Loading...
EkonomijaFilosofijaHistorijaPolitika

Vremena pred revolucije – (IV dio)

(Piše Dag Jenssen, rodj.1959 god. Dr.art.historije i Prvi emanuensis u teroriji nauke – Høgskolen Oslo i Akershus, Norveška.)

Preveo: Sanjin Salahović

Napomena prevodioca: Članak je, polovinom 2017 god.  objavljen u časopisu ”Dyade” udruženja za meditaciju ACEM – prvobitno AMS – skraćenica za ”Academic Meditation Society” – osnovanog 1966 god. Zbog dužine je izdijeljen na šest dijelova  – uvod i pet poglavlja: Post-istina, Revolucija i populizam, Revolucija odozdo, Slabosti na vrhu, Organizacija.

Revolucija odozdo

U teorijama o revolucijama pojavljuju se razlike između onih koji naglasak daju na sile ”odozdo” i onih koji uzroke stavljaju u prethodne slabosti u vrhovima društva.

Obe vrste objašnjenja dolaze do izražaja u odličnoj knjizi: Caught in the Revolution: Petrograd 1917 (2016), koju je napisala Helen Rappaport. Ona u svom djelu prati revoluciju izbliza kroz izvještaje zapadnjaka koji su iz nekog razloga bivali u Petrogradu u to vrijeme. Nekoliko dana prije velikih demonstracija i štrajkova od 23.februara, veliki ruski vojvoda Vladimir je rekao francuskom ambasadoru u Petrogradu, Maurice Paléologue:”Ako spasenje ne dođe odozgo, biće revolucija odozdo”. Spasenje odozgo, bio je car. Maurice je predosjećao ”najgoru katastrofu” ako se ne promijeni politički kurs. I imao je pravo. Car se držao svoga i odstupio 2.marta.

Ruska revolucija je počela kao pobuna bez vođstva, narodni impuls. Izvještaji g-đe Rappaport otkrivali su surovu zbilju. Sa duge tri sedmice hladnoće od minus 13 stepeni u Petrogradu, grad je bio pun ranjenih vojnika u oskudici mlijeka i kruha. Žene su stajale po četrdeset sati u redu za hranu. Dan prije nego će izbiti pobuna, ambasador Paléologue je bio potresen ”zlokobnim izrazom lica kod siromašnih”. Američki ratni fotograf Donald Thompson napisao je svojoj supruzi:”Kad bi vidjela ove redove za kruh i izraz lica kod ovih ljudi, ne bi vjerovala da si u 20.stoljeću”. Osjećao je stid, kako je to opisao u nastavku, prolazeći u svome teškom krznenom kaputu dok su oni stajali tamo ”skoro u dronjcima”.

Nesposobnost režima je bila uočljiva svima. Jedan američki pilot koji je upravo došao u Petrograd , napisao je u svoj dnevnik:”Kriste, zašto car ne čini ništa sa ovim!? Koje mogućnosti za jednog sposobnog američkog organizatora!? Zamislite, cijela Rusija treba propasti zbog odsustva pametnog vođstva!”

Ljudi misle da plodovi njihovog teškog rada mogu propasti te razvijaju revolucionarno raspoloženje

Četiri dana nakon otpočinjanja demonstracija i štrajkova, razvija se situacija u anarhiju i nekontrolisano nasilje. Magacini s oružjem su opljačkani, vojnici dezertiraju, ubijaju se policajci i životno opasno je strancima bivati vani. Mase ljudi se svete. ”Baš kao da vidim neku divlju životinju koja je provalila iz kaveza”, piše jedan očevidac. Broj ubijenih tih dana je teško procijeniti sa sigurnošću. Očevici svjedoče da je Februarska revolucija uzela 4000 do 5000 života u Petrogradu dok oficijelni brojevi prikazani u Pravdi i prenešeni poslije u Sovjetski savez, svjedoče o 1382 ubijenih i ranjenih.

Bijes i iznevjerena očekivanja

Jedan od načina objašnjenja uzroka revolucija ”odozdo” je staviti naglasak na srdžbu i razočarenje. U članku:”Toward a Theory of Revolution” iz 1962 god. sociolog James C.Davies je napisao: “Revolucije nastupaju najvjerovatnije kada jedan duži period objektivnog ekonomskog napretka biva zamijenjen kratkim periodom iznenadnog ekonomskog nazatka. Ljudi tada subjektivno strahuju od gubitka onog što su stekli teškim radom te razvijaju revolucionarno raspoloženje.”

Rusija je bila jedan od Davies-ovih primjera. Mnogi ruski seljaci su do 1900 god. postali industrijski radnici. Rusija je bila modernizirana i očekivanja o boljem životu su rasla dok je sistem, sa carem, ostajao nepromijenjen i prilično zastario. Prva pobuna u 1905 godini bila je odlučno ugušena. Napetost između cara i naroda je rasla, a nezadovoljstvo se širilo. Svjetski rat i izazovi zime 1917 bili su kap preko čaše. Zloćudni znaci na licima februara 1917 god. bili su izraz bijesa uzrokovanoga prevarenim obećanjima.

Bijes odozdo danas

Što se tiče razloga usponu današnjih populističkih pokreta, Jan-Werner Muller ukazuje upravo na bijes kao najvažniji uzrok. Razlog ovome bijesu je čak više: napredak socijalnih seksualnih liberalnih vrijednosti (istopolni brakov itd.), zabrinutost da će USA postati zemlja u kojoj će bijeli protestanti postati manjina, osjećaj da se o ekonomskim interesima mnogih Amerikanaca ne brine u Washington-u.

Ovo zadnje ima i jednu dozu istine. U knjizi koja je izazvala veliku pažnju 2012 god., Affluence and Influence: Economic Inequlity and Political Power in America, istražio je profesor na Princeton univerzitetu, Martin Gilens, hiljade predloga političkih promjena u prošlim decenijama. Pronašao je da je u sukobu interesa, dobrostojeći sloj obično pobjeđivao. I to je važilo i u vremenu kada su Demokrati imali vlast. Samo u posebnim prilikama, kao na primjer u vrijeme predsjedničkih izbora, mogli su ljudi sa slabijim socijalnim statusom dobiti mogućnost da promiču ili ostvare svoj interes.

Osjećaj je da nacionalna država više ne brine o svojim građanima

Današnja USA je primjer svjedočanstva o neispunjenim očekivanjima. Nasljedna očekivanja bijelih protestanata o svojoj dominantnoj ulozi u kulturi su uzdrmana i isto vrijedi u pitanju njihovog ekonomskog stanja koje se pogoršalo nakon mnogih dobrih decenija u vremenu iza 1945 god.

Neispunjena ekonomska očekivanja su također dio slike u Europi. Na sjeveru Francuske prelaze birači iz Socijalističke partije u Le Pen-ov Nacionalni front.  (NY Times Magazine 24.1.17). Imigracije i multikulturalizam čine da mnogi odlaze u populističke partije. Osjećaj je da nacionalna država više ne vodi računa o svojim građanima – nešto što jeste bio slučaj u vremenu izgradnje socijalnih država nakon 1945 god. Politički projekat prati želje ljudi da nacionalna država ponovo brine o dobru građana. Pored toga, Europa je nakon rata, prema Mueller-u, bila prožeta potrebom da se narod drži na odstojanju. Razlog je taj da je narod stvorio autoritarne režime poput Sovjetskog saveza, Njemačke i Italije u vrijeme između dva svjetska rata. Važno je, u vremenu nakon 1945 god. bilo osigurati se da se takvo što ne ponovi. EU je bila zamišljena kao jedan takav mehanizam, ali je prevelika udaljenost obična čovjeka od njenog vođstva dala argumente populistima koji su zatražili da se isti ponovo stavi u centar i da je za to potrebno demontirati samu EU. I Europi se osjeća bijes kao posljedica neispunjenih obećanja demokratije o obavezi da sluša svoje građane. Ljudi se osjećaju napuštenim od strane tehnokrata u Brussel-u i hoće naciju nazad za sebe

Kraj IV dijela – nastavlja se

Vezani članci:

http://bosanskipogledi.com/2018/08/25/vremena-pred-revolucije-i-dio/

http://bosanskipogledi.com/2018/09/04/vremena-pred-revolucije-ii-dio/

http://bosanskipogledi.com/2018/09/17/vremena-pred-revolucije-iii-dio/

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »