Loading...
KulturaProza

Ma perché Zvornik è importante?

Napisao: Abdulah Sidran
(izvadak iz knjige Otkup sirove kože)

–  za bosanskepoglede.com uredio NF.

 

Dragi Piero,

Hvala ti za tvoje trajno i nesmanjeno interesiranje za sudbinu moje domovine. Pitaš me zašto je – osim što sam u njemu živio od svoje osme do jedanaeste godine, tri najvažnije formativne godine u ljudskom životu – zašto je dakle i po čemu važan taj donjepodrinski gradić Zvornik – (Ma perché Zvornik dovrebbe essere chosi importante)?

Mnogo ja volim, poštujem, i poznata mi je još od 1993. tvoja znatiželja, tačnije, tvoja strast, još tačnije: tvoja žudnja za istinom. O njoj, toj žudnji za istinom, ovdašnju narodnu mudrost zabilježio je, 1850. g., bosanski franjevac Ivan Franjo Jukić: “Daj mi istinu, pa mi š njome oči izvadi”.

Nije mi lako dati odgovor, pojmiti istinu – Ma perché Zvornik è importante?

Lakše bi odgovorio bilo koji od trideset hiljada zvorničkih Bošnjaka koji su 1992. g. prognani iz svog grada i danas žive razmeteni širom svijeta: od Švedske i Novog Zelanda do Kanade, Luksemburga i Teksasa. Zato mi dozvoli da na tvoje pitanje pokušam odgovoriti sasvim posredno, tako što ću samo evidentirati neke važne i zanimljive, a tebi vjerovatno nepoznate činjenice. Da te činjenice poveže, dovede u sklad koji će svemu dati smisao, s punim povjerenjem prepuštam, tvojoj plemenitoj inteligenciji.

Znam da znaš našu bosansku lirsku narodnu pjesmu Hasanaginca, koju je od usmenog pjevača na terenu, zapisao tvoj sunarodnik, “opat prirodoslovac, etnograf i putopisa”, Alberto Fortis i zajedno sa originalom, u prevodu na talijanski jezik, objavio u svojoj knjizi Viaggio in Dalmazzia, u Veneciji 1744. g.
Ono što sigurno ne znaš, jer ne znaju ni mnogi ovdašnji učeni ljudi, jeste da ta veličanstvena balada ima svoju, nešto mlađu, jednostavniju i kraću, zvorničku posestrimu. Želim da i nju upoznaš. Znam da ćeš odmah zamoliti Silvija da učini prevod.

JA KAKVA JE SJAJNA MJESEČINA

Ja kakva je sjajna mjesečina
Još je ljepša Alibegovica!
Ona rodi devet djevojaka
I desetu nosi pod pojasom.
Beg Ali-beg kreće u čaršiju,
Svojoj ljubi tiho progovara:
– Čuješ li me, moja vjerna ljubo!
Pod kućom ti Drina voda teče,
Viš’ kuće ti badem drvo raste,
Ak’ deseto ti ne rodiš sina
Il’ se vješaj, il’ u Drinu skoči!
Beg Ali-beg ode u čaršiju.
Ona rodi i desetu kćerku,
Pa je povi u crvenu svilu,
Pa je baci u studenu Drinu:
– Hajde, kćeri, i majka će doći!
Pa se vrati svome bjelom dvoru,
Pa otvara selvili sanduke.
Ona vadi devet haljinica,
Pa oblači devet sirotica.
Sve devet ih svjetovala majka:
– Kad vam babo dođe iz čaršije,
Redom stan’te, redom zaplačite:
– A, naš babo, gdje je naša majka?
Pa uzima svilenu mahramu,
Ona ode Drini na obalu,
Sveza oči, pa u Drinu skoči.
Kada beže dođe iz čaršije,
Redom stade devet sirotica,
Redom staše, redom povikaše:
– A, naš babo, gdje je naša majka?
Progovara beže Ali-beže:
– Otišla je rodu u pohode,
Neće doći za svu heftu dana.
Opet beže dođe iz čaršije.
Redom stade devet sirotica,
Redom staše, a sve zaplakaše:
– A, naš babo, gdje je naša majka?
Kada vidje beže Ali-beže,
Kada vidje šta je učinio,
U njemu je živo srce puklo.

Nisam, dječakom, znao za ovu pjesmu o nesretnoj Alibegovici.
I da jesam ne bi mi  ništa vrijedilo. Nama je tada prijalo, i nismo u tome nalazili ničeg lošeg, to što nas je školstvo kljukalo “junačkim epskim pjesmama” pretkosovskog i kosovskog ciklusa, kako je narodnu epsku poeziju razvrstavala tadašnja književnoistorijska nauka.
Po čemu je to trebalo biti važno? Daleko od smiješnih književnih problema, život je gledao svoja posla: porodica Sidran se nadala da broji pisljednje dane svog prisilnog boravka u Zvorniku…

U Zvorniku je 1992. godine, pod tadašnjim službenim imenom Muslimani, živjelo 48.102 Bošnjaka. Iste godine, Srba je bilo 30.863, Hrvata 122, onih koji su se izjašnjavali kao Jugoslaveni 1.248, i “ostalih” 960.

Danas, 2010., u brojku 960 stalo bi sve što nije “srpsko”.

U Zvorniku se prije Srebrenice dogodila Srebrenica!

Ubijeno je, ili nestalo, oko 3.500 Bošnjaka!

Šokantni su podaci Istraživačko-dokumentacionog centra – nikad ih niko nije ni pokušao osporiti!

O STRADALIM CIVILIMA na području Zvornika:

od njih ukupno 2.250, čak 2.195 su Bošnjaci (97,56 %!), 4 Hrvati (0,18 %), i 10 ostalih (0, 44%).
Takav nacionalni omjer civilnih žrtava demantuje sve konstrukcije o tobožnjem građanskom ratu u BiH.
Brojevi dokazuju agresiju i genocid.

Zvornički narodni pjesnik, prije dvoije stotine godina, ispjevao je ovakvu pjesmu:

Došla Drina, haj došla Drina
Od brijega do brijega
Draga moja
Od brijega do brijega.

Il od kiše, haj il od kiše
Il od bijela snijega
Draga moja
Il od bijela snijega?

Nit od kiše, haj nit od kiše
Nit od bijela snijega
Draga moja
Nit od bijela snijega
Već od suza, haj već od suza
Zvorničkijeh cura
Draga moja
Zvorničkijeh cura.

A u Beogradu je dragi Piero, 8. juna 2008. g., završeno suđenje i izrečena presuda trojici okrivljenika za ratne zločine na području opštine Zvornik. Zločine su, prema optužnici, izvršili kao “pripadnici srpske strane za vrijeme oružanog sukoba na tertoriji Republike Bosne i Hercegovine, bivše republike SFRJ, koji se vodio između naoružanih formacija na strani srpskog, muslimanskog i hrvatskog naroda…”

Objavljeni dokument kazuje da trojicu okrivljenika beogradski Okružni sud

OSUĐUJE
1. Optuženog Slavković Dragana, na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.
2. Optuženog Korać Ivana, na kaznu zatvora od 13 godina.
3. Optuženog Filipović Sinišu, na kaznu zatvora u trajanju od 3 godina.

Znam da se pitaš kakva je svrha ove beogradske sudske farse?
Šta u višedecenijskoj partiji Beograd postiže žrtvovanjem tri pješaka?
Gdje je ostalih nekoliko stotina izvršilaca zločina?
Gdje su nalogodavci?
Šta Beograd misli da time postiže? Promovira svoje poravo da sudi kome hoće za zločine koji su se zbili bilo gdje? Krivotvori istinu o prirodi rata u BiH skrivajući svoju ulogu i agresiju, podupiranjem i ponavljanjem teze o građanskom ratu svih protiv svih?

U svemu tome- Ma perche Zvornik e importante?

Na kraju krajeva – Ma perche Zvornik dovrebbe essere cosi importante?

Zato što ga nema!

Uvijek tako biva, da postane i važno i drago ono što smo izgubili.

Zvornik više ne postoji. Zvornik non esiste piu.

Postoji Alibegovica, postoje stihovi, slika i muzika.
Zvornik ne postoji.
Preselio se u pjesmu, u filmove i u knjige. Tamo će dulje živjeti.
Tamo će mu biti bolje.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »