Nihad Filipović
“Prije tačno 100. godina u jednom kraju Beča živjeli su Adolf Hitler, Josif Staljin, Lav Trocki, Josip Broz Tito i Zigmud Frojd. Djeluje kao početak bajke, ali se zapravo radi o istorijskoj činjenici“.
Pod gornjim špageti naslovom, onomad banjalučke „Nezavisne novine“, prenjele podvalu iz tabloida „Blic“, koji su, bajagi, da zvuči uvjerljivo, to preuzeli sa BBC internet portala. Svrha ove podvale je, i to se već naslovom sugerira, u podsvijesti čitatelja razbuktati maštu. Jer vidite – tu je Hitler (kud ćeš crnje od izkompromitoranog fašizma), tu je Staljin (kao krv crven antifašistički komi-fašista), tu je Trocki (Hebrej, jer đe će zavjera, a da u njoj nejma Hebreja), tu je Tito, najbolji Staljinov đak, (u Srba ravnogoraca, glavni krivac za sve) i plus zaprška na tavče na gravče – tu je Frojd, (još jedan Hebrej, k tome, nije šala, ekspert za, jelte, sluđivanje i zavođenje ljudi). A kada okupite takvu ekipu na jedno mjesto, onda je naravno, sve moguće, a najprije na tragu Protokola Sionskih mudraca, neka zavjera, neka nečasna rabota protiv ostatka čovječanstva; (i baška srbskog naroda, protiv kojeg su svecke sile mraka, još od Kosovskog boja, vazda u nekakvim urotama).
Gornja podvala, u režiju srbske tajne policije (jer Blic je, dokazano, kao i masa drugih medija u Srbiji i prekodrinskoj Republici Bukovoj, pod kontrolom srbske obavještajne službe), podsjeti me na “infromaciju” koju smo imali prilike čitati u srbskoj štampi u fazi proizvođenja rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Negdje u to vrijeme su pustili informaciju da su Josip Broz – Tito i Ante Pavelić u Beču,pohađali istu školu. Da ludost bude podpuna, meni je onda to, jedan od mojih prijatelja Srba, u našem kafanskom naklapanju prenio kao neupitnu istinu. Jasno, u podtekstu te „informacije“ je bila poruka – Tito je isto što i Pavelić.
Kužite, tako se narod oštrio za rat.
Rat je i bio i prošao, pa se sada možemo samo smijati tim inače nimalo bezazlenim podvalama kojim se psihološki narod priprema na sukob.
Vic je međutim u činjenici da će ljudi nasjesti na svakakvu propagandu, a napose nacionalističku, ako joj se ne kontrira.
Nasješće, najvjerovatnije, i ako se kontrira, jer pitanje uzroka nacionalističke paranoje je kompleksnije i dublje, nego lučenje istine od laži, ali ipak, kada na vrijeme reagiramo na ovakve gluposti, makar nam je savjest čista: kazali smo dok je grmilo.
Stoga, koristim priliku da ukažem na urednički propust: informacija nije podpuna. Ono što i dalje ostaje tajna, a što je ipak malenkosti ovoga skribomana poznato, (ne pitajte odkud i kako znam, izvor informacija je zaštićen sa sedam pečata), jeste slijedeće: u Beču, u isto vrijeme kada i gornja četvorka psihijatrijskih pacijenata i njihov doktor Frojd, bio je prisutan i peti doktorov pacijent, vjerovali ili ne, glavom i bradom, Ante Pavelić. On, Hićo, Staljin i Tile su tu bili na brifingu kod Frojda, koji ih je upoznao sa psihoanalizom i načinom manipulacije masama. Išli na časove – ma šta išli, sjedili jedan do drugog u klupi i sa učiteljem (Hebrejom Frojdom jel'te), talili strategija novog svjetskog poretka i rušenje Jugoslavije; koje tada još nije bilo, ali hej, zamislite koja je to podla podvala bila – još tada je planirano i da nastane i poslije nestane.
Od tada zapravo traje Hićina mržnja na Hebreje, jer je inteligentni firer prozreo nakane mutnog Hebrejina Frojda, koji je psihoze svojih pacijenata, želio iskoristiti kako bi Hebreji ovladali svijetom; (uzput rečeno, vazda je kečeve zabijao Hići, što mu ovaj, to znamo sa časova historije – nikada nije oprostio).
Helem, tu je pao dogovor: kada se formira Jugoslavija, Ante ima da se uvali u njen Parlament i ruši je iznutra, a Broz će djelovati ilegalno, k'o bajagi opozicija.
Ali, pošto plan nije uspio 1941. (jer su Srbi bili kivni što niko od njihovih svetih krava nije bio uključen u plan), pa su spriječili podle nakane vatikansko-kominternovskih masona, Tito je nastavio konspirativno djelovati, a potom, nakon 1945. godine, kada se u Drugom svjetskom ratu proslavio i poslije rata postao vlast, djelovao je iz te pozicije, sve dok posthumno, direktno iz groba, nije zadao smrtni udarac Jugoslaviji; (vidite na ovome primjeru poštovani čitatelji, fenomen Dead Man Walking, nije izmišljotina holiwoodskog duha, nego – đe pucanje i ubijanje tu je, zna se, dinaridska ingenioznost na djelu).
Jasno, očajni veliki i najveći Srbi, pod vođstvonam Sloboda Miloševića, nakon toga, pokušavaju spasiti što se spasiti dalo. Ostalo je poznata historija.
Do čitanja.