Nihad Filipović
Hoćete iskreno. Hoćete. Ovako: ono što iritira kod naših lijevih šalabajzera na društvenim ćenifama, (većina je ekstremno lijeva), a i kod desnih (tu je većina jednako ekstremna, samo desno; u oba slučaja u političkom smilu lijevo i desno, naravno), jeste to, da gotovo pa svaku (ne)priliku za razmjenu mišljenja, (neka objava, kratak komentar ili pak preneseni autorski prilog oko kojeg se povede diskusija), koriste za ideološko trabunjanje, pa lijevi akcentiraju pošasti kapitalizma, zvjeri tržišta, podmuklu zavjeru duboke države (jasno kapitalističke) i u njoj onih najkrupnijih kapitalista, koji, malne smjeraju sve da nas pobiju, e da bi oni plandovali; (jedan, znakovito za sve koji znaju misliti, uporno ponavlja begovali. I ne pada mu na pamet kazati odgovarajuću izvedenicu iz jezičke sehare naroda iz kojeg dolazi, npr. knjazovali. Ono, neće jezik nego pravo iz toksičnog mišljenja).
A ne kažu takvi, ko bi radio kada multimilijarderi Soroš, Gejts i kojekakvi slični, pobiju narod i sve pravednike narodne. Pa onda brljaju o prednostima socijalizma, o prvoj fazi i onoj drugoj, koja će, kada jednom se izborimo (ako do tada ne izgorimo), pa kada nastupi, biti nirvana, ma dženet na dunjajluku.
A desni se nalakte na narod i religiju – pa narod, pa narod; a narod se o sebi zabavio. Pa religija, religija i samo u svjetlu vjerovanja vide tamu zbilje u kojoj žive. A conditio sine qua non (tj. uvjet bez kojega se ne može, bez kojeg ne ide u modernom društvu), je sekularizam; (evo kladim se da ih dobar broj uopće i ne razumje značenje pojma sekularizam). Pa kada takvi u javnom diskursu krenu sa citiranjem Kur'ana, namah se legitimiraju kao tipovi koji ama baš ništa ne poimaju; osim, naravno, onih iz prvih ešalona vlasti koji to rade namjerno, svjesni da se tako najpouzdanije manipulira osjećanjima, a time i mišljenjem, ljudi.
To je kao neko prokletstvo nad tim našim šalabajzerima, među kojim, da se ne lažemo, kazali smo iskreno ćemo – ima i obrazovanih, kojekakvih kulturnjaka, pa čak i univerzitetskih profesora. A ovamo baljezgaju notorne nesuvislosti iz arsenala ideološkog dogmatizma, bilo lijevog, bilo desnog, svejedno; glupost je sveprisutna i ne poznaje granice.
Pa se onda, sa početnog predmeta razgovora s takvim sagovornicima, ćiri ba ćiri bu kojekakvim fintama u jeziku i kamuflažom u duhu izrečenog, preusmjeravamo na sporedni kolosjek ideološkog, kvazigrađanštine, narodnjaštva; i onda u tome se zaturi od čega se krenulo i o čemu je zapravo riječ.
Tako, krene se sa pandemijom, a već tri razmijenjene misli i napisane rečenice i eto nas na pošastima kapitalističke aždahe kojoj je i pandemija prilika da zgrne novac ili još žalosnije zavši se na Bill Gatesu – biva pokrenuo pandemiju da čipuje ljude i depopularizira planet. Aman!
Pa se krene se od autogolova titoizma, a nema koliko ih nije pozabijao – od pervertiranog shvaćanja slobode do spinovane istine – a nađemo se na temi – Da, i? Šta su ovi danas bolji? Šta je to što smo imali prije Tita, pa nam Tito oduzeo?
Krene se od topika Bosna i pravnog pojma izdaje, a završi se – da bi se opravdala nedvojbena izdaja sa stajališta prava – na kulturi i njenom značaju u modeliranju narodnog duha; biva, pošto su nam kulture sučeljene, moralo se tražit kompatibilno rješenje, makar i pod cijenu izdaje države i odstupanja od prava.
