Scena iz predstave Hamlet u selu Mrduša Donja
Nihad Filipović
Demokratija je najbliža idealu življenja u slobodi. Problem sa demokratijom je što su ljudi u prosjeku glupi pa često postupaju na svoju štetu i protiv svog najboljeg interesa, pa se i u demokratskim ustrojima vlasti dešavaju iskliznuća. Puno je tu političko-ideološke manipulacije establišmenta (to su oni pametnijih u svakom društvu), puno brutalnog nasilja kojim se ljudi utjeruju u suru, ali općenito, u prosjeku, ljudi jesu duhovno inertni, lijeni i vole jednostavna rješenja i brze odgovore na teška pitanja; nahraniš, napiješ, plus medijski brain washing, sila i odgojni proces – i demos izglasava vlast kakva god bila.
I oni u Sjevernoj Koreji drže da su demokratski ustroj: kult ličnosti, teška diktatura i zločini što javni što tajni, a demos izludi za voljenim vođom.
Slično je bilo i sa Jugoslavijom i Titom – maršalom balansiranja: kult ličnosti, politički totalitarizam, demokratska „ćorava kutija“, samoupravna ikebana i likvidacija političkih protivnika, što u sudskoj režiji što u van sudskom kratkom postupku; kruha i igara, i narod, svi ko u jedan glas – Druže Tito mi ti se kunemo!
Ovo danas sa Donaldom Trumpom je još jedna sličica iz slikovnice – wonna be autokrat, plus demos što vapi za brzim odgovorima na teška pitanja. Prethodno se desio Slobodan Milošević, njegov demos i još brži odgovori na još teža pitanja.. itd. … itd.
Nastaviće se, no sikiriki.