Nihad Filipović
klapa 2.
Jedna od zvijezda poslijeratnog „tranzicijskog“ žurnalizma u nas je i banjalučki kameleon, žurnalista Slobodan Vasković. Piše, blogira, pozivaju ga u goste na tv, prenose ga mediji, punom parom kreše kriminal dodikizma, nakaradnosti sistema. Ali, e tu smo baja, ođe nam valja prikočiti – kameneleon je na krivoj premisi, a ona glasi: sistem je u redu, ne valjaju ljudi koji ga kompromitiraju.
Pa tim slijedom Vaske niđe, ne dao dragi gospod Bog, ne dovodi u pitanje Genocitet. Jer, sistem je u redu, dobra je Republika Šumska. Nevalja Do Do Drk i ekipa.
Kazati, kako kameneleon Vaske kazuje, da je referendumsku priču (o samostalnosti Republike Aušvic), Mr. Do Do Drk, smislio u svojoj glavuši, jeste glupost prvog reda. Jer u nas već i prosječna budala zna, Do Do Drk je beogradski instrument u referendumskoj priči i kao i svaki instrument, koristiš ga dok ti treba, a poslije baciš. Tako i instrument Do Do Drk. Kada im više ne bude trebao, pada, jer će ga odbaciti, kao iscjeđenu krpu za suđe, kao zahrđali skalpel.
Ko će ga odbaciti? Pa onaj koji iza njega stoji. Znači službeni Beograd, znači Srbija i iza Srbije, znači Rusija.
E, ali iza njega nije Srbija, jer veli papet Vaske, Srbija nije u stanju vojno podržati taj projekt: Nato je u regionu i u Bosni, prema tome to otpada.
Ma jaštaradi, kako da ne. Šaram ćilim vijugama: Srbijca bi možda da se kara, ali eto u periodu je, nije joj do šaranja, pa se stoga, nje ne treba bojati.
Dobro, al’ tu nešto ne štima. Jer ako nemere Srbijica šarati se, jer je u periodu, more Vaske. On bi da se šara, al’ ko i svaka napaljena i čestita mlada, nije rad da se čuje; ono, bi on, al’ da ne uđe, pa stoga ne kaže pametnica u majke, (ama rodila ga majka teletiranog), ne kaže kako se geostrategijske slike nužno mijenjaju, poput perioda šaranje, što poput plime i oseke se smijenjuju u redovnim intervalima.
Ako Beograd nije u situaciji vojno šarati danas (čitaj, podržati projekt, taj gore iz Vasketove priče), ne znači da neće biti sutra; znate, plima i oseka šaranja se smijenjuju u redovnim intervalima. I ne znači da do šaranja, već danas, nije Moskvi. A u svakom slučaju, u međuvremenu Bosanu treba šarati.
Nejse. Kameleon Vaske je u toku rata bio novinar u službi velikosrpskog osvajačkog laganja i porobljavanja Bosne i lakiranja genocida nad Bošnjacima. U toj je službi i danas!
P.S.
U vezi naslovne fotografije uz ovaj članak, dužan sam ovdje priložiti i Vaskovićevo objašnjenje kako je došlo do toga da je “uslikan” sa Dodikom koji je inače predmet njegove bezpoštedne kritike. Nema razloga da mu se ovdje ne vjeruje. Međutim, ono gdje je velika sjenka na Vaskovića (otuda i moj osobni otklon od njega), jeste da se on nikada, ali ni-ka-da, nije ogradio od načina na koji je nastala Republika Srbska, niti je izričito kazao da je zbog toga podpuno legitimno, u mirnom dijaloškom srazu i političkoj artikulaciji dovoditi je pod pitanje. Evo Vaskovićevog objašnjenja koje je odmah po gornjoj snimljenoj fotografiji obkjavio na svom blogu:
- Druženje je počelo tako što sam u bašti jednog banjalučkog kafića uočio Dodika, Cvijanovićku i Đokića i slikao ih, nakon čega je Dodik rekao: “Da li je u redu da slikaš, a da ne pitaš?”
Odgovorio sam da je to sasvim u redu.
Onda je Dodik pitao: “Smiješ li sjesti s nama?”
“Smijem”.
I sjeo sam. Nakon toga je Dodik rekao da ne smijem objaviti sliku s njim na blogu, jer će svi iz opozicije pasti u nesvjest. Cvijanovićka se složila. Slikao nas je jedan od Dodikovih pratilaca i odmah sam sliku objavio na blogu. Da svi padnu u nesvjest.
Vezani članak:
KAKO JE ŽURNALISTIČKA BANDA ODRAĐIVALA ZLOČINAČKI POSAO 1992.-1995.