Nihad Filipović
11. 7. 2015.
E sada počinje propagandni rat – Ivica Dačić: Uputićemo protestnu notu BiH zbog pokušaja ubistva Vučića, Dodik dramatično izjavljuje: Ovo je napad na Srbe. Vučić državnički i dalje s ispruženom rukom pomiranja, izjavljuje: Moja ruka pomirenja i dalje ostaje pružena.
Javljaju se i merhametli tuta-duduci u Bošnjana. – Napad na Vučića je napad na naše islamske vrijednosti i isto je što i napad u Banja Luci prilikom polaganja kamena tenmeljca za džamiju Ferhadiju, kaže tamo neki, izjavljuje jedan tamo neki tuta-duduk.
Hmm. Kako da ne. Incident u Banja Luci kada je ubijen Murat Badić i ovo danas sa Vučićem je, štono kažu, miješanje baba i žaba: ono u Banja Luci je terorizam rulje koju je vlast najarcala. Poruka je bila nećemo džamije u Banja Luci. I uzput, tamo je stvarno izvršeno ubistvo.
Danas, Vučić nije ubijen. Danas je bio ispad manje ili veće grupe, nebitno, sa čime vlast nema ništa, u smislu da je to priredila itd; (osim što su ga, blećci, pozvali da glumi srbskog Branta u Potočarima). Spontana poruka je: Nećemo četnika Vučića na dženazi. Dženaza jeste skup dostojanstvenih na koji se dolazi iz unutarnje potrebe, ne po pozivu ili prema političkoj računici šta dobivam, a šta gubim dođem li ili ne dođem li na dženazu. Vučić je sve vrijeme politizirao oko svog dolaska očekujući ishod glasanja u OUN o britanskoj Rezoluciji o srebreničkom genocidu. Njegov dolazak je iz računa, a ne iz stvarne unutarnje potrebe i iskrenih namjera da se pruži ruka pomirenja. Neki u Bošnjana su takve namjere Vučića prozrjeli, pravilno razumjeli i onda jasno da je to kod takvih i ovih danas prisutnih na dženazi, izazvalo revolt.
Vučić je tip koji se nije odreka četništva. To je tip koji je u ratu izjavljivao i radio, znamo šta, tip koji i poslije rata ratuje i svečano postavlja ploču sa nazivom Bulevar Ratka Mladića, istog onoga koji je komandovao ubijanjem u srebreničkoj enklavi, tip koji ne priznaje genocid u Srebrenici usprkos presude suda OUN; to je tip koji se udvara Europi prodajući se za naprednjaka i pomirbenjaka, a u programu njegove partije stoji kao cilj prisajedinjenje Republike Bukove, Srbij, (pa su onda to brže bolje skinuli kada smo ih raskrinkali); to je tip koji genocitet u Bosni drži najvišim srpskim spoljnopolitičkim interesom, a valjda bi i zadnja bena u Bošnjana do danas trebala znati da bez ukidanja genociteta, nikakva pomirba nije moguća. Jednostavno nije moguća, jer je to i protiv ljudi i protiv Boga. Kako se možeš miriti sa nečim što je ozidano genocidom, na kostima tolikih nevinih ljudi, žena, djece?
Daleko je on od Vili Branta. Kome to nije jasno, šta uopće traži u politici. Čedomir Jovanović da se pojavio, bio bi dočekan sa cvijećem; (nisu baš ni sve Bošnje la totale bene, pa da ne znaju političko žito od kukolja razlučivati). A ovaj ordinirani četnik koji nam podvaljuje ruku pomirenja, dok u isto vrijeme ne priznaje genocid, uslovljava dolazak neusvajanjem Rezolucije o genocidu u Srebrenici i sanja o prisajedinjenju Republike Bukove Srbiji. Pa ljudi on takav je još dobro i prošao.
I konačno, koliko god ovo što se desilo bilo za osudu, a najprije su za to krivi organizatori i oni u politici koji su mu dozvolili da se pojavi, usprkos jasnih poruka naroda – nećemo te Vučiću na dženazi, ovo je u isto vrijeme znak trežnjenja, znak buđenja bošnjačkog ponosa po kome masovno sline i masturbiraju svi, od ovakvih poput Vučića do bošnjačkog političkog vrha.
Dosta više u vražiju mater.
Politika bez zrna časti i obraza kakvu vode bošnjački prvaci jeste političko prostituiranje. Društvene mreže vrve porukama, narod i viđeni intelektualci uglas im poručuje ne dovodite ga u Srebrenicu, a oni gluhi, glume konstruktivce i pomirbenjake, pa sve pa po svom. I onda se desilo.
11. 7. 2020.
Razumjeti kako vam paše – ali srbska politika, ako je kultura, (a i politika je kultura, dakako) i ima obraza, ne bi trebala birati načelnika u Srebrenici najmanje narednih 50. godina.
Ko Švabo što nije mogao nogom u Kragujevac… E ne more ni Srbin guzicom u načelničku fotelju Srebrenice.
Ali hej… Šta zna šugava ovca šta je svila i kadifa!
PETA KOLONA U ŠEHERU
Od malih nogu, jel'te, demonstrirao je talent.
Dole, mladić u najboljim godinama, u omladinskom kampu Ravna Gora, s Miroljubom mirotovorcem – ljubiteljem rušenja brana i potapanja Aaga i Nizozemske.
ČEGA SE LIK DOSJETIO
11. 7. 2022.
Kakvo smeće moraš biti da dođeš u Potočare i izjaviš: – Ovdje su ubijani ljudi, ali ne zato što su muslimani, nego zato što su ljudi!
Je li trebi skicirati? Treba crtati, možda? Treba. Dobro. Znači ovako – lafo humanistički, a la Dritan kazivano: U jeku kampanje protiv spomenika kulture u Banja Luci je, maja 1992, minirana džamija Ferhadija i sve islamsko što je bilo u gradu i šire… Bio je to napad na KULTURU, ne na muslimane i Islam u Bosni. No na kulturu. Kužite?
Banja Luka, grad u kojem nije biloi rata, 1992, Ferhadija džamija nakon miniranja.
Iz te politike, u gradu Banja Luci, u kojem nije bilo rata, izrodilo se ubijanaje tamo nekih ljudi, koji su slučajno bili muslimani i Bošnjani. Ali, ne, ne, nikako, ni slučajno nisu ubijani zbog toga; nego su ubijani zato što su ljudi!
Jah. Što onaj reče – Čega se lik dosjetio!