Sud u Moskvi je 17. 4. 2023. izrekao 25 godina robije Vladimiru Vladimiroviču Kara-Murzi. Vladimir Kara-Murza je, uz Alekseja Novalnog, najpoznatiji ruski opozicionara. Presuda je politički motivirana, na temelju optužnice za tzv. krivično djelo izdaje, navodno počinjene javnim izjavama protiv ruske agresije na Ukrainu. Tim povodom prenosimo završnu sudsku izjavu optuženog, od 10. 4. 2023.
Sudci, članovi sudskog vijeća,
Bio sam siguran, nakon dvije decenije provedene u ruskoj politici, nakon svega što sam vidio i doživio, da me više ništa ne može iznenaditi.
Moram priznati da sam pogriješio.
Iznenađen sam mjerom u kojoj je moje suđenje, po svojoj tajnosti i preziru spram pravne procedure i pravnih normi, nadmašilo čak i „suđenja“ sovjetskim disidentima 1960-ih i 1970-ih. Da i ne spominjem oštrinu kazne koju je tražilo tužilaštvo ili retoriku o „državnim neprijateljima“. U tom pogledu, otišli smo dalje od 1970-ih, sve do 1930-ih. Za mene, kao historičara, ovo je prilika za razmišljanje.
U jednom trenutku tokom mog svjedočenja, predsjedavajući sudija me podsjetio da je jedna od olakšavajućih okolnosti „kajanje zbog onoga što je [optuženi] učinio“.
I iako je malo toga zabavnog u mojoj sadašnjoj situaciji, nisam mogao a da se ne nasmejem: zločinac se, naravno, mora pokajati za svoja dela.
Ali, ja sam u zatvoru zbog mojih političkih stavova. Zbog toga što sam istupao protiv rata u Ukrajini. Zbog dugogodišnju borbe protiv diktature Vladimira Putina. Zbog zalaganja za usvajanja ličnih međunarodnih sankcija prema tzv. Magnitski zakonu, protiv kršitelja ljudskih prava.
Ne samo da se ne kajem ni za šta od ovoga, već sam ponosan na to. Ponosan sam što me je Boris Njemcov doveo u politiku. I nadam se da me se ne stidi. Pristajem na svaku riječ koju sam izgovorio i svaku riječ za koju me ovaj sud optužuje.
Krivim sebe samo za jedno: da tokom godina svog političkog djelovanja nisam uspio uvjeriti dovoljno svojih sunarodnika i dovoljno političara u demokratskim zemljama u opasnost koju sadašnji režim u Kremlju predstavlja za Rusiju i svijet . Danas je to svima očigledno, ali uz strašnu cijenu – cijenu rata.
U završnoj riječi pred sudom, optuženi obično traže oslobađajuću presudu. Za osobu koja nije počinila zločin, oslobađajuća presuda bi bila jedina pravedna presuda. Ali, ja od ovog suda ne tražim ništa.
Znam presudu. Znao sam to prije godinu dana, kada sam u retrovizoru vidio ljude u crnim uniformama i crnim maskama kako trče za mojim automobilom. Znao sam – to je cijena slobode govora u današnoj Rusij.
Ali isto tako znam da će doći dan kada će se dići mrak nad našom zemljom. Kada će se crno zvati crno, a bijelo će se zvati bijelo, kada će na zvaničnom nivou biti priznato da je dva puta dva i dalje četiri, kada će se rat zvati ratom, a uzurpator uzurpatorom, i kada će oni koji su zapalili i pokrenuli ovaj rat, a ne oni koji su pokušali da ga zaustave, biti prepoznati kao zločinci.
Ovaj dan će doći jednako neizbežno kao što proljeće prati i najhladniju zimu. I tada će naše društvo otvoriti oči i biti užasnuto kakvim strašnim zločinima su počinjeni u njegovo ime. Od ove spoznaje, od ovog promišljanja, počeće dug, težak, ali vitalan put ka oporavku i obnovi Rusije, njenom povratku u zajednicu civiliziranih zemalja.
I danas, čak iu mraku koji nas okružuje, čak i sjedeći u ovom kavezu, volim svoju zemlju i vjerujem u naš narod. Vjerujem da možemo ići ovim putem.
(Za bosanskepoglede.com priredio – N. F.)