Loading...
PolitikaSvijetVijesti

Ko se jednom oprži, i na hladno puše

Edvard Lukas, 2010.

Piše: Edvard Lukas: Every US ally now fears betrayal like the Kurds,
The Times, 14.10.2019.

 Nakon Trumpove izdaje Kurda, zašto bi bilo koji američki saveznik više vjerovao USA. Trumpova nepredvidljiva spoljna politika lišena principa, signalizira europskim nacijama da se moraju pripremiti na “izdaju”, slično kao što se Kurdima desilo.

Za bosanskepoglede.com pripremio:NF

Laskanje, ne lojalnost, nego podilaženje,  trenutno je glavni adut američkih prijatelja. Žrtvovanje u prošlosti ne znači više bilo što. Pretežno sastavljene od kurdskih boraca, Sirijske Odbrambene Snage, u sukobu sa Daešom (IS), kao  saveznici USA, izgubili su 11.000 boraca (USA pet boraca). No, predsjedniku Trumpu to ne znači bog zna šta; u netom izdatoj “fetvi” neznalački podučava javnost da Kurdi nisu imali učešće u iskrcavanju u Normandiji; ( istina Bog međutim kaže da je 8.000 kurdskih boraca učestvovalo u ratu, uglavnom nastojeći spriječiti naci plan u Iraku; neki su kasnije učestvovali u borbama u Albaniji, Italiji i Grčkoj).
Niti pak strategijska promišljanja znače što su značila; neznatna američke prisutnost u sjevernoj Siriji, na poslu zaštite zone pod kurdskom kontrolom, bila je jeftina (u financijskom smislu), ali nadasve uspješna operacija. Njihova prisutnost nije riješila tamošnji problem, ali je zaustavila pogoršanje situacije. Čak i najtvrdokorniji Trumpovi “advokati”, imaju ozbiljan problem opravdanja njegove odluke o povlačenju USA  sa tog prostora. Kao što je poznato odluka je uslijedila nakon kasnog noćnog razgovora sa predsjednikom Turske, Erdoganom.; u duhu propagandnih postera iz Drugog svjetskog rata – Sitni nepažljivi razgovor košta života; možda bi jedan takav trebalo kao upozorenje postaviti u Ovalni kabinet u Bjeloj kuću.

Povlačenje USA iz  beskonačnih tuđih ratova je bio Trumpov izborni slogan. Amerika ulazi u rat da bi ga dobila, bila je jedan od njegovih  izbornih poruka američkom narodu.
Ali, ono što se sada dešava je da nakon povlačenja USA i turske invazije, kurdska milicija, do juče najvjerniji i najučinkovitiji američki saveznik u regionu, je u defanzivi, a borci Daeša i Al Kaide se pregrupisavaju.

Amerika je moguće zaboravila džihadiste, ali oni svakako nisu Ameriku.

I još gore: prijatelji i neprijatelji svakako su registrirali Trumpovu izdaju Kurda.

Zašto bi uopće, bilo koji saveznik USA, nakon kurdskog slučaja, vjerovao Sjedinjenim Državama?

Zašto bi nakon svega, Rusija bila suzdražana u njenom ratu u Ukrajini ili u njenom siledžijskom nastupu spram malih država i nacija u njenoj predpostavljenoj interesnoj zoni; rećemo prema Finskoj i Švedskoj (nisu u NATO paktu), ili oprema malim zemljama članicama Pakta – Estoniji, Latviji i Litvaniji? Dakle, uopće nije važno jeste li u “američkim” ratovima u dalekom Afganistanu ili Iraku, prolijevali krv: predsjednika ne zanima šta ste za njega i USA radili u prošlosti ili tu skoro, koliko juče. Jedino što je bitno jeste interes danas!

Ako ćemo biti optimisti, onda jedino što ostaje jeste nadati se da je ovo izuzetak i da se neće ponoviti. Da je tako, nadu podgrijavaju i mnogi u vladajućoj Republikanskoj stranci, koji su zbunjeni predsjedničkim neodgovornim političkim potezima. Sa tzv. impeachment procedurom koja se nadvila nad njegovom predsjedničkom aurom, vrlo je plitko i nepromišljeno gubiti saveznike na Capitol Hillu, maltretiranjem saveznika u inozemstvu. No, čini se, Trumpova haotična administracija je velemajstor u ponavljanju grešaka.

