Karneval stida

Kada sam, ima tome već dvedesetak godina, u knjižari na velikoj londonskoj željezničkojh stanici Kings Cross,  čvorištu podzemne i nadzemne željezničke mreže Londona sa ostatkom Engleske i Ujedinjenog kraljevstva, “sreo” se sa uknjiženim stripom “Safe Area Goražde, The War in Eastern Bosnia, 1992 – 1995”, (Sigurnosna zona Goražde: Rat u Istočnoj Bosni, 1992 – 1995), tada meni potpuno nepoznatog autora Joe Sacca, zainteresiran smjesta sam je kupio. Tada sam na zadnjoj stranici otkrio da se autor i ranije javljao sa sličnim projektima na različite društvene teme, zatim o herbejsko-palestinskom konfliktu i čak o Bosni – Božić s Karadžićem, 1977, Šoba, 1988. itd. Još više potaknut interesom, u pretragama na internnetu sam našao i neke dodatne  informacije o autoru. I ostao impresioniran, nadasve njegovom originalnošću i idejom sa kojom je na velika vrata ušao u svijet profesionalnog žurnalizma i retoričke i likovne ekspozicije.

Sacco u formi stripa, razvija novinsku reportažu. Ne jednu, nego više njih uvezanih u jednu cjelinu kao priču o predmetu njegovog žurnalističkog interesa. Pri tome, ono što općenito vrijedi za strip – da je likovno najjednostavnija, a opet  ekspresivno vrlo snažna forma i način prenošenja poruke čitaocima, vrijedi i za knjigu “Safe Area Goražde”; to je dojmljivo ispričana priča o  “karnevalu stida”, kako u prikazu knjige, uvodničar, poznati britanski novinar i intelektualac Cristopher Hitchens (Kristofer Hičins) naziva agresiju na Bosnu i reagiranje političkog zapada s tim u vezi.

“Bosna, piše Hičins,  “nije  bila prijetnja ni za koga. Bosanci su bili poznati po njihovoj dugoj tradiciji easy going (prevešćemo kao pohiti-polahko) tradiciji i načina življenja u razlikama. “Mesari” koji su ih poklali i razselili, morali su lagati vrišteći, e da bi sami sebe psihološki naoštrili i pripremili za zločin. Ako to nije cijela priča, još uvijek je neizostavan element bez kojeg niti jedna istinita priča (o ratu u Bosni, op. N. F.) ne može biti izpričana. Sacco nam tu priču saopćava kroz mikro-svijet Goražda i mi mu dugujemo zahvalnost zbog toga”.

“Safe Area Goražde…” nije njegova prva knjiga te vrste, ali je, smještena u bosansku kulturu u koju po sadržaju spada, uz prethodna njegova javljanja na temu  agresije i rata u Bosni, jedinstven projekt. Nije mi poznato da je neko od bosanskih ili autora iz ex-jugo Regiona, na ovaj način progovorio o ratu u Bosni.  Da jeste, predpostavljam da bi se čulo. Time je za bosansku kulturu još i veća vrijednost ovog projekta. Jer Sacco, u likovno najjednostavnijoj, ali vazda, (naročito kod mladih), popularnoj i rado čitanoj formi umjetničkog kazivanja, iztražuje rast srbskog etnonacionalizma i korjen zla etničke mržnje i zločina koje se sručio na Goražde (Bosnu) 1992. K tome, Sacco se obraća najprije čitalačkoj publici izvan Bosne. Stoga je njegov rad dodatno dragocjen za bosansku kulturu; jer ljudima koji o toj zemlji i njenoj historiji, ne znaju ništa, na najprijemčljiviji način odkriva, istinu rata pokrenutog na Bosnu i njene ljude 1992.

Dapače, mislim da je održiva konstatacija o Saccu kao perjanici, začetniku, rodonačelniku i kako vam već paše,  općenito, znači u svijetu, u polju kombinovanja umjetničkog izraza – stripa i novinske reportaže. U stranim izvorima za njega nalazimo da je njegov rad  – “A political and aestetic work of extraordinary orginality” – Nadasve originalan politički i estetski projekt (Edward V. Said), “There is nothing else quite like this” – Ne postoji ništa slično ovome (Publishers Weekly), “Sacco is a pioneer” – Sacco je pionir (the Journal of Palestinian Studies); pionir ovdje ima značenje onog koji se prvi javlja, koji začinje neki posao, neki pokret, projekt – u mjetničkoj ekspresiji recimo itd.

Sacco je posjetio i boravio u Bosnu i Goraždu 4. mjeseca 1995. na 1996. Tako je iz prve ruke bio u prilici svjedočiti brutalne efekte rata na grad i njegove ljude. Priču o Goraždu Sacco razvija kroz priče o njegovim ljudima. Zapravo, on kombinira ispovijesti Goraždana sa sobstvenim viđenjem zatečenog stanja u enklavi. Pri tom ne propušta da nas obavijesti i o historijskoj pozadini, rata u Bosni, o građanskom ratu tokom Drugog svjetskog rata i o periodu Titove Jugoslavije. Takođe nas obavještava o genocidu u Srebrenici, o perspektivi mogućeg ponovnog zajedničkog življenja u multietničkom gradu i državi itd.

Knjiga je koncipirana iz više odjeljaka, pri čemu se svaki odjeljak – od prvog, uvodnog, preko Go Away (Odlazite), Red Carpet (Crveni tepih), Guides (Vodiči), Brotherhood and Unity (Bratstvo i jedinstvo), Riki, Sily Girl (Šašava djevojka), The Blue Road (Plavi put), Drina, Neighbors (Komšije), The First Attack (Prvi napad), Can You Live With The Serbs Again (Možete li ponovo živjeti sa Srbima) itd. do zadnjeg – Epilouge I. i Epilouge II – javljaju kao duža ili kraća novinska reportaža, a svi skupa čine 227. stranica vješto uvezanu priču o ljudima u ratu, njihovom viđenju  rata, šta su prošli u ratu i šta očekuju nakon rata.

Pri tome sam Sacco je u pozadinu. Prisutan je u reportaži kao aktivan prenosilac ispovijedanja njegovih ispitanika, ali  svoje viđenje plasira odmjereno, često sa blagom ironijom i humorom; npr. ima jedan pasaž u knjizi, odjeljak Bratherhood and Unity (Bratstvo i jedinstvo), gdje Sacco kroz izjavu nevidljivog sugovornika, čiji glas dopire iz tame jedne devastirane kuće, konstatira veoma razšireno mišljenje o životu u vrijeme Titove vlasti, kao o “lijepom periodu” za kojim Goraždani žale i za koji smatraju da se više neće ponoviti. Na istom crtežu međutim, Sacco plasira još jednu kratku izjavu lika kojeg takođe ne vidimo, jer je u zahodu i otida dovikuje – “It is my opinion as well”, (To je takođe i moje mišljenje).

U najkraćem, Sacco je jedan izvanredno nadaren, originalan umjetnik – nadasve umjetnik, a onda i društveni aktivista, znači žurnalista koji svoj profesionalni angažman plasira na unikatan i impresivno kreativan način. Suma sumarum, njegova knjiga Safe Area Goražde je slika užasne obsade jednog bosanskog grada i njegovih ljudi kao metafora obsade Bosne i patnji kroz koje su prošli njeni ljudi. Knjiga je to koju treba čitati.