Loading...
Komentari

Moje je mišljenje

Da se razumijemo: 25. 11. 1943, dan na koji je održano čuveni ZAVNOBiH (Zemaljskoo antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine), važan je datum u historiji Bosne, ali je još važniji historijski događaj, Referendum o nezavisnost Republike BiH od 29. 2. i 1. 3. 1992.

Nihad Filipović

ZAVNOBiH je bio revolucionarni izraz volje jedne partije, k tome, u ratnim – znači vanrednim, neregularnim – uvjetima proklamiran. U kasnijem vremenu, 1946,  ZAVNOBiH je, nakon građanskih izbora, istina i dalje u uvjetima “ćorave kutije” jednopartijskog totalitarizma, (za koji se, međutim, na tragu tragičnog iskustva iz Drugog svjetskog, u Jugoslaviji istovremeno i građanskog rata, ne može reći da nije imao podršku naroda), taj je revolucionarni projekt transferiran u Narodnu Skupštinu BiH, na koji je način, makar pro forme, stanje proizvedeno revolucionarnim nasiljem, prevedeno u pravno stanje, tj. legalizirano je. Obzirom da je to stanje imalo i podršku naroda, i obzirom da je trajalo u vremenu uz podršku naroda, to se stanje može nazvati i legitimnim.

Uvjetno rečeno, taj ustavno-pravni put BiH otpočet Zavnobihom, završen je izmjenama i dopunama na Ustav SRBiH iz 1974.  To ustavno stanje, u formalno-pravnom smislu, jeste bilo osnova na kojoj je Republika Bosna i Hercegovina, kao DRŽAVA upala (bez njene volje, otud upala, jer je u to gurnuta), u tokove nasilne dezintegracije Jugoslavije.

Kasnije je bilo nekih sitnijih dopuna, ali to ustavno stanje je bilo osnova za demokratsku ispostavu zahtjeva GRAĐANIMA da se, slobodnim očitanjem volje, izjasne se kako dalje, nakon evidentne propasti jugoslaveskog komunističkog projekta.

U tom smisu i slijedu, jasno je da ZAVNOBiH jeste važan datum u historij BiH.

No važniji od njega je sam čin demokratskog izjašnjavanja građana BiH.

Referendum iz 1992. godine je bio PRVA i JEDINA u historiji Bosne, uistinu demokratska delkaracija demonstriranja volje građana tj. njenog naroda ili, ako vam je draže, naroda.

E hajdemo sada razvlačiti žvake:

  • Srbi nisu glasali;  laž, jesu.
  • Srbi su bili protiv; laž, večinski su abstinirali, ali bilo ih je koji su glasali, a ti su glasali ZA, jer čemu bi izlazili glasati, ako su pozvani i instruirani da ne izlaze na glasanje.
  • Srbi su imali svoj referendum; jesu, neki, vjerovatno većinski Srbi, ali bio je to protiv-ustavan zahvat, prema tome ilegalan.
  • Hrvati se glasali jer su ih Katolička Crkva i službeni Zagreb pozvali da glasaju; da, i? Jesu li glasali ili nisu?
  • Ne postoji bosanski narod; laž, postoji.
  • Bosna ne može biti građanska; laž, može, a što ne bi mogla – ta nije mimo svijeta.
  • Građanska Bosna znači dominaciju muslimana; opet da, i šta onda? Dominiraju li pravoslavni u Srbiji i katolici u Hrvatskoj? Dominiraju! Pa šta? U sekularnim društvima vjersko osjećanje je u sferi privatnosti.
  • ZAVNOBiH je državotvorno utemeljio BiH; bez ZAVNOBiH ne bi bilo moguće osvojiti samostalnu BiH 1992.  Hmmm. Relativno je to. Nije ni Kosovo osvojilo u ratu 1941. na 1945.  državno-pravnu poziciju, pa je historijski tok autonomnu poziciju tog, unutar jugoslavenskog entiteta, nakon disolucije Jugoslavije preveo u državni entitet.
  • AVNOJ (Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije) je legalistički okvir za ZAVNOBiH, pa ako nema Jugoslavije i AVNOJ-a, nema ni ZAVNOBiH-a. O zaista! Prvo košulja, pa onda potkošulja. Zar nije prvo održano zasjedanje ZAVNOBiH-a, pa tek onda AVNOJ-a. Šta nam to kazuje? … I konačno, i bez AVNOJ-a i Jugoslavije, zašto ne bi bilio Bosne? Bilo je i prije Jugoslavije, a eno je i danas na mapi i sa zastavom pred OUN u New Yorku. … Itd. itsl.

Zaista, ZAVNOBiH ima težinu i značaj u historijsko-pravnom i državotvornom kontiniutetu trajanja entiteta, danas zvanog Bosna i Hercegovina, ali, sa stajališta perspektive trajanja i odnosa kakve je povijest stvorila u modernoj BiH, najbolje bi nam bilo, ZAVNOBiH registrirati u kolektivnoj memoriji i ostaviti ga na historijskim i znanstvenim stalažama duha u Bosanaca, a na pijadestal uzdignuti, slaviti i veličati Referendum o nezavisnosti iz februara-marta 1992. g.

Moje je mišljenje. A vi znate svoje.

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *