Dr Ibrahim Pašić
Crkva bosanska ili Vjera bosanska jedna je od najvećih posebnosti srednjovjekovne Bosne. Nije bila ni katolička ni pravoslavna, kako se duže od jednog stoljeća uporno i kontinuirano svojata od strane srpskih i hrvatskih politički i vjerski motiviranih historičara. To je crkva ili vjera Dobrih Bošnjana, nastala u simbiozi gotskog arijanizma i najveće crkvene šizme iz 5. stoljeća n.e. zvane Tria capitula.
Sljedbenici vjere zvali su se “Dobri Bošnjani”, što nije isključivo etničko ime. “Dobri Bošnjanin” je i vjerski naziv za pripadnike Crkve bosanske ili Vjere bosanske, poput imena katolik ili pravoslavac. Kako s pravom tvrde brojni eminentni historičari, dolaskom Osmanlija u Bosnu 1463. godine, znatan broj tzv. bogumila, pripadnika vjere, prešao je na Islam.
Lijevo, stećak gosta Milutina, Zemaljski muzej Sarajevo, lociran u selu Humsko kod Foče.
Bošnjanski i bošnjački nadgrobni spomenici iz tog vremena, stećci u obliku nišana, nastali pod utjecajem muslimanskih nišana i najstariji muslimanski nišani, na preko 100 lokacija diljem Bosne i Hercegovine, situirani su jedni pored drugih. I ne samo oni. U Humskom kod Foče, jedan pored drugog, nalazili su se nadgrobni spomenik gosta Milutina, svećenika Crkve bosanske, i muslimanski nišan. Humsko je seoce koje je od Foče udaljeno oko 10 km na istočnu stranu. U osmanskim je defterima iz 1468/69., 1477. i 1585. godine naselje popisano kao Humska. Godine 1910. popisano je u selu 76 muslimana i 41 srpsko-pravoslavnih.
U vrijeme najveće razgradnje Bosne i Hercegovine, u periodu Šestojanuarske diktature kralja Aleksandra Karađorđevića, u Humskom je 1933. godine otkriven nadgrobni spomenik u obliku kamene prizme, koji je Vladislav Skarić u radu – Гроб и гробни cпоменик госта Милутина на Хумском y фочанском cpезу (ГЗМ, cвеска за хисторију и етнографију, Capajево, 1934) definirao kao “гробни cпоменик y oблику четверостране призме”.
Na spomeniku se nalazi predstava čovjeka s knjigom i štapom i natpis u kojem se spominje gost Milutin Crničanin, visoki starješina Crkve bosanske. Godine 1934. prenesen je spomenik u vrt Zemaljskog muzeja u Sarajevu, gdje se još uvijek nalazi. Na osnovu natpisa, Vladislav Skarić pretpostavio je da je Milutin živio u 14. ili 15. stoljeću.
U dosadašnjoj historijskoj literaturi, Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine itd., sramno se prikriva jedna prvorazredna činjenica: nadgrobni spomenik s natpisom i ljudskom figurom iz Humskog nalazio se neposredno pored jednog nišana samca.
Iz tog razloga, historičari, počevši od Vladislava Skarića do Dubravka Lovrenvića, koji u svojoj studiji Stećci, podrobno piše o nadgrobnom spomeniku gosta Milutina, izbjegavaju da podrobnije opišu lokalitet na kojem se spomenik nalazio, i to stoga što bi u tom slučaju morali spomenuti i susjedni nišan.
U vrijeme kada je Bosna i Hercegovina dijeljena na srpske i hrvatske banovine, utemeljenje Bošnjaka u Crkvu bosansku, kao ni povezivanje Crkve s Islamom, nije dolazilo u obzir.
STEĆAK U OBLIKU NIŠANA SAMCA
Đoko Mazalić u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu iz 1949. godine, donio je fotografiju nišana, koji je definirao “stećkom u obliku nišana, iz okoline Foče”. Riječ je o istraživaču za kojeg je poznato da se uspješno koristio fotoaparatom, tako da je posve izvjesno da je Mazalić autor fotografije.
