Piše: Sanjin Salahović
Stavljanjem svoga političkoga fokusa na izborni zakon i mlako na ulazak u EU osudio je HDZ-BiH sebe na autsajderski položaj u internacionalnoj politici u kojoj BiH dolazi sve više u fokus nakon dugih godina mrtvila. Vrijeme pirovanja vampira Dodikove i Čovićeve politike u BiH kao da prolazi. A vrijedi se zapitati i jesu li Hrvati u BiH od strane HDZ politike Hrvatske i zamišljeni kao subjekt bosanskohercegovačke politike ili tek granična posada Hrvatske u područjima koje je ova zamislila ”vojnom krajinom” koja podebljava njene ranjive teritorije u priobalju. Odlazak Zvizdića u Berlin i važnost rješenja pitanja Kosova povećava važnost Bošnjaka, pored Kosovara i Albanaca, kao globalnoga partnera u stabiliziranju stanja na Balkanu i odnosa Zapada sa Srbijom i Rusijom. Nakon rješavanja pitanja Kosova, na redu je BiH i Hrvati u BiH i uopšte, dajući ovakvu podršku HDZ-u BiH, svojom željom izbacuju sebe iz važnih procesa koji se trebaju desiti. Na taj način, gubeći svoju važnost u geostrateškim procesima, čine sebi medvjeđu uslugu umanjujući svojom voljom vlastitu političku vrijednost ne samo u BiH nego i u regiji uopšte.
Bosna je poligon križanja vektora regionalnih moći, a moć Hrvata, u Bosanskim okvirima, sve više se locira u Zapadnoj Hercegovini što za njih nije niti je ikad bio namijenjen im cilj i uspjeh. Njihova uloga je prije svega da rade za Hrvatsku i štite priobalje Jadrana od Zadra prema Dubrovniku, a oni niti brojnošću niti političkom moći izgleda neće u potpunosti moći odgovoriti tome zahtjevu. Nije li vrijeme za promišljanje potrebe o ponovnom političkom dogovoru Hrvata i Bošnjaka i povratku u Vašingtonski ugovor? Politička opcija koja stoji iza Dodika pokazuje sve više nervoze kako se NATO učvršćuje na Balkanu. Sa kojim će političkim kapitalom HDZ-BiH učestvovati u političkoj zbilji BiH u uslovima slabljenja velikosrpske moći i upornim, premda sporim, jačanjem Bošnjaka? Izgleda kao da tok stvari i politika u BiH sve više idu na to da se više i ne traži konsenzus i da se odlučuje stvarnim stanjem moći na terenu. Koliko u tom smislu odgovara Hrvatima BiH da ruše postignute ugovore i devalviraju institucije BiH igrajući akord sa Dodikovim SNSD-om i Srbijom? Da li će MAP biti usvojen jednostavno bez obaziranja na odluke o neutralnosti koje je RS pokušao etablirati? I šta to mogu i RS i Srbija učiniti ako se to desi te kolike će reperkusije imati takav događaj u kome se pokaže da u biti nemaju moći da zaustave ulazak BiH u NATO?
Biće interesantno vidjeti kako se događanja koncentriraju i ubrzavaju. I jedini koji to mogu pokvariti jesu sami Bošnjaci sa svojim partizanskim narativom, i otporom prema Zapadu dajući tako Srbiji iluzije da se, kroz bratstvo i jedinstvo, može vratiti na Jadran, a Hrvatima argument koji opravdava njihovu zagriženost u traženju trećega identiteta.