Nihad Filipović
30. 5. 2022.
1.
Mislim, svak svoje zna i srećno im bilo, ali, bez uvrede i zadnjih misli, pogledam tu gore uz naslov i na um mi dođe ona iz naroda: – Da Bog da te šćeri paša oženio, ali … hmmm.
Zar ovi bh. SDP titoisti i vama ne liče na kineske maoiste: sve njegovo odbacili, osim političke diktatature, ali ga zadržali na novčanicama, na slikama u kabinetima, ukipljenog ga zadržali itd. Pa je on kao neka brklja, stvarna ili umišljena svejedno, oko koje se okupljaju oni i narod… Jamda!
Dobro, kineski maositi u vrhu Komunističke partije Kine su napravili proboj u ekonomiji, enormno podigli životni standard Kineza, ekonomski preporodili Kinu, jer su se riješili nekih budalaština u mišljenju i vratili se drevnoj konfućijanskoj mudrosti o mačkama i miševima, (znate, bitno je da maca lovi miševe, a ne koje je boje) – i uZput redom od sebe napravili multimilijardere.
Pa sad’, ako su ovi naši maoisti, zvani titoisti, u Bosni priuba na njih, a nije da nisu, mnogi su razvili vještinu kapitalističkog akcionarstva i usput se poprilično oparili, more biti, jednom kada pobijede na izborima i oni naprave brklju od idola, okupe narod oko brklje i naprave od Bosne malu Kinu ili makar Hong Kong!
A političke reforme mogu i sačekati. Amin, Amen i Haugh!
2.
Bosanska i regionalna Peta kolona na slobodno mišljenje (naročita srbska frakcija, eto šara Šarović, zavija Vukan, baja Bajica Drkan i tako redom); znači, vrti Peta kolona metuzalema Kisindžera na mreži, biva evo i on preporučuje da se Putinu prepusti Krim, otvore pregovori i smiri rat u Ukraini… Kisindžer ne zaslužuje komentar, jedno jer više nema nikakvog uticaja na američku politiku (mada moguće takvih razmišljanja ima kod američkih kreatora politike i danas), a drugo, jer to što on zagovara (i u s-h agresiji na Bosnu 1992. na 1995. je isto zagovarao), historijski je poražena tzv. appeasment politika (politika smirivanja). Znači udovoljiš siledžiji koji je žrtvi razbio nos i kao smirio si ga i zaštitio i sebe i žrtvu. … Ma krasno. Okupira Putin Aljasku s namjerom da je vrati nazad majčici Rusij u njedra, gdje je jednom i bila, a Kisindžer savjetuje američkog predsjednika – Leavit it as it is mr. president. Negotiation is only solution.
A u knjizi historije piše – tako je Zapad žrtvovao Čehoslovačku, e da bi smirio Hitlera i sačuvao mir. Tako je Evropa, haman pa žrtvovala Bosnicu, e da bi smirila kasnijeg haškog pacijenta Miloševića.
Interesantno je koliko ih u Bosnici ne razumiju (a neki i neće da razumiju) o čemu je u ukrainskom slučaju riječ. Kojekakvi – budi Bog s njima i nama – naivci, a i direktno pokvarenjaci u mišljenju, ponavljaju Zelinski, vaki-naki, otrovne sile političkog zapada uvukle ga u prljav posao rata sa moćnom Rusijom, a sada mu narod gine za taj Zapad koji vodi rat preko Ukraine do posljednjeg Ukrainca. A ni riječi o Putinovim ustrajnim pokušajima rusifikacije Ukraine, ni riječi o Majdanu 2013. u Kievu, nakon čega slijedi Krim i rovarenje u Dombasu i Luhansku 2014, ni riječi o tome da ukrainski narod u ogromnoj većini teži zapadnim ekonomnskim, političkim, pa i vojnim integracijama i da je to historijski proizvedeno ruskom opresijom, dominacijom, tlačenjem u prethodnom vremenu, itd. Ni riječi o tome.
Relativizam i komotan odnos prema istini je u Bosni, izgleda, proizvodni brand br. 1. Čitam onog Eldara Dizdarevića u Oslobođenju, bajagi ekonomska analiza sankcija na Rusiju i Putinovog reagiranja na iste, a u podtekstu likovanje što će Rusija politikom oslonca na nacionalnu valutu, podkovanu zlatom, konačno zadati udarac, (valjda smrtni), Zapadu, koji (jer je historijski tok nakon Drugog sv. rata tako izrežirao), dominira i u poslovima internacionalnih financijskih transakcija i poravnanja. Tačno se iz teksta osjeti – samo što se nije upiškio od sreće pri očekivanju takvog ishoda rata u Ukraini.
Ni riječi o tome da je jedna država napala drugu državu kojoj (i njoj i njenom narodu) odriče pravo na postojanje. Ni riječi o tome da je time ugrožen evropski (pa i svjetski mir: dva svjetska rata u XX. stoljeću su počela iz Evrope). Samo likovanje nad zlatnom rubljom koja će konačno potisniti bezvrijednu masu papira na kome je odštampan američki dolar. … Eto, kako mali Perica zamišlja odnos države, njene ukupne moći i pozicije u svjetskim relacijama. Aman, aman!
Ishod agresije na Ukrainu je krajnje neizvijestan. … Ništa se sa sigurnošću ne može kazati u vezi ishoda agresije na Ukrainu, osim da svijet sigurno neće biti isti kao do odpočinjanja te agresje.
A to, veliki i podmukli uvukli male u haos, pa sada sa strane promatraju – to su žvake nadrealističkog, ideološkog, kakvog god hoćete, samo ne racionalnog uma. Mali u svijetu velikih, koji kreiraju svjetske tokove, (to je naprosto historijska konstanta koje, ako želiš da te primaju ozbiljno, moraš biti svjestan ili odstupi od javnog očitanja) – moraju pametno odvagati i izabrati pravu stranu historije.
Mislim da je očito već sada – svrstavanje uz agresorsku Rusiju, nije ta strana. A ne možeš ni ostati nesvrstan, kad si između vihorova.
Srbi imaju taj specifičan odnos i osjećanja spram Rusije. To u stranu, to je pitanje osjećanja. Ali razum i historijski uvid kazuje – na naš prostor i ljude zadnjih stotinu i jače godina svako zlo dolazi iz Rusije – od kojekakvih panslavističkih osjećanja (na temelju kojih se kreira pragma), preko komunizma do ovog danas kriptohristoslavizma… A srbski put – i to historija kazuje, nedvojbeno je evropska džada; i to je ono što uviđa i vrh srbskog mišljenja…
A Šarović i ti što populistički šaraju političkim mišljenjem u Srbistanu … pa vrijeme im je da sele. Samo zavalače i srbski narod i sve skupa u Bosni na historijsku stranputicu.