Naslovnica, tovarišć Stajin: Kako postići da svi budu srećni? Pobiti sve koji se osjećaju nesrećni!
Nihad Filipović
CVJETANJE TIKVI
14. 11. 2017.
Vidim ovih dana cvjetaju tikve po internetu povodom stotinu godina od boljševičke Oktobarske revolucije. A u Sarajevu SDP-ovci izašli pa crvenim zastavama komunizma i slave jednu ideju u ime koje je, za sedamdeset godina nakon 1917, pobijeno 62 miliona ljudi; (procjena na koju nalazimo u londonskom list “Indenpendent”, 5. mart 1993). Čak ako iz te brojke umanjimo sovjetske žrtve u Drugom svjetskom ratu, opet ostaje 20 miliona pobijenih samo u periodu Staljinove vlasti, 1924. na 1953. (Jonathan Lewis and Philip Whithead, Stalin: a Time for Judgement, str. 57, London 1991; isto citira Jonathan Glover, Humanity, a moral history of the twentieth century, str. 237, Pilmico, 2001.)
Prema jednom izvještaju KGB (sovjetska politička policija), sovjetskom lideru Nikiti Sergejeviču Hruščovu, samo u šest i po godina, od januara 1935. do juna 1941, pobijeno je sedam miliona ljudi. (Dmitri Volgonov, Lenin: Life and legacy, str. 571, London 1994; isto, u pomenutom djelu Jonathana Glovera, str. 237.)
Neki drugi izvori ukazuju na sedam miliona pobijenih tokom tisuću devet stotina tridesetih. Itd… itd. Okean pobijenih, a klonirani titoisti u Sarajevu 2017. izlaze na demonstracije podrške orgiji ubijanja ljudi u ime, bajagi, ideje slobode, pravde, bratstva, jedinstva i jednakosti ljudi.
UTOPIJA MIŠEVA
14. 11. 2020.
(Na znanje i ravnanje anti Bil Gates meta-ćenifa populistima i ekspertima Duboke države)
Eksperiment Mouse Universe (Mišij svemir) bio je pokušaj znanstvenika John B. Calhouna da na primjeru reagiranja zajednice miševa zatvorenih u omeđen prostor, uz obilje hrane i bez opasnosti po život, iztraži i objasni uticaj demografskog prirasta u ograničenom prostoru na ponašanje miševe; i otuda izvlačenje paralela na ljudsko društvo.
Dakle miševima je stvoren idealan svijet u kome će uz obilje hrane, vode, s reproduktivno aktivnim ženkama odnosno mužijacima, i bez opasnosti po život sa strane životinja koji u prirodi love i održavaju egzistenciju na ulovu miševa, te će tako moći bezbrižno živjeti kako u kakvoj mišijoj utopiji; jedini limit utopije je bio ograničen prostor u kome su živjeli: bili su to kafezi veličine 2.7. metara kvadratnih širina, puta 1.4 metra visina.
Eksperiment je započet stavljanjem četiri para miševa u kafez. Možete predpostaviti – miševi su se počeli razmnožavati kao ludi; sex, hrana, voda, spavanja, pa opet – sex, hrana, voda, spavanje. Razultat je bio nagli prirast populacije miševa u kafezu.
Međutim, 315 dana od nastanjenja utopije, reprodukcija miševa je počela naglo opadati. Kad dostignutog broja od 600 miševa u kafezu, između miševa je “spontano” krenulo formiranje hijerarhije: veći, snažniji miševi počeli su napadati druge mužjake u grupu, što je vodilo “depresiji” tj. psihološkom urušavanju manje snažnih mužijaka. Zanemarene, nezaštićene ženke sa njihove strane, postaju sve agresivnije prema sobstvenim i tuđim mladunčadima (djeci). S porastom agresije, ujedno gube reproduktivno raspoloženje. Natalitet opada, a raste smrtnosti mlađih novorođenčadi i rođenih ali slabije odpornih mladunaca.
U toj se fazi javljaju i tzv. zgodni ili lijepi miševi – mužijaci: gube agresivni nagon mužijaka, odbijaju pariti se sa ženkama, a zauzvrat, raste među njima homoseksulizam, odbijaju boriti se za svoj prostor, prioritet im je hrana, voda, dnevno “čišćenje” i glanjcanje krzna i spavanje.
Postupno, takvi mužijaci i reproduktivno pasivne ženke, postaju većina u kafezu. Kako vrijeme odmiče dalje, njihov broj je sve veći, a broj novorođenih miševa sve manji. Među miševima, usprkos obilju hrane, javlja se kanibalizam.
Eksperiment je započet u julu 1968. Dvije godine nakon odpočinjanja eksperimenta, 1970, zabilježeno je rađanje posljednjeg novorođenog miša u kafezu. U naredne dvije godine ubijen je (umro je) i posljednji miš u koloniji.
Calhoun je isti eksperiment ponovio 25 puta i svaki put je rezultat bio isti.
BAGRA, KURVE, PSI I BLATO
14. 11. 2021.
Obraza – guzica! Tako vidim to Do-Drkovo i Čovićevo koketiranje s evropskim vrijednostima antifašizma i te njihove javne deklaracije humanističke svijesti povijanjem šije pred Zidom plača u Jerusalemu i upisivanjem u Knjige sjećanja na žrtve holokausta.
Odvratno je to i pokvareno do kosti. Bezkrupulozna drskost je lice te politike i tih onanista u politici. Samo prije nekoliko hefti, taj Drk je huškao u Budimpešti, biva: – Ne znate vi kakvi su muslimani; i dobio aplauz za to od Orbinovih evropskih ksenofoba. Konstantno u zadnje vrijeme umjesto termina Bošnjaci koristi termin muslimani, nastojeći na taj način dolijevati ulje na već zapaljeni požar evropske islamofobije.
A gore od svega je, što ovakvi tipovi jesu sve i nisu ništa. Drk, sigiran sam, nije nacionalista Karadžićevog, ali jeste oportunista Miloševićevog kova. A takvi su najgori. Takvi nemaju politike. Njih u politici vodi samo njihov interes, maskiran, naravno, juče komunizmom, danas nacionalizmom, a sutra ako uztreba ponovo – ko zna čime; šta već bude u modi. Samoživi su to oportunisti koji se nastoje okoristiti na valu nekih, bajagi velikih ideja i pokreta u vremenu, pa odtuda komunizam juče na njihovim zastavama, a naci-šovinizam danas.
Takav je bio Milošević koji je vidio priliku 1980-ih i 1990-ih, da se uspne na vrh piramide najvećih u Srba; takav je bio Mladić, koji je rano, još u maju 1992. prepoznao da ta politika vodi u genocid, pa se ipak, procjenjujući da to pobjeđuje, stavio na čelo vojnih falangi te politike – jer eto prilike za njega i njegovu slavu u rangu slavnih srpskih đenerala iz Prvog svjetskog rata; a takav je i licemjer Čović Dragan, zadrti komunjara i jugo-ćiriličar, Albert Šper ercegovački, takav je bio onaj ljigavi Prlić Jadranko, (e taj je najbliži Himleru ercegovačkom); itd. Bogata je riznica dinaridskih ojkadžija u regionalnoj politici.
Bagre, kurve, psi i blato!