Banja Luka, 21. februar 2022, na dan kada su ruska Duma i predsjednik Putin priznali dvije odcijepljene ukrajinske provincije – Dombas i Luhansk – za samostalne države. Kad ih samo prije izprintaše, Bože mili?
Nihad Filipović
Ovo sam napisao i kao kratak, ad hock komentar, objavio na mojoj face psihijatriji, dva dana pred napad ruske armije na Ukrajinu. Tada smo još svi živjeli u uvjerenju da je ruska armija moćna i da, ako krene na Ukrajinu, ta država nema šanse odbraniti se. Međutim, danas znamo, Putinova “Specijalna operacija” (tako nazvana jer je riječ o očitoj agresiji, a ruski ustav izričito zabranjuje pripremanje, planiranje i otpočinjanije agresivnog rata), “odmotala” se kao kolosalan fijasko ruske armije i politike. Danas, dvije godine od tih dramatičnih zbivanja, znamo i to, da je u Bosni bilo planirano, vjerujem, uz pomoć ruskih Wagnerovaca, konačno podebljanje entitetskih granica i separacija Republike Genocidne, na način na koji je to odrađeno na Krimu, u Dombasu i Luhansku, u Ukrajini. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić je, odmah nakon ruske odluke o priznanju samostalnosti dvije odcijepljene ukrajinske oblasti, vojnu gotovost u Srbiji, bio digao na najviši stepen pripravnosti. Zašto, pitali smo se tada, a danas znamo zašto. Ali, herojski otpor Ukrajinaca iznad svega, a onda i neočekivan razvoj zbivanja oko Wagnerovaca i de facto likvidacija te formacije, te je planove osujetio i pomjerio za neizvjesno buduće vrijeme. Što valja imati na umu. Do daljnjeg.
22. 2. 2022.
U šta Evropa i svijet srljaju s ovim što ruski predsjednik Vladimir Vladimirovič Putin “otvara”, ne obazirući se na norme internacionalnog prava, sam Bog će znati. Ali sve to skupa, skoro pa kao copy-paste, podsjeća na Hitlerov anšlus Austrije i Sudetske oblasti u Češkoj. A poslije znamo šta je bilo.
Putin nema plan osvajanja Evrope. Ali, na tragu mišljenja koje prevladava među ruskom upravljačkom i kulturološkom elitom, kako je to sam Putin formulirao, da je “disolucija SSSR najveća tragedija ruskog naroda u cjelokupnoj njegovoj historiji” – definitivno vodi politiku obnove sovjetske interesne zone. Šta pak u taj “paket” ulazi, to samo možemo nagađati, no sigurno je tu Ukrajina, za koju Putin i ne misli da je država, niti da je to ikad bila, a Ukrajinci da su neki poseban, od Rusa odvojen narod.
Nije li to na dlaku isto što i veliko-srpski, a i veliko-hrvatski nacionalizam, misle o Bosni i Bošnjacima.
Pa se s tim u vezi nameće pitanje:
- A šta će s Bosnom i njenim ljudima biti, Bošnjacima specifično, jer oni su u toj geostrategijskoj etno-slagalici, taj “sitan kusur”?
- Koja je sudbina genocidom proizvedenog entiteta čija kultur-politička elita (možete misliti, DoDrk, pa elita), teži državnoj samostalnosti?
- Šta nam nosi buduće (blisko) vrijeme?
Putin će, mic po mic, vjerovatno, Ukrajinu cijelu, (a uvjeren sam definitivno pojas do rijeke Dnjepar, uključujući i glavni grad Kijev) vratiti pod rusku kontrolu. Kako će to izvesti, ostaje da vidimo, ali definitivno, ne vidim načina da zapad to može zaustaviti. Evo je i američki predsjednik Biden, upravo izjavio da će USA braniti svaku stopu NATO članica.
A šta je onim izvan NATO pakta?
S tim mu vezi, kakva sudbina očekuje Moldaviju (iako tendira k Evropi, jaka su i proruska raspoloženja u toj državi). Pridnjestrovje (ili Transnistria) definitivno ide nazad pod rusku kontrolu i nema sile u svijetu koja će to zaustaviti. Ali, dalje ne smije. Bugarska, Rumunija Baltičke zemlje – to bi trebalo biti sigurnim, jer su pod NATO kišobranom. Isto vrijedi za Crnu Goru, Albaniju i Sjevernu Makedoniju. Ali, šta je sa BiH, Srbijom i Kosovom?
Srbija se naoružala do zuba. Preko pet milijardi (čega, dolara, eura, dinara – svejedno; da je eksera puno je), u zadnjih par godina je izdvojila za naoružanje. Čemu? Zašto? Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, izjavljuje da je srpska vojska sada jača nego je bila Jugoslavenska narodna armija. Odmah nakon ruske odluke o priznanju samostalnosti dvije odcijepljene oblasti, vojnu gotovost je digao na najviši stepen pripravnosti. Zašto? Šta to sve skupa treba da znači?
Srbija lavira ismeđu istoka, gdje narod pretežno srce (emocije) vuče i zapada (gdje im pamet kazuje da bi bilo najoportunije se priheftati). Većinska Srbija je proruska, u to nema sumnje. Vjerovatno to još i više vrijedi za bosanske Srbe; (vidi jučerašnju sliku iz Banja Luke, uz naslov ovog članka, na vijest da je Rusija priznala dvije odcijepljene ukrajinske oblasti za samostalne države). Ali, ima i ona manjinska, prozapadna Srbija i srpstvo, koje u određenim okolnostima (bez teškoća, obzirom na stanje u Srbiji, može se to izrežirati), lako može prevrnuti.
I šta je onda bolje za Bosnu, prva ili druga varijanta?