Naslovna ilustracija – vojnički sanduk Tvrtkove armije.
Nihad Filipović
U diskusiji o Titu i tom masovnom bosanskom naricanju za pokojnim diktatorom, ne bi li, valjda, kako-tako, nekim čudom k'o Hristos vaskrs'o i riješio naroda muka, da se sam o sebi pozabavi, pitao me jedan:
– Pa dobro šta bi ti uradio i kako bi ti uredio državu i naše odnose?
Odgovor hitan njemu tada stiže:
– Uređenje za koje pitaš nije stvar pojedinca, no naroda. Pa pošto je narod kakav jeste, ni vlast nije ništa bolja. Ali ipak, kada već pitaš, evo da odgovorim. Ovako bih radio:
- Za početak, malo mašte, da sam ja Tito, rećemo, i da imam moć koju je on imao, znači diktator sam, evo, da te obeselim, krenuo bih tako što bih sa mojom partijom u kojoj su i Bošnjani i Srbi i Hrvati i svi drugi što ih u Bosnici ima, i s mojom vojskom, gdje sam, jasno, ja vrhovni Tvrtko, mač prava i vaga pravednog, uveo bih partijsku i vojnu diktaturu i pod jedan, zategao bih i Beogradu i Zagrebu ručnu na miješanje u MOJE i naše unutarnje stvari. Kako, ne pitaj, ali bih svakako zategao.
- Onda bih ukinuo Republiku Bukovu, jer je teška bruka za mene i moju vlast, budući je nastalu na zločinu genocida, preko MOJIH tužilaštava pohapsio bih i preko MOJIH sudova, sudio bih kriminalce u političkom sistemu i one u biznisu, vratio bih ustavno stanje na 1992. prije nego su banditi izdali ustav na koji su se zakleli i na kojem su birani da vode i zastupaju narod, pa napravili rat, (kojeg sve vrijeme od 1995. i dalje vode, biva demokratski i političkim sredstvima).
- Svečano, (a ne samo pro forme), znači javno, uz sve moguće garancije i poDpise, prihvatio bih sve evropske i deklaracije UN o ljudskim pravima i slobodama.
- Uveo bih zakonsku obavezu da u svim organima vlasti i na državnom i na lokalnom nivou MORAJU biti zastupljene ŽENE, u procentu koliko ih ima u zajednici i lično, a bezbeli i osobno bih se potrudio da to u djelo provede moja partija. Jasno, nećemo se lagati, te žene bi bile moje navijačice, kao ove danas što su DoDrkove poskočne i šta znam čije sve nisu doskočne navijačice. I jasno, kada se ja jednom povučem s vlasti (jer i to bi mi bilo u projektu), žene bi nastavile da za mene navijaju, jer sam ih oslobodio i obezbijedio im prava od Boga im data, pa bi kao takve, one bile garant da ovi u vlasti i kulturi što ostaju iza mene, neće zglajzati, zastraniti, nanovo zabudalesati ljude i sve skupa ponovo odvući u katastrofu genocidnog trijebljenja.
- Radio bi kroz, rećemo jednu do dvije decenije, na ustrojavanju takvog obrazovnog sistema koji će djeci prenositi historijske istine u punom spektru laganja – znači ovako vam istine prenose i lažu vas jedni, ovako drugi, treći i tako dalje, a ovo je moja istina i moja laž – i pri tom ih učio i u njih razvijao kritičko mišljenje i racionalan odklon prema svakom društvenom fenomenu – od historije do političkog realiteta; znači, evo, to vam je djeco, djaci i naročito studenti, spektar historijskih i društvenih istina i laži, pa vi odlučite, svako za sebe, šta ćete usvojiti kao svoj duhovni ram. Ali, društvo je u međuvremenu osvojilo sposobnost racionalnog pozicioniranja i sankcioniranja antihumanističkih i anticivilizacijskih sadržaja i odstupanja od naših društvenih vrijednosti – pa vi sad’ slobodno kontajte, šta ćete i kako ćete. Kužite?
- I onda bih, kad sve to odradimo, moja partija i ja, diktator, onda bih razpisao slobodne izbore uz elektronsko brojanje pod najstrožijom kontrolom svjetskih eksperata i UN i EZ tijela, kontrolora i reprezenata slobode i ljudskih prava.
- A onda bih se povukao s aktivnog obnašanja vlasti, nego bih posmatrao sa strane slijedeća dva izborna kruga kako funkcionira projekt, s ustavnom ovlastima koji mi daju za pravo da interveniram ukoliko ima potrebe, ali bih, u principu, tim koji su izabrani na takvim izborima – znači zaista slobodnim (nema laganja, upisivanja mrtvih kao glasača, dovlačenja iz Srbije glasače na glasanje itd), njima bih prepustio da lagahnice, mic po mic zidaju novu Bosnu; u kojoj, ako tako snažno već žele se, ove i one etno-samouprave i autonomije, ne bih ih priječio, ali ja i moja partija, ona gore sa Srbima i Hrvatima plus Ostali, bi se postarali, ono još i prije mog povlačen ja s vlasti, da na državnom nivou odlučivanja ne dozvolimo dominaciju etničkog, nego izključivo većinsko građansko odlučivanje, bez veta i kojekakvih etno kvota. (Kontaš sada zašto je onaj moj agent Haris dobro odradio kada je bio zapeo da ne prođu Amandmani na ustav iz 2006. Jer etno-odlučivanje na razini države, tako je historija režirala, terminalni je bh. društveni cancer. Odstraniš to i na pola si puta da izliječiš bolest.)
Eto, to je to. Tako bih postupio. Kontaš?