Nihad Filipović
LEX LEGIS I PROCEDURA
29. 9. 2021.
Klapa prva:
Formalno (proceduralno) se kod nas često doživljava kao nepotrebna smetnja, gubljenje vremena, nešto što nam nije trebalo i bez čega se može, pa se odluke koje se tiču miliona donose voluntaristički, preko koljena, ishitreno i sa debelim i nepomućenim uvjerenjem u ispravnost.
To je ista ona svijest što je i u onim bivšim jugoslavenskim vremenima harala javnim prostorom. Pokojni maršal Josip Broz je to jednom prilikom izrazio sintagmom: Pustite zakon, biće onako kako se drugovi dogovore.
Slobodan Milošević je to okrenuo u ono glasovito (nakon čega je uslijedila proizvodnja rata): – Zakonito nezakonito, statutarno nestatutarno, biće onako kako narod želi; što je, jel'te, isto, jer se u oba slučaja svodi na – pustimo proceduru biće onako kako JA tj. MI, vladajući odlučimo.
Onaj koji ne razumiju pogubnost ovakvog načina mišljenja, a takvi haraju našim javnim prostorom, uopće ne razumiju šta je pravna država.
Klapa druga:
Uočite razliku:
– Ne priznajem ovaj sud. Priznajem samo sud moje partije. (J. B. Tito).
– Ne priznajem haški antisrpski (antihrvatski) sud. (Srpski i hrvatski papci i vilozovi; podrazumijeva se i oni priznaju samo sudove njihove partije).
Znači – isti je to sektaški duhovni anticivilizacijski mulj, iz kojeg fermentira opora zbilja neupitnog jednoumlja “naših” istina.
DOBRO JUTRO KRUGOVALNO
29. 9. 2017.
Upravo otkrih još jednog Hrvata orijentalnog uljudbenog kruga; hr.wikipedia.org izvor: – Muhamed Hadžijahić, (Sarajevo, 6. veljače 1918 – Sarajevo, 21. lipnja 1986), hrvatski bh. povjesničar, doktor prava i stručnjak za političku povijest.
I još kaže taj, već od 1941. borac NOB-a, namah nakon rata, progonjen zbog hrvatske nacionalne orijentacije.
Nešto kontam – plaho nas vole, a nas sve manje.
Kako je krenulo i još traje izgleda biće to ljubav do posljednjeg Bošnjaka.
PUSTO TURSKO
29. 9. 2017.
- Da, potomak sam grebenih begova.
- Da, i moja familija je, kao i tolike druge muslimanske bosanske familije, nizom administrativnih zahvata usmjerenih na kreiranje socijalno pravednog društva, prevedena u proletersku masu.
- Da, otac mi je imao dva brata, oba nerealizirani begovi; najstariji je 1941. na 1942. ostao starati se o porodici, a dva mlađa su otišli u partizane boriti se za – povratak begovata.
- Da, moj otac, a i adže (to je stric za moje obožavatelje koji se ne razumiju u bosanske turcizme), kao begovi u pluskfamperfektu, odrobijaše Goli otok u prezentu, ali, to ih ni za jotu nije skrenulo sa pravog puta. Nakon Otoka, otac mi u futuru, posta je još tvrđi beg i komunista.
- Da, i ja sam, kao potencijalni beg i turkofil nostalgičar, u rodnom gradu Ključu, nakon izbijanja Bune na begove i turkofile, bačen u zatvor u kojemu mi je bio i otac bačen od antibegovat ustanika, prije nego je oDpremljen, bez suđenja, na Goli otok.
- Da, smatram da mene, ne dao Bog bega, a dade antikomunistu, iz zatvora u Ključu, na planinu Ma(h)njaču, u Sabirni centar za begove i turkofile, oDpremiše isti oni koji su mi oca i bega u pluskvamperfektu i komunistu u prezentu oDpremili na Otok.
- Da, i gore ma Ma(h)njači, isti ti koji su mi oca bega i komunistu oćerali na Otok, ubiše mi brata, potencijalnog bega i turkofila ko što sam i sam.
- Da, smatram da je promjena paradigme tj. načina na koji iZčitavamo našu prošlost – i dalju i bližu – NUŽNA PRETPOSTAVKA duhovne emancipacije Bošnjaka (a i Bosanaca)
- I da, živo me se grebe, što neki, ideološki mumificirane pameti, u mom zalaganju za kritičko, ali racionalno iZčitavanje Osmanlijskog perioda bosanske historije, vide nepostojeću begonostalgiju i turkofilstvo.
ALFABET HISTORIJE
Humanitet, od antičkih vremena do danas, nema kvalitetniji, socijalno pravičniji i ljudskoj težnji ka slobodi, istini i pravdi bliži projekt odnosa u društvu od modernog demokratskog projekt.
Ekscesi u stranu, slabosti i potreba dogradnje i filigrantskog modeliranja sistema u stranu, ali kapitalizam i tržišni model organizacije ekonomije donIjeli su neviđeni progres čovječanstvu.
Ništa u povijesti humaniteta nije tako u korist mase funkcioniralo kao demokratski sistem parlamentarne demokratije i tržišni mehanizam organizacije ekonomije.
MJERA NAŠEG ZAOSTAJANJA
29. 9. 2019.
Ako je Titova Jugoslavija bila vrhunac civilizacije ljudi naših prostora, kako tvrdi filmski reditelj Lordan Zafranović, (a ima ih još, od, čast svakom – veresija nikom, profesora, direktora i reditelja do kamiondžija; interesantno, ali među umnim ljudima, kulturnjaci – oni što su za Titina vakta na budžetu živjeli, u tome prednjače) – onda je to mjera našeg zaostajanja.
Mislim ima nas vani na buljke razćeranih i razeljenih iz te civilizacije, pa prst na čelo i kontajte ljudi, gdje živite i gdje ste živjeli!
Scena iz vremena cvjetanja jugo civilizacije
SATIRA (ti ga) ZA DANAS
SUBJEKT – OBJEKT
29. 9. 2017.
Vrijeme – juče, danas, sutra:
- Muškarac je subjekt ženske težnje da bude zaštićena i zadovoljena, kojeg žena, da bi ostvarila jednakost, ima tretirati kao objekt požude i upotrebni predmet.
- Žena je objekt požude muškarca, kojeg treba tretirati kao subjekt.