Loading...
KulturaPoezija

Sve moje mostarsko

Gori noćas u mojim mislila sve moje
I grad i Hum i rijeka
i svi se mostovi ruše iz jednog maha
Nikada u ljudima toliko straha
ljudima pognutih glava ko žene od srama
Nikada toliko u mom gradu praznih ulica
i raspuštenih pasa
toliko mjauka is mraka
Nikada toliko krvlju zamazanih zidova i haustora

Nikad tolikog odlaska!

Gori noćas u mom srcu, sve drago
i moja i komšijska vrata
I ta mala obližnja bašta
tako mala još od mog djetinjstva
Nikad toliko razbijenog stakla i flaša  a
nigdje okolo pijanstva

Nikad toliko zla!

Toliko dovoljno stolica za svakog đavla pred predstavom smrti
Nikad toliko sjete za svim pticama
i vrapcima mjesto krila što odmahaše
bijelim maramicama predaje i straha

Gori noćas u mojoj duši svaka mostarska
Gori polako i izgara.
Do kraja, do pepela
Sagara duša u duši do beskraja

(Amna Dumpor, London, 1994)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »