Nihad Filipović
(Danas je 2. 6. 2023, a ovo što upravo tipkam je refleksija na jednu objavu na face psihijatrij moje malenkosti od 2. 6. 2021.)
Znači, ovako Vukanoviću Nebojša, simpa si mnogim Bošnjacima, pa evo, i meni si, ali:
- Priznaj da je na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena agresija; evo ja nemam problem da kažem da je bio i građanski rat, pa u čemu je onda tvoj problem da priznaš da je rat u RBiH 1992. proizveden direktnim miješanjem u poslove susjedne republike (države). Pa općepoznata je činjenica da je Srbija preko njene tajne službe i djelovanja terorističkih jedinica ubačenih iz Srbije u BiH, proizvodila rat u Bosni.
- Priznaj da je bio genocid u Srebrenici i plus svuda gdje su odmetnuti banditi pod komandom Srbije u Bosni zakopitili; jer genocid nikada nisu opštinski, pa tako ni genocid nad bosanskim muslimanima nije bio samo srebrenički fenomen.
- Priznaj da je entitet kojom se i ti dičiš nastao na zločinu genocida.
- Priznaj da postoje snage koje i dan danas nastoje od entiteta i autonomije kojom je nagrađena agresija, napraviti državu, s krajnjim ciljem, priključenja Srbiji.
Priznaj, pa bujrum. Evo ti ruka i bratski zagrljaj.
Samo kada bi Nebojša, The Great Pretender, Vukanović, tako postupio, još više bi dobio na popularnosti u Bošnjaka, a izgubio bi podršku većine Srba koji ga sada podržavaju. Srbi nisu u toj fazi duhovnog otrježnjenja od etno-velikosrbskih mokrih snova, e da bi smogli snage to gore prihvatiti.
Sa ovakvim poput Vukanovića, opasnost za Bosnu i Bošnjake, ako se ikad Vukan izpentra do vrhova vlasti, jeste – navikavanje i bošnjačko mirenje sa tekovinom genocida, u duhu i na jeziku, a to onda znači i u praksi.
Doduše, i službena bosanska politika je prihvatila Republiku Srbsku kao neupitnu činjenicu. I Sulejman Tihić i kasnije Bakir Izetbegović, kao lideri najjače stranke u Bošnjaka, ne jednom su ponovili – Niko ne može ukinuti Republiku Srbsku, bez volje srbskog naroda. … Čak je i Željko Komšić, ako se ne varam tamo neke godine unazad, čestitao DoDrku, Dan republike.
Dobro, kod većine Bošnjaka to mirenje bosanske mainstream (centralni tok, matica) politike sa velikosrbskim genocitetom se doživljava kao taktika, a vizionarski strateški cilj je da se evolutivno dođe u fazu u kojoj će sami Srbi shvatiti da im je Bosna interes, odtrijezniti se od veklikosrbskog etničkog nacionalizma i okrenuti se Bosni – kada moguće, na dnevni red dolazi i racionalan dijalog i izmjena ustavne strukture države. Kako stvari stoje od tog cilja smo daleko kao i 1995. što smo bili, kada je aktuelni provizorij od ustava, pisan u američkoj vojnoj bazi u Dejtonu, država Ohajo.
Danas su Srbi u fazi gdje se javljaju i na javnu scenu naviru nove, mlađe face u srbskoj politici u Bosni, ali se čini da su čak i radikalniji u laganju na crti odbrane genocidne stečevine, nego njihovi očevi (duhovni i stvarni). Draško Stanivuković izjavljuje: – Bosna je zemlja u kojoj živimo, a Srbija je majka; i zahtjeva da se sa njim u komunikaciji upotrebljava puni naziv – Republika Srbska, a ne skraćeno RS. Kaže:
– Ni ja ne kažem BiH, nego kažem puno ime Bosna i Hercegovina, pa zašto onda vi kazujete RS.
Eto s kim se ima posla. Eto, koliko je napaljen (ili se želi javno pred srbstvom takvim deklarirati, jer, nakon što ga je Drk, vjrovatno uz pomoć Beograda i Službe, uhvatio bez gaća, njega samo radikalna retorika i savijanje kičme, diže iz politički mrtvih). … A istovremeno, i on igra The Great Pretender predstavu – upućuje Bošnjacima poruke tolerancije, posjećuje javne iftare, čestita vjernicima Ramazan, poziva na slogu, kao ovo je i vaš grad, strašno je ono što se dešavalo u Banja Luci… itd. Tako da, DA, čini se on je već prešao crtu, nakon koje je teško vratiti se na polaznu tačku, na kojoj je puno obećavao.
Nenad Nešić srbuje tako da bi se i opanak zarumenio. A nemam mu kojih četrdesetak i koja godina. Znači, mlado, a zadojeno. Pa, je'l nije?
Jelena Trivić četnikuje, na sva zvona. A profesorica na fakultetu. Možeš misliti. I hajde de što četnikuje, dobar dio Srba četništvo izčitava na jedan sasvim drugi (pogrešan) način od Bošnjaka koji su stradali pod njihovom kamom, nego ne zna artikulirano to objasnit; jer je nemoguće objasniti. Iz tog logičkog kontapunkta – odbrana četništva i đenerača Draže i navodnog zagovaranja Republike Srbske u BiH, nemoguće je izvlačiti racionalnu artikulaciju. Zato se gubi i petlja. … Izgubila je (lično mislim da je pokradena) na izborima u utrci za predsjednika RS. Pobjednik je Putinov satelit u BiH, Drk što je svakako gore od lošeg; jer niti valja Drkova, niti valja Trivićkina opcija; (kakav samo bajoslovni izbor za glasače u manjem blentitetu).
Vukanović je opet, evo se njemu vraćam, moj je utisak, od njih, najiskreniji. Mada, osim što je srbski etno-nacionalista, nije naj jasnije koja je STVARNO njegova politička pozicija: Bosna i u njoj RS, a drugo ne dolazi u obzir; ili … hmm?
Ali, duboko je svjestan da svaka priča protiv genociteta i nazivanje stvari pravim imenom, njega lišava bilo kakvih šansi da se uzpentra tamo gdje je bio naumio završiti – u Predsjedništvu BiH. Pa pošto se to, u nesporazumima s kolegama mladim travestitima srbske etno-nacionalističke politike u Bosni, izjalovilo, danas mu ostaje da se javno prezentira kao potpuno nezavistan i originalno svoj i narodni.
Kao i do sada i dalje njegova priča, plijeni pažnju dobronamjernih ljudi. Popularan je i kod mnogih Bošnjaka, ali, podvučeno, i njegova poruka je: – Republika Srbska je neupitna. Nema izlaska iz BiH, nema ukidanja RS, ja sam legalista i suverenista. Ja sam za BiH.
Eh, a sada, što je svakom s zrnom pameti jasno da je u Bosni sve nelegalno – od izstupanja SDS iz Skupštine, preko proizvođenja rata, pa nadalje, i da sa RS nastalom na zločinu genocida, (koji genicid, uz to i dalje ne priznaju i koliko sam pohvatao ne priznaje ga ni Vukanović, što znači, do toga nas vodi racionalno mišljenje, u datim okolnostima, spremni su iste radnje ponoviti), znači, na takvim temeljima BiH nema održivu, stabilnu (mirnu) budućnost- e, to se kao njegove pameti ne dotiče. Što kažu – Il’ se pravi lud, il’ mu noge smrde?
Bilo kako bilo, The Great Pretender Vukanović je ipak bolje riješenje od starih i ovih prelaznih travestita (Drk, Nešić i masa drugih) velikosrbske etno-politike u Bosni.
Ali da i njemu treba stalno istinu (da je novinara od kalibra) podastirati u lice – treba. Koliko radi bošnjačkih munafika i hableka svake fele, toliko i radi njega i Srba koji su uz njega. Jer, istina, kako god neprijatna da je – oslobađa!