ŠARA MI SE, ŠARAĆU SE
klapa 1.
Nihad Filipović
Vidim, čujem, čitam – kunu nam se Dobri Bošnjani u tog žurnalistu Vasković Slobodana. A pravo govoreći, da ne bi žurnalista i medijskih podrepaša poput njega, ne bi bilo ni rata. Jer, narod valja naoštriti lažima i tako ga pripremiti za klaonicu. E nema ih koji to bolje radi od inteligencije i medija. Zato vlast prvo poklopi medije i preko poslušne inteligencije i evo ovakvih ljigavih medijskih oportunista priprema rat. Sjećate se okupacije releja- i to je bio dio tog projekta; nakon tako obavljenog posla, igranka je mogla početi! Od tada pamtimo Vasketa.
Najžalosnije u svemu je, međutim, nastavak priče, koji puno govori ne samo o Vaskoviću, nego i o onima među nama kojima se i dalje mogu prodavati, ono, znate šta, pod bubrege.
Vasković je danas cijenjeni nezavisni novinar, borac za istinu, žestoki protivnik despota Do Do Drka Laktašenka u Banja Luci, i općenito, čini se, protivnik ekstremnog etnonacionalizma kome je i sam ropski služio. Nije se međutim čulo, da se ogradio od sramne svoje prošlosti tj. ponašanja u ratu 1992. na 1995.
Jeste nešto kao promrljao, ono kao nisam se baš proslavio i ni išaretom više. Možda se i pokajao, hajde de, moguće je, ali ne reče javno: Kajem se. Oprostite ljudi, ako možete. Bio sam dio zločinačkog projekta.
Da reče, jamda bi se čulo? A ono ništa. Ni glas roga ni medijske deklamacije kajanja.
Djela naravno više govore od riječi, ali i riječ itekako ima težinu. Posebno ona javno izgovorena.
I zato, valja konačno, javno poručiti svim Vaskovićima: Pospite se pepelom žena, djece i ljudi, živih spaljenih u Višegradu, Vaskovići, pospite se prašinom Tomašice, rebaptizirajte se i onepoganite u krvavoj Drini, ispravite je krivu Vaskovići, okajte krivicu, kažite glasno – jesmo krivi, služili smo zločinačkom projektu. Na ljudima je onda da vas natrag prime u ljude!
A Bog je milostiv!