Ili, krene razgovor o Vladimiru Vladimiroviču Putinu, kažeš tip je kriminalac u Kremlju, čovječe direktno je odgovoran poimenično za ubistva tih i tih ljudi, od opozicione novinarke Ane Politikovskaje (ubijena na Putinov rođendan), do opozicionog konkurenta za predsjedničko mjesto, Borisa Nemcova, (ubijen ispred zidina Kremlja i kamera koje su, eto, tog trenutka, bile isključene), od trovanja poloniumom Aleksandra Litvanjenka u Londonu (još su neke ubili u Londonu, i ruske i UK državljane), od procesuiranja Alekseja Novalnog (u zatvoru je trenutno, a ako ostane tvrdoglav, ubiće ga, naravno; tako se Putin rješava opozicionara koji direktno ugrožavaju njegovu poziciju na vlasti); znači, krene razgovor u tim smjerovima, ali odmah uslijedi kontra: A šta, misliš da Zapad nema kriminalaca, da njihova historija nije puna takvih?
Kužite? Promjeniš subjekt, zamjeniš teze i bajagi poentiraš. I svi tako, kao da su štancani, pa svi isti, kao jaje na jaje. Šalabajzeri svi do jednog eksperti za psihološka preusmjeravanja s glavnog na sporedno, s predmeta razgovora na predmet relativiziranja neprijatnih istina predmeta razgovora.
Evo sam nalatio na (nešto stariji) tesktić Alekseja Nikolaidisa; piše o pandemiji i razvezao o zvjeri koja se zove tržište i koja je najgora od svih mogućih zvjeri. Vrti u tom smislu Donalda Trumpa, ko biva, on i način na koji predsjedava krizom, (šarlatanski, manirom slona u stakleniku, kažem ja), jeste dokaz u prilog njegove (Nikolaidisove) teza da je u ovakvim krizama, socijalizam i nacionalizacija – ovdje maski i zaštitne opreme, respiratora (!) itd. – rješenje. I eto biva, zašto je Bernie Sanders potreban Americi i zašto mu krupni kapital ne da da ispliva. Budi Bog s nama.
A ne da mi šejtan (to je za ove koji ne znaju bosanski – đavo), te moram kazati: Vanredna situacija traži vanredne mjere i tu je Nikolaidis potrefio. U sridu. Potrefio je i da tržište jeste zvjer. To mu i nije bilo teško obzirom da je to još Karl Marks u XIX. soljeću otkrio i definirao; a Aleksej je marksist, jel’te?
Znači, da, jeste zvijer. Tržište. Opasna. I onda se tu Nikolaidis gubi. Poklopi ga prokletstvo radikalno lijevog u retro-jugo-regionalnih intelektualca. Te, pošto je zvjer opasna, treba je ubiti, tj. nacionalizirati ekonomiju, uvesti socijalizam u praksu i problem riješen. Kaže Aleksej.
Što u nas u Krajini kažu: Jeste, ali u panjevima!
Ne vidi humanista i radikalno lijevi, socijalno “ultra-emancipirani” Andrej, da je ta opasna zvjer korisna čovjeku i humanitetu. Stoga, kade je pustimo da slobodno trči, dobro je da ima, ono, kao opasan pas, brnjicu na njušci. Ali to ne znači da je brnjica socijalistička i Sanderosova. Jednostavno brnjica – ne da psu da ujeda.
Znači, Sanders, eto neka je potreban Americi, i takvi su u demokratskoj paleti mišljenja i prakse legitimni, pa eto, kao takav može biti je rješenje – ako ga Amerikanci podrže. Kako danas znamo, nisu ga podržali. Andrej bi kazao, krupni kapital mu nije dozvolio da pobijedi. Logično! Ono, kao što krupni kapitalista Trump reče: Ukrali mi pobjedu. Ko? Pa ti, kao on krupni. Jelte?
Ali i da jesu glasači podržali Sandersa, bilo bi to na kratak rok. Jer ono čemu Sanders teži, kratkoročno sigurno daje plodove, no srednjoročno, proizvodi novu krizu, gdje je najuspješnija medicina, opet zvjer zvana, gle čuda – tržište. Onaj pas što slobodno trči s brnjicom na njušci! Kužite?