Naslovnica: Olena Kurillo, pedesetrogodišnja učiteljica u istočno-ukrainskom gradu Čuhievu, ranjena u ruskom bombardiranju grada; (foto The Daily Maill)
Napisao: profesor, Mark Galeotti, The Daily Mail, London, 25. 2. 2022.
(Naslovio i za bosanskepoglede.com uredio: N.F.)
Jučerašnja Putunova najava ruske invazija na Ukrajinu – bila je poput najogore noćne more. Snažno, zastrašujući, apokaliptični, upozorio je: ‘Ko god pokuša da nas ometa, a još više da stvori prijetnje za našu zemlju, za naš narod, treba da zna da će odgovor Rusije biti trenutan i da će vas dovesti do takvih posljedica koje nikada u historiji nisu doživjeli.’
Za nekoliko sati, bombe i projektili su padali na Ukrajinu. Ruske trupe i tenkovi prešli su granicu. Stotine ukrajinskih vojnika je ubijeno, a civilne žrtve su sve veće.
Dok izjavljuje da je poslao vojsku u Ukrainu da je denacificiraju, oslobode narkomana i fašista, Putin se sam ponaša kao Hitler i nacisti u agresiji na Ukrainu i SSSR 1941. Njegov resentiment i nikad prežaljeni raspad SSSR-a, vrlo podsjeća na Hitlerovo Versajsko “prokletstvo”.
Mnogi se pitaju da li je Putin poremećen. Zašto bi inače destabilizirao svjetski poredak prijeteći čak i nuklearnim oružijem? I zašto bi inače Rusija, sa ekonomijom u slobodnom padu, ulagala u krvavi, skupi rat?
Međutim, vidjeti Putinove postupke kao ludaka, bilo bi lako, ali pogrešno. Kao njegov biograf, vjerujem da nije ni ljut, pa je kao u afektu. Umjesto toga, on se ponaša racionalno, u skladu sa svojim iskrivljenim, loše informisanim pogledom na svijet.
Živjeo sam u Moskvi na putu između Putinove seoske kuće i Kremlja. Viđao sam njegovu povorku automobila zatamnjenih prozora i jakog osiguranja; simptomatično za njegovu mračnu, odbrambenu psihu.
Kao i većina nasilnika, njegova agresija proizlazi iz nesigurnosti. Odrastao je u siromaštvu, u ruševinama poslijeratnog Lenjingrada – sada Sankt Peterburga – u radničkoj porodici u mračnom bloku stanova prepunih pacova. Pridružio se uličnoj bandi i naučio da se isplati zadati prvi udarac. Još u školi prijavio se da se pridruži KGB-u, najvećoj bandi od svih. Ali baš kada je njegova KGB karijera cvjetala, pao je Berlinski zid, a sa njim i istočni blok, a potom i sam SSSR.
Putin je službovao u kancelariji KGB-a u Drezdenu, okružen antikomunističkom gomilom. Bio je uplašen i bijesan: napredovao, dramatično nizajući činove za činovima, samo da bi svjedočio krahiranju sistema na njegove oči. Kao i mnogi tada njemu slični, okrivio ruskog predsjednika Mihaila Gorbačova. Vidio ga je kao ‘slabog’ vođu koji je izdao Rusiju poklanjajući njeno carstvo.
Nikada se nije pomirio sa gubitkom sovjetskog carstva.
Trideset godina kasnije, on sebe vidi kao čovjeka koji će ispraviti tu nepravdu.
Civili potražili spas u mreži podzemne željeznice; (twiterhttps://metro.co.uk/2022/02/24/ukraine-russia-news-families-sleep-in-subway-on-first-night-of-war-16170119/
Putin zna – i razumije – malo Zapad, ali neumoljivo vjeruje da je on nepošten u svim svojim poslovima i da zapadnjaci ne poštuju rusku kulturu. On čvrsto vjeruje da Zapad želi osvojiti Rusiju. Sve do nedavno, ovaj strah je bio ublažen oprezom.
Uprkos maćo držanju, Putin je u 20 godina koliko je na vlast, kalkulirao i nije se ponašao impulsivno. Kada je izvršio invaziju na Gruziju 2008. godine, najprije je morao čekati prvi potez Gruzije. Čekao je i da Ukrajina bude u političkom haosu, prije nego što je zauzeo Krim 2012. godine.
Ali danas je Putin samokarikatura. Opreznost se pretvorila u paranoju, hladno neprijateljstvo u neobuzdanu agresiju.
Zašto?
Godine su jedan od razloga. Putin ima 69 godina i, uz sav botoks, treninge i pokušaje zadržavanja vremena, vrijeme ga gazi. On je starac u žurbi, opsjednut historijom – iako je pogrešno razumije i tumači. Kad god ga upoznaju sa historičarem, on pita samo jednu stvar: ‘Šta će biti moj epitaf budućem vremenu?’
Želi da ga pamte kao čovjeka koji je spasio Rusiju i povratio Ukrajinu. Osjeća da mu je ovo posljednja prilika. Sa stagnirajućom ekonomijom i rastućim kriminalom, zna da Rusija izgleda jadno. Njegova demonstracija sile, okupljanje trupa na ukrajinskim granicama, bila je osmišljena da kompenzira unošenjem straha. Da je lukav, zadržao bi ih tamo, čekajući da se ukrajinska ekonomija raspadne, bez ispaljenog metka. Pa zašto nije?
Covid – 19 je odigrao ulogu. Otkako je pandemija počela, Putin se povukao. Nije putovao, čak ni unutar Rusije, vozio se između svojih raskošnih palata i Kremlja limuzinom i helikopterom. Viđao je malo ljudi izvan svog užeg kruga. Svako ko je dobio audijenciju morao je prvo da se izoluje na dve nedjelje u državnom hotelu, pod nadzorom naoružanih stražara. Prije susreta s predsjednikom, morate proći kroz poseban tunel u magli ultraljubičastog svjetla i dezinficijensa. Takva je Putinova paranoja. A njegov pogled na svijet postao je kompatibilan s paranojom koja ga je osvojila. On čak nema ni mobilni telefon. Odvojen je od stvarnosti.
Nije uvijek bilo ovako. Putin je slušao profesionalce koji su mu govorili činjenice, svoje generale i ekonomiste. Ali danas, većina tih savjetnika je zanemarena. Čak se ni pronicljivi ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov više ne konsultuje, već se jednostavno izvlači da brani već donesene odluke.
Sada se predsjednik okružuje samo jastrebovima i klimoglavcima, uglavnom ostarjelim bivšim ljudima iz KGB-a službe, poput njega. Njihov posao je da se slažu s njim.
Bivši moskovski obavještajac mi je rekao: ‘Ne donosite loše vijesti za carski sto.’
Oni koji prežive su ti koji mu govore ono što želi da čuje. Ovo je bilo očigledno na televizijskom sastanku ruskog Savjeta bezbjednosti u ponedeljak uveče kada je nasmijani Putin javno maltretirao svoje visoke zvaničnike, ponižavajući ih, kako bi izgledao snažan čovjek; (vidjeti vidio klip i satirični dodatak, gore).
Istina je da se Putin zavaro da će invazija na Ukrajinu biti brza i uspješna i da može uspostaviti marionetsku vladu bez dugog, gorkog okupacionog rata. Nema više nikog da mu kaže da nije u pravu.
Ponaša se kao car: neodgovoran je, arogantan, ne obzire se na cijenu koju će Ukrajinci i Rusi platiti za njegovu opsjednutost historijom. On nije lud, nego zao.
Ne vjerujem da je vjerovatno bilo kakvo dalje teritorijalno proširenje. Ukoliko se ne povuče – malo vjerovatno, jer ne bi mogao podnijeti takav gubitak obraza – zaglaviće u Ukrajini godinama. Putinov kraj je da Zapad prizna Rusiju kao veliku silu i da zemlje starog Sovjetskog Saveza, osim baltičkih država, padnu u njegovu sferu uticaja. Za KGB-ovca, sve je u poštovanju.
Ali njegove metode ne zaslužuju poštovanje – samo strah. Pretpostavljam da Vladimir Putin, koji je od najranijih dana bio nasilnik u uličnim (ili političkim) bandama, ne razumije razliku.