Međutim, duh Šestojanuarske diktature i podjele Bosne i Hercegovine između Srba i Hrvata bio je i u Mazalićevo vrijeme još uvijek živ, ali pritajen: Mazalić ne navodi lokaciju spomenika u Humskom i perfidno je prikriva! “Stećak u obliku nišana” smjestio je “u okolinu Foče”.
Desno, nišan s motivom šćapa dida bosanskog; motiv je to čest na srednje-vjekovnim bosanskim stećcima. Lokacija nepoznata.
I dok su historičari nastojali zatomiti humski nišan, historičar-amater i ljubitelj podrinjskih starina Atif Pašalić, prije 1992. godine, napravio je crtež nišana i lokacije na kojoj se nalazio grob i nadgrobni spomenik gosta Milutina. U studiji Foča, stećci i nišani (Sarajevo, 2000), crtež od Pašalića preuzima Faruk Muftić, koji piše:
“Pored jame, rupe, odakle je izvađen nadgrobni spomenik gosta Milutina, tu je i danas četvero-ugaoni stub (visine 170 cm i osnovice 47 x 42 cm). Na jednoj strani ovog stuba isklesan je mač, na drugoj polumjesec, a na trećoj kosijer. Nad čijim grobom je postavljen ovaj četvero-ugaoni stub, ne zna se, kao što se ne zna ni šta znače uklesane figure. Ne zna se ni iz kojeg perioda datira.”
Faruku Muftiću, koji nije historičar, nije poznato da prvi bosansko-hercegovački muslimani nad svojim grobovima nemaju uvijek dva nišana, već samo jedan, koji historičar Alija Bejtić definira kao “nišan samac”.
Stoga, Muftićeva definicija nadgrobnog spomenika, “četvero-ugaonog stuba”, zasigurno je pogrešna. Nigdje u svijetu stub (stup) nije nadgrobni spomenik osim – u Bosni.
Iz Rječnika JAZU vidi se da nema nijednog primjera iz kojeg bi se moglo zaključiti da je stûb, stúba, praslav. stlb-(h)-o-s, rus. cтoлб, poļ. słup, češ. sloup, bug. cтълб, slov. stolb – *“nadgrobni spomenik”, niti se navedena riječ u međunarodnoj lingvističkoj literaturi dovodi u bilo kakvu vezu s nadgrobnim spomenikom. U Lexiconu paleoslovenico-graeco-latinum Franca Miklošića cтлъба f je u lat. značenju “scalae”, tj. “stube”, “ljestve”; cтaлъба m lat. “columna”, tj. “drvo (okresano)”, “stup, poduporanj”. U Vukovom Rječniku ступ, ступa m je “ramus”, tj. “grana”.
Jedino u dosadašnjoj bosanskoj historiografiji, u kojoj se iz vjerskih i političkih razloga zatomljuje veza između stećka i nišana, najmlađi oblik stećka jeste “stećak u obliku stuba”.
Došlo je vrijeme da se navedena sintagma definitivno odbaci.
“Stećak u obliku stuba” jeste “stećak u obliku nišana”.
NIŠAN SAMAC PORED GOSTA MILUTINA
Terenska istraživanja autora ovog rada, provedena u Humskom 1. oktobra 2015. godine, pokazuju da se pored mjesta na kojem se svojevremeno nalazio nadgrobni spomenik gosta Milutina još uvijek nalazi jedan nišan samac. Usporedbom s Mazalićevom fotografijom, vidi se da je u razdoblju od pola stoljeća znatno oštećen i nagnut na istočnu stranu. Situiran je na pošumljenoj glavici pored sela, daleko od očiju znanstvenika koji mu nisu bili naklonjeni.
Sav je u odori od zelene mahovine, srastao s tlom na kojem je ponikao. Tačne su dimenzije nišana 138 x 52 x 42 cm. S istočne strane ukrašen je predstavom mača, sa zapadne motivom polumjeseca i polujabuke, s južne motivom kosijera, što je srednje-vjekovno oružje. S južne strane nišana nalazi se ulegnuće od groba, koje se pruža u pravcu I – Z.
30.10. 2015.