Slava (Surogat) života, Studentski list Teofil, naslovnica – god. VII/2012/br. 2. (11)
Nihad Filipović
Gospodine predsjedniče,
Ne bih vas uznemiravala i javljale se da nije hitno. Znam da imate posla i državničkih obaveza i nije vam do nekakvih tamo komunalnih problema građana. Imaju drugi koji to treba da rješavaju. Ali, vidite gospodine, u tome i jeste problem. Nema kome se nisam obraćala, a i komšije su se žalili, ali ništa. Sve i dalje kako je bilo. Zato se obraćam vama, jer neće valjda moći preko vaše.
Radi se o slijedećem: Živim u ulici Stefana Prvovenčanog na broju 6. U mene mi komšija Sreto, živi iznad na broju 8. Ja sam dakle pravo ispod njega. E taj Sreto kada je, da prostate gospodine predsjedniče, sa ženom, rokće ko krmak, a ona kukumače ko da je živu deru. Ama tačno mi je došlo da tražim, valjda postoji kakav instrument pa da crno na bijelo mogu dokazati koliko je to glasno, to njeno stenjanje i vrištanje. I njegovo rokćanje. Plus krevet, škripi li ga škripi. Ozgo, s plafona, predsjedniče, samo što malter nije otpo, koliko hrmpalija navaljuje na tu njegovu mučenicu. Ej, imaju šestoro djece, sve uvo do uva, a malo im pa ćeraju zeca dok ga i komšijama i sebi neućeraju do kraja.
Kaže, Sreto: – Šta mogu komšinice, imam šestoro, ali dok ne namirim osam, ja neću odustajati.
Valjda živi na broju 8, pa mu to ko neki znak da sam gospodin Bog želi od njega osmoro djece. I zamilite gospodine predsjedniče, još mi kaže:
– Ako treba i vama koje, tu je Sreto. Zna mrcina da u mene mi nema muška u domaćinstvu, pa se junači na ženi.
Eto predsjedniče, sada znaš, pa ti se molim da vidiš tamo preko tih svojih ljudi da se rmpalija smiri ili mene iseljavajte odavde jer ja to durati više ne mogu.
Jovana Bedevija, Stefana Prvovenčanog br. 6.
Odgovor gospodina predsjednika:
Poštovana Jovana,
U vezi problema oplodnje u našoj republici mogu samo kazati da je to osjetljivo pitanje. Nisam najsigurniji koliko je to moje kao predsjednika da se petljam u to, jer to je nešto što je do naroda, tj. muških i ženskih u narodu, a ne da ja kao predsjednik republike time bakćem; to jeste, ja kao predsjednik treba da odradim svoje sa mojom ženom, a Vi poštovana Jovana tražite sebi muško pa radite sa njim dio koji na vas spada. Kao što taj Vaš komšija Sreto odrađuje svoje sa njegovom ženicom.
Međutim, moram priznat da to pitanje ima i onu drugu, javnu stranu, a sve šta je javno jeste u predsjedničkom opisu posla. Dakle, taj Sreto sigurno pretjeruje s tim roktanjima, a i žena mu sa stenjanjima. Jer time uznemiravaju vas kao mirnog stanara ispod njih. Što vi morate slušati Sretu i ženicu mu dok su na zadatku? Neka rade i drže između četiri zida rabotu, a ne Vama sa prevrtanjem na krevetu da pravi komunalni problem.
Opet, moramo imati u vidu da su Sreto i supruga mu, tu na časnom narodnom poslu. Jer, šta bi naš narod bez djece. Eto je neki dan vlada ustanovila Povelju oplodnje koju ćemo dodljeljivati svakoj porodici sa troje i više djece: troje djece – Povelja oplodnje sa vrpcom boje bronze, do petoro – Povelja oplodnje sa vrpcom boje srebra, a preko petoro djece – Povelja sa vrpcom boje zlata. Onima sa osmoro i više djece država će doznačavati i jednokratnu novčanu pomoć. Bilo je prijedloga svima da se dodjeluje da pomoć, ali nema se para, postoje i drugi prioriteti itd. pa je vlada odlučila kako je odlučila. Mora da Sreto zna za tu našu odluku pa je zapeo da nagura osmoro. Neka, neka. Nama su iznad svega potrebni novi naraštaji.
Dakle, Sreto je tu na utrtom putu. Mi ćemo svakako, njemu i njegovoj supruzi, skrenuti pažnju na potrebu nabavke novog kreveta i da ne arlauču kada su u krevetu. A u međuvremenu, Vas poštovana gospođo, ne možemo iseljavati. Nije to do predsjednika gospođo. Ali, mogu vam pomoći ljudskim i predsjedničkim savjetom: lijepo nađiti sebi nekog pa se i Vi uključite u konkurenciju za Povelju oplodnje. Ako imate problem naći vašeg Sretu, prenesite to mojoj službi. Moji Vam ljudi tu, siguran sam, mogu pomoći.