Loading...
EkonomijaFilosofijaHistorijaKulturaPolitikaSvijetTehnologija

Vremena pred revolucije – (V dio)

Piše Dag Jenssen, rođ.1959 god. Dr.art.historije i Prvi emanuensis u teroriji nauke – Høgskolen Oslo i Akershus, Norveška.

Preveo: Sanjin Salahović

Napomena prevodioca: Članak je, polovinom 2017 god.  objavljen u časopisu ”Dyade” udruženja za meditaciju ACEM – prvobitno AMS – skraćenica za ”Academic Meditation Society” – osnovanog 1966 god. Zbog dužine je izdijeljen na šest dijelova  – uvod i pet poglavlja: Post-istina, Revolucija i populizam, Revolucija odozdo, Slabosti na vrhu, Organizacija.

Slabljenje u vrhu

Ouro Preto je danas pitoreskan, pomalo zabačen univerzitetski grad četrdeset milja sjeverno od Rio de Janeiro. Nalazi se na UNESCO-voj listi svjetske baštine zbog svoje jedinstvene barokne arkitekture. Sa svojih 80 do 100 hiljada stanovnika bio je Ouro Preto u 1750 god. duplo veći od New York-a. U stvari bio je najveći grad na američkom kontinentu. Razlog tome su bogata nalazišta zlata u njegovoj okolici. U ovom blistavom i bogatom sjedištu provincije  izbila je 1789 god. pobuna protiv kolonijalnih vlasti. Nalazišta zlata su se počela smanjivati. U međuvremenu su centralne vlasti u Lisabonu počele sumnjati da se vrijednosti namjerno u izvještajima umanjuju u Brazilu. Umjesto da uvedu poreske olakšice one su povećale porezne namete. Regionalna intelektualna i ekonomska elita je tada uzela za cilj da otcijepi Brazil od Portugala u onome što se zvalo Inconfidência Mineira . Raskid USA i Engleske poslužio im je za inspiraciju. Pokazalo se da kolonijalna država nije bila dovoljno jaka i organizovana pa je pobuna ugušena.

O ruskoj revoluciji kaže Theda Skocpol u States and Socijal Revolutions sljedeće:”Nakon što se vremenom ukazivao obim ruskih ratnih gubitaka, viši slojevi društva počeli su gubiti povjerenje u cara i apsolutizam. I kako su opterećenja izazvana ratom trajala u vremenu, nižim klasama, koje su trpile jako u njemu, je rat dodijao.” To je vodilo jednom, reklo bi se, univerzalnom preziru prema autokratskom režimu. Za Skocpol, revolucija je prirodna posljedica carevog gubitka povjerenja u narodu. Znači ovdje je slabljenje države to što se nameće u objašnjenju uzroka revolucije. U 1917 god. u jednom raportu Londonu, feldmaršal Henry Wilson-a koji se zadesio u Petrogradu, izvijestio je da su car i carica, u univerzalnoj percepciji naroda, bili opasnost za zemlju.

U 1789 god. bila je francuska država na sličan način oslabljena skupim ratom protiv Engleza u Americi. Država nije bila u stanju nositi se sa financijskom krizom. Isti manjak povjerenja u vlasti viđen u Rusiji bio je slučaj i u Francuskoj, smatrao je Skocpol:”1788 god. i rano 1789. vodeća klasa u Francuskoj bila je jedinstvena u želji za manje apsolutizma i više predstavničkog manira u vođenju zemlje.”

Oslabljena vjera u državu u današnjoj Americi i Europi

Ono što se dešavalo 1789 i 1917 je za primjer danas kada se pitamo da li su zapadne države oslabljene. Tvrdilo se da su, zbog jačanja država generalno, revolucije postale nemoguće. Pored toga iskustvo je da niti jedan demokratski sistem nije svrgnut revolucijom. Danas je nadnacionalna EU ta što je najviše izožena promjenama ili čak i razbijanju. Brexit je stvorio ”egzistencijalnu krizu” prema iskazu predsjednika EU Jean-Claude Juncker-a. Šta ako Francuska poželi da je napusti?

Primjetan je također manjak povjerenja i unutar nacionalne države. Economist Intelligence Unit degradirao je USA nedavno na ”manjkavu demokratiju”. Obrazloženje je bilo ”daljnja erozija  povjerenja u politički upravni sistem i izabrane lidere”.

Poznati konzervativni političar Alain Juppé ukazao je u toku predsjedničkih izbora da Francuska doživljava ”groznu krizu povjerenja” te da je ”naša zemlja bolesna”. Ispitivanje javnog mnijenja izvršeno od strane instituta IPSOS u februaru 2017 pokazalo je da je povjerenje u političare i politiku veoma nisko u Francuskoj. 62% kaže da je ”razočarano”, 44% da osjećaju gađenje, 41% je ljutih. Ove su karakteristike najizraženije u populaciji starosti između 35 i 44 godina sa najnižim obrazovanjem, kod simpatizera među radnicima i glasačima Front National. Samo 18% upitanih asociraju politiku sa nadom – najviše izraženo kod ljudi sa najvećim obrazovanjem, onima na liderskim pozicijama i kod simpatizera desnice. 89% smatra da političari stavljaju vlastite interese na prvo mjesto. 82% smatra da je većina političara korumpirano što je brojka koja je narasla za 20% u zadnje četiri godine. Misli o korupciji najviše su raširene kod onih sa najslabijim primanjima, a koji simpatiziraju sa krajnjom ljevicom ili Front National. 84% upitanih smatra da su partije najveci dio vremena u biti kočnica pozitivnom razvoju u Francuskoj.

Vezani članci:

http://bosanskipogledi.com/2018/09/09/cijena-civilizacije-i-dio/

http://bosanskipogledi.com/2018/11/08/cijena-civilizacije-ii-dio/

http://bosanskipogledi.com/2018/09/17/vremena-pred-revolucije-iii-dio/

http://bosanskipogledi.com/2018/10/10/vremena-pred-revolucije-iv-dio/

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »