status kako njemu odgovara i svoje predsjednikovanje učinio doživotnim, dajući sebi za pravo da ima odriješene ruke i da radi šta je htio i kako je želio. Uveo je vanredno stanje poslije dolaska na vlast i planirano eliminisao svoje protivnike, a progredirao svoju religijsku grupu (sektu) koji se zovu aluini (Nserija). Njih i članove svoje familije je postavljao na značajna mjesta i položaje.
Inače, u Siriji živi oko 23 miliona stanovništva; od toga oko 70% su muslimani suniti, 10% muslimani alauini, oko 10% kršćani i ostatak oko 10% ostali. Vijekovima su Sirijci živjeli u harmoniji i nije pravljena razlika na osnovu njihove vjerske pripadnosti do Asadovog dolaska na vlast. Hafez Asad je u vojsku primao najviše svoje ljude, kao dobrovoljne niže i više oficire (i to je jedan od razloga da se još jedan dio vojske koja ima oružje i koji su imućni još nalaze uz sadašnjeg predsjednika Bašara Asada).

On je formirao više grupa policijskih i vojnih agenata, a uspostavio je totaliziranim (diktaturu) i niko se nije smio miješati u politiku. Naređivao je masovna hapšenja i ubijanja po kratkom postupku, bez adekvatnog suđenja.
Bilo je više pobuna i ustanaka za vrijeme Hafeza Asada. Jedan od njih je bio u Hami, u februaru1982. U toku tri sedmice, pod komandom Hafezovog brata, Rifata al Asada,ubijeno je 35.000-40.000 ljudi i uništen veliki dio grada. Slično je bilo i u nekim drugim gradovima, ali u manjem obimu.
Pred svoju smrt Hafez Asad je pripremao da ga zamijeni njegov najstariji sin Basal. Međutim, ovaj sin mu je poginuo u saobraćajnoj nesreći, pa je Hafeza zamijenio mlađi sin, Bašar, sadašnji predsjednik, koji je inače očni doktor (oftalmolog) po zanimanju. Međutim, po tadašnjem ustavu, to se moglo desiti samo ako osoba ima 40 godina starosti. Nakon Hafezove smrti, Parlament, sazvan od Hafezovih ljudi, promijenio je ustav po kratkom postupku, tako da ga nasljeđuje njegov sin Bašar, sadašnji predsjednik, koji je tada bio mladi od 40 godina.

Narod Sirije se nadao da će njegov sin biti bolji; on je obećao da će biti promjena na bolje kad je došao na vlast, međutim, samo pričom; nastavio je isti režim sa policijom i diktaturom.
Bašar Asad je navodno pokušao uraditi neke promjene, kao npr. ukidanje vanrednog stanja i mijenjanja ustava, ali nažalost to se nije sprovodilo u realnosti.
Godine 2002., grupa intelektualaca je tražila neke promjene, što je završeno njihovim zatvaranjem, a to se inače često dešavalo intelektualcima. Bašar Asad je nastavio sa sličnim postupcima, što je vodilo većem i većem nezadovoljstvu sirijskog naroda. U martu 2011., grupa omladine u gradu Darah na jugu Sirije, je napisala na zidu: “Asad dole” i da traže slobodu i pravdu, što je završilo njihovim hapšenjem i maltretiranjem; jedan od njih (svega 15 godina star) je ubijen i vraćen familiji unakažen i bez dijelova tijela. Od tada su počele mirne demonstracije skoro po svim gradovima tražeci slobodu i promjene, kao što se desilo u nekim drugim arapskim zemljama (Egipat, Tunis, Jemen…).
Nažalost, umjesto da dođe do razgovora i promjena na miran način, Asad je upotrijebio silu da ubija i rastjera demonstrante. Zbog prekomjerne i neopravdane upotrebe sile, sirijska vlada je bila isključena is Arapske lige i Islamske organizacije. Veliki broj oficira i vojnika su odbili da pucaju i dezertirali su, pojedini su zatvoreni, a jedan dio njih je ubijen od strane Asadovih ljudi.
Takođe su dezertirali i pojedini političari koji su mu bili bliski kao predsjednik vlade (Rijad Hidžab) i neki drugi.

Postepeno se počela organizovati slobodna vojska od grupe oficira, vojske i naroda da brane demonstrante.
Takođe je došlo do dolaska ekstremista/mudžehidina iz više zemalja da se bore uz sirijski narod, što je negativno uticalo politički i što svijet nije odobravao i što je kaznio embargom na oružje za slobodnu vojsku da oružje ne bi došlo u ruke ekstremista.
U drugu ruku, posto je Asad počeo gubiti u bitkama i dio vojske je dezertirao, u pomoć su mu došli njegovi partneri šijiti iz različitih zemalja (Hezbulah iz Libanona, oko 40.000, šijiti iz Iraka, procjena preko 15.000 i iz Irana i nekih drugih zemalja u velikom broju, takođe i aluina) tako da ja rat poprimio karakter religijskog rata (između šijita i aluina na jednoj strani, i sunita na drugoj, iako neki od aluina se ne slažu s njegovom politikom, kao što su i neki od sunita koji imaju svoje interese ostali uz njega).
Asad je upotrebljavao teško oruzje i avijaciju protiv naroda, boraca i slobodne vojske koja je posjedovala samo lako naoružanje. Takođe je upotrebljavao i hemijsko oružje, tako da je jednom prilikom u blizini Damaska umrlo oko 1.450 osoba od hemijskog oružja, većinom žene i djeca. Poslije toga Asad je pristao da preda svijetu sve hemijsko oružje da ne bi bio kažnjen i da izbjegne vojnu intervenciju.

Na nivou Ujedinjenih nacija više puta se trebalo glasati protiv zločina koje čini Asadov režim i za adekvatne mjere da se on zaustavi, ali su, nažalost, Rusi i Kinezi bili protiv i stavljali veto. (Rusi imaju bazu i flote u sirijskim vodama).
Nažalost, tragedija se nastavlja a patnje sirijskog naroda su neopisive, sve je više i više izbjeglica unutar i van Sirije i na granicama, koji žive u jako teškim uslovima. Oni koji se nalaze u opkoljenim gradovima su bez hrane, vode, struje, umiru od gladi svakodnevno. Mnoge svjetske humanitarne organizacije su uključenje u prikupljanju pomoći sirijskom narodu i izbjeglicama. Tako je i bosanska dijaspora uključena u prikupljanju pomoći i apel je objavljen preko Bosnia Appeala i Habera, a akcija se završava polovinom aprila 2014. Nadamo se da će akcija biti uspješna zahvaljujući razumijevanju i iskustvu ljudi koji su doživjeli sličnu sudbinu. Prikupljena doancija biće uplaćena na račun UNICEFA za pomoć izbjeglicama iz Sirije.

Pokušao sam ukratko objasniti pozadinu političke i ratne situacije u Siriji. Svijet pokušava mirne solucije za prekid sukoba (Ženeva 1&2 i neke druge konferencije prije toga), ali Asadov režim manipuliše i svjesni su da potpisivanje sporazuma o prekidu sukoba znači kraj njihovog režima i završavanje na Međunarodnom sudu.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »