Nihad Filipović
11.3. 2020.
Onaj Bazdoje se raspisao u “Oslobođenju” o 8. martu i svašta udrobio i blaženopočivšu Zdenku Vučković i pokojnu Micu Trofrtaljku i bosanske žene (Mostarke) i njihovu obespravljenost i jasno – Jugoslaviju. Ko o čemu Bazda o krepaloj Jugoslaviji. I Mostarkama i Mostaru, jasno, kao metafori Jugoslavije. U kojoj, jel'te, nije bilo, kao što je danas, gaće dole i evo ti posao. Ma kakvi – bože sačuvaj, nije bilo feminizma (koji će nam klinac, naše su žene emancipirane), kontracepcije nije bila popularna među našim emancipiranim ženama i muškarcima koji su bili, brate pravi, macho, hvatali i ubadali gdje stignu, od partijskih i direktorskih kabineta do radničkih hala. Socijalistička radnička klasa, drugovi i partijska oligarhija rokali u živo meso – od posla do kuće: radnice, domaćice i službenice; a ako se zavalja, pa doooobro bre i bolan, ima pobačaj.
I nije bilo nikakvog protesta žena zbog takvog tretmana, ma kakav hudi protest – imamo mi samoupravnu kontrolu. Nije bilo zahtjeva, inicijativa, nije bilo nikakvog iztraživanja o broju abortusa, o zlostavljanju žene na radnom mjestu. Emancipirana jugoslavenska žena je bila partizanka, što baca bombe na tenkove, oplakuje djecu i poziva na ubijanje i osvetu. I bila domaćica i samoupravljačice druge lige i u kući i na poslu.
Nema podataka o tome kako je bila plaćena komparativno u odnosu na isti rad muškarca, koliko ih je bilo u partijskom aparatu, koliko na ključnim mjestima odlučivanja, od općinskih do tzv. narodnih skupština.
Imali smo ženske magazine, ali ne i ženska prava baš kao što nismo imali ni ljudska… Ma raj bio, a u krasnu strine Katarine! A ne kao ovo danas gdje imaju pravo Mostarke i sve naše žene galamiti i tražiti prava… I piše o bosanskoj ženi taj beogradski korespodent, a ne pominje stradanje bosanske žene u genocidu i pokoljima u ratu 1992. na 1995, orkestriranom iz istog tog Beograda, ne pominje spaljivanje žena i djevojaka u kućama, ne pominje silovanja, držanja u kojekakvim motelima za tjelesna izživljavanjea ubica
A Zdenka i Trofrtaljka? Obje počivale u miru. Za moj račun, Trofrtaljka je bila bliža onome što je u metaforičnom smislu bila Bazduljeva Jugoslavija – partijski kupleraj!
Da je YU pubertetlija (rođen 1977.) bio aktivan u kuplerajskoj Kući zalazećeg Sunca zvanoj Jugoslavija, nema sumnje bio bi fantastičan partijski referent za ženska pitanja.
GRAĐE
11. 3. 2021
Jugoslavija über ales!
Gledajte vi ovo. Kakvo otrovno smeće.
Godina je 1970. Komunizam cvjeta, bratstvo i jedinstvo behara, pioniri maleni sa bijelim maramicama (mahramice tada nisu postojale) oko vrata i crvenim kapicama sa petokrakom zvijezdom na glavicama, ushićeni polažu svečanu zakletvu Titu i domovini, nakon čega idu radosni na spavanje, vjerujući da će osvanuti u onom sutra – još boljem od najboljeg svijeta, u kome žive… A onda ih 1992. probudi pucnjava pod prozorom i lupanje na vratima
Bila je i jedna peticija protiv Maka iza koje su stajale, navodno, njegove kolege; jer ko bi drugi imao interesa rušiti gromadu u čijoj su sjeni?
Pa se onda pitaju neki zašto su u Bosni proizveli rat. Pa makar se to zna: ubili svata na Baščaršiji! I tako to.