Autor: Erman Jakupi
Odletila je u noć
moja bubamara.
Dugo se ljenškarila
na trepavicama mojim.
A onda se uplašila
olovnog neba
u desnom uglu mog oka:
tamo gdje se isparenja
tmurnih sjećanja
zgušnjavaju u kiše
zalud poginulih vojnika.
Odletila je u noć
moja bubamara
omadžijana ljepotom
lunarne eklipse.
Mrak je progutao
crne tačke
na njenim krilima.
I sad se cakli
crvenkasta
kao leteći rubin
pred izlogom
Džepetovog dućana.
Rekla je da će mi kupiti
Pinokijev nos:
tako će znati da li sam iskren
kad joj kažem da je volim
i da li lažem kad tvrdim
da sjećanja na rat
polako blijede u meni.
Ona zna da su moji stihovi crni
kao crne Gojine slike.
Ipak će se vratiti na moje trepavice
I ćekati da na olovnom nebu
u uglu mog oka
zablista srebro mjeseca
Iz ljetne madridske noći.