Područje Bliskog istoka naseljeno Kurdima

Ciničan analitički pristup bi mogao svoditi se na zaključak da su Kurdi, u biti, ukalkulirani kao potrošan materija. Američki spoljnopolitički interes na Bliskom istoku se “tanji” s preusmjeravanjem na domaće izvore i opadanjem američke energetske ovisnosti. Kontraterorizam je takođe trenutno negdje među posljednjim tačkama američkog spoljnopolitičkog interesa. Suparništvo i natjecanje velikih sila je ponovo centralni dio američke politike nacionalne sigurnosti.
Usprkos čudnim vezama predsjednika Trumpa sa predsjednikom Putinom, Bijela kuća je i dalje prilično agresivna prema Kremlju. Kongres takođe.

Četrdeseta i koliko miliona Kurda,  apatrida, sa tom njihovom vezanošću uz terorističku PKK, nisu u istoj kategoriji sa nacionalnim državama. I još više, USA angažman u Siriji je od početka bio suzdržan i privremen. Neki analitičari nalaze da je to sasma nešto drugo u odnosu na decenijama dugo amaričko savezništvo ostvareno kroz NATO pakt. To bi moglo biti utjeha, da već nije iskustava sa tretmanom ove administracije sa decenijskim partnerima i saveznicima; npr. Južnom Korejom ili Japanom. Trumpova diplomacija i poslovi sa Kinom i Sjevernom Korejom, Seul i Tokio su već ostavljali zabezeknutim i s osjećajem zaobilaženja u pristupu. Europljani bi lako mogli biti slijedeći.

Trumpovo ponašanje jeste nepredvidljivo i njegov javni nastupi nesuvisli i nepromišljeni, ali on sasma sigurno reflektira dublje nezadovoljstvo Amerikanaca sa nezahvalnom pozicijom njihove zemlje kao svjetskog policajca.

Američki poreskim obveznici se već dugo pitaju zašto Europa (kao zajednica bogatija od USA) financijski ne doprinosi srazmjerno njenoj moći i ne poduzima vojno učešće (u smislu angažmana trupa) u kriznim žarištima čak i na njenim granicama?
Saveznici nužno moraju povećati financijsku participaciju u NATO paktu i spremnost direktnog uključenja u kriznim područjima. Oni u GB koji misle da će nam Brexit omogućiti “bijeg”  od zajedničkih poslova europske sigurnosti i odbrane, grdno se varaju.

Sa američkom politikom izolacionizma i povlačenja, Europa neće imati izbora do činiti više i činiti to zajedno, kao front europskih zemalja.

Novac, naravno, i dalje je odlučujući. Poljska je izašla sa ponudom od $2 milijarde kao cijena američkog prisustva. Trump je angažirao oko 3.000 vojnika u Saudijskoj Arabiji, sa zadovoljstvom trljajući ruke da je ta država izašla u susret njegovim zahtjevima da se Americi plati “sve što činimo za tu zemlju”. Tomas Ilves, bivši predsjednik ultra- lojalne Estonije, s pravom se upitao – Hože li možda US izbaciti cjenovnik svojih usluga. Tako ćemo barem znati gdje smo i šta smo u stanju platiti.

US spoljno-politički angažman sada zavisi od odgovora na tri ključna pitanja:

  1. Da li US ima u konkretnom slučaju interes,
  2. Kakva je direktna korist od US angažmana (business, laskanje i podilaženje sujeti, familijarni interes) za predsjednika, i
  3.  Da li je u “igri” i jedan od prednja dva momenta u kokretnom slučaju.

Onima koji baš i nisu najzadovoljniji prethodnim momentima američkog angažmana u svjetskim poslovima, ostaje tek nada u božiju pomoć i proviđenje.

Kurdi su svakako oni koji bi voljeli da su se makar suočili sa tom dilemom!

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »