Loading...
Komentari

Dead man walking (2)

Lažem ja, lažeš ti; foto – HRsvijet.net

“Primijetio sam jednu zanimljivu pojavu kod starijih pobornika lijeve fraze. Naime, njih kao da godine koje protječu oslobađaju obveze da se drže činjenica i istine, čak se i ne trude oko poluistina, oni ćute da su stekli toliki autoritet da njihove riječi postaju djelima, to jest činjenicama”. (Damir Pešorda, Stari jugolažac, 26. 9. 2015, HRsvijet.net)

Nihad Filipović

Na pitanje magazina *Dani: – Da li je Dobrica Ćosić srpski nacionalist, odgovara Igor Mandić:

Ne, nije. On je branio svoj narod onako kako su to radili i svi drugi; kako su Hrvati branili svoj narod i Bošnjaci svoj. Jedina je razlika što postoje bolje ili zaglušnije retorike pa se njegovoj ličnosti u tom smislu pridavala veća pažnja. Ono što je važno jest da on u obrani svoga naroda, nije napadao drugi narod. Kod njega ne možete naći rečenicu koja bi potcjenjivala ili vrijeđala druge narode ili navodila na zlodjela ili poticala mržnju. Po tome  je on različit od drugih nacionalista.

Prednje je očito ono latinsko contradictio in adjecto, tj. suprotnost po sebi, jer ne može se u isti mah ne biti nacionalista i različit od drugih nacionalista, ali ako kaže I Go Man, “partijski sekretar” liberalnog, bajagi otvorenog, kritički i polemički beskompromisnog žurnalizma, onda nam nema nego vjerovati da je tako…

Kao poletarac “gutao” sam Mandića, od Vus-a do NIN-a, Duge… i svuda gdje ga se moglo nafaćati, a njegova Gola masa je evo završila samnom “prognana” u Englesku. Djeci komunizma, kakav sam i sam, on je u  jugomedijskoj pustinji izgledao kao  vodič, da ne kažem pastir za kojim vrijedi krenuti; na krivudavom ste tragu blagog heretičkog mišljenja, a ipak u zadatom okviru koji vam garantira lagodno osjećanje nonkonformiste i buntovnika u konformističkom svijetu dogmatskih istina. Tako je to nama onda izgledalo.

Prema idolima mladosti uvjek smo nekritični. Pa i sam Mandić kaže kako je takav jedan za njega i njegovu mladost bio Dobrica Ćosić. Otuda biće I Go Man i u jeseni života istrajava u blagonaklonom i preferencijalnom tretmanu oca srpske gedžovanštine sa kravatom.

Svašta je još lapidarno I Go Man u tom razgovoru za Dane izfilosofirao: od odbrane pušača i gadljivog pljuvanja po prezrenim nepušačima, koji jamda napadoše i bezobzirno pogaziše ljudska prava onih prvih, preko “ingenioznog” potezanja teorije ekonomske zavjere krupnog kapitala i multinacionalnih kompanija kao prauzroka raspada SFRJ (ma jaštaradi, krupni kapital je voljtao balvane po Hrvatskoj i  mene držao u sužanjstvu u logoru Ma(h)njača, a ne Ćosićevi napaljeni narodnjaci i nacionalisti), do “prosvjetiteljski osvješćujućeg” uvezivanja raspada Jugoslavije i nemogućnosti opstanka Bosne i Hercegovine (evega, još jedan padobranac verziran u naša bosanska pitanja i stanja); rekoh, svašta on tu navlja i sve u najboljoj tradiciji najprljavijih nanosa tuđmanovštine u Hrvata,  a  na završno pitanje novinara:

– Kakva je onda vrijednost života, odgovara, briljantno:

– Hajde ne filosofiraj. Kako bilo, uvjek bi ponovio sebe. Uvjek bi se volio roditi isti.

Pravo narod reče: Da se pamet na pazar iznosi, opet bi svako svoju izabrao. Pa što onda ne bih i ja svoju. Samo, sa ovom koju već imam, jedan od mojih krupnijih mladalačkih idola, I Go Man, ne bi mi ponovo podvalio svoju.

————————————————-

* “Dani”, br. 652. od 11. 12. 2009. g.  Nekoliko izvadaka iz tog skandaloznog intervjua:

DANI: Zašto se Jugoslavija raspala?

MANDIĆ: Zbog tržišta. Paradoks je da te centripetalne sile izvana, koje su Jugoslaviju razbile zbog tržišta, sada se preokreću u centrifugalne sile koje opet zbog tržišta taj prostor žele spojiti. Ranih devedesetih trebalo je rasparčati tu zemlju u šest malih komičnih državica da bi se one mogle totalno eksploatirati i da bi se iz njih maksimalno isisali resursi i sve što je vrijedno. Danas ujedinjena Evropa nalaže zajedničko tržište pa će se sve ove zemlje opet stopiti u zajednički prostor – što i nije tako loše. Nije svako zlo za zlo ni svako dobro za dobro, kako kažu Kinezi.

DANI: Kako … gledate na rat u Bosni i Hercegovini?

MANDIĆ: Neću reći ništa originalno, ali Bosna je bila nemoguće mjesto u trbuhu bivše države i kao takva je bila neodrživa. Cinizam novije historije je u tome da je ispao u pravu Franjo Tuđman kada je rekao: ako ne može opstati Jugoslavija, ne može ni Bosna i Hercegovina. To je dobrim dijelom bilo tačno, a propast Bosne je bila kazna za raspad Jugoslavije svim trima stranama.

DANI: Nakon povratka sa Sajma knjiga u Beogradu, izjavili ste da ste bili na večeri s Dobricom Ćosićem. Sa simpatijama govorite o čovjeku o kojem postoji prevladavajuće negativno mišljenje u javnosti?

MANDIĆ: E, pa ja ne bih rekao da je točno to prevladavajuće negativno mišljenje o Dobrici Ćosiću. Da kažem zašto je on u Hrvatskoj nepopularan. Zato što je on bio prvi antititoist i antikomunist koji nije završio u zatvoru kao Đilas ili Mihajlov. On je 20 godina prije svih hrvatskih salonskih antikomunista iznosio svoju kožu na pazar dok je još Broz bio živ i protiv njega je rovario. Taj antikomunizam njemu Hrvatska ne oprašta i zato je stvoren taj negativni mit o njegovoj krivnji za ratove i zločine sa srpske strane o čemu ja pojma nemam. Molim da mi se podnesu materijalni dokazi o toj krivnji pa ću ih razmotriti. Ja te dokaze nisam našao iako sam pročitao sve što je on napisao.

DANI: Ipak, Ćosić je bio blizak srpskoj Akademiji nauka koja je napisala taj Memorandum SANU, vrlo uznemirujući proglas u to vrijeme.

MANDIĆ: Ćosić nije pisao, niti potpisao Memorandum SANU. Memorandum je običan list papira i mogli su ga napisati i hrvatski akademici da su za išta bili sposobni. Mogao sam i ja napisati memorandum pod nazivom memorandum moje malenkosti. Pa šta onda? S tim papirom se može – znate šta. Taj memorandum se potpuno prenapuhano uzima kao dokaz njegove nepostojeće krivice.

DANI: Ali upitajmo se zdravog razuma: Ćosić je bio predsjednik Jugoslavije u trenutku kada su njezine vojne i paravojne jedinice bile do grla u ratovima u Hrvatskoj i u Bosni. Kakva je u tom smislu njegova moralna odgovornost?

MANDIĆ: Za moralnu odgovornost neka se Ćosić pere pred patrijarhom, a ako ima krivičnu odgovornost, neka mu sudi svjetovni sud ako ga se usudi tužiti. Za moralnu odgovornost ne tražim ni tuđe ni vlastito ispaštanje. Ja mislim da on nije bio aktivno upleten u bilo kakva zlodjela, niti regularne vojske niti paravojnih jedinica, razularenih bandi na svim stranama koje su divljale po šumama i gorama. Osim toga, koliko je on bio predsjednik Jugoslavije? Odustao je nakon godinu dana.

DANI: Da li je Dobrica Ćosić srpski nacionalist?

MANDIĆ: Ne, nije! On je branio svoj narod onako kako su to radili i svi drugi; kako su Hrvati branili svoj narod i Bošnjaci svoj. Jedina je razlika što postoje bolje ili zaglušnije retorike pa se njegovoj ličnosti u tom smislu pridavala veća pažnja. Ono što je važno jest da on u obrani svoga naroda nije napadao drugi narod. Kod njega ne možete naći rečenicu koja bi potcjenjivala ili vrijeđala druge narode ili navodila na zlodjela ili poticala mržnju. Po tome je on različit od drugih nacionalista

Vezani članci:

http://bosanskipogledi.com/2018/10/11/dead-man-walking-1/